Skrbljenje za vremenite potrebe i izgradnja samodostatnosti

Sveta pisma podučavaju o važnosti pripremljenosti (vidi Ezekiel 38:7; Nauk i savezi 38:30). Članove se savjetuje da postanu spremni kako bi se mogli brinuti za sebe, svoje obitelji i druge u vremenima potrebe.

Članovi povećavaju svoju financijsku spremnost:

• plaćanjem desetine i prinosa (vidi Malahija 3:8–12)

• uklanjanjem i izbjegavanjem duga u onoj mjeri u kojoj je to moguće

• pripremanjem proračuna i življenjem unutar njega

• štednjom za budućnost

• stjecanjem prikladnog obrazovanja koje će im pomoći skrbiti se za sebe i svoje obitelji (vidi 22.3.3).

Spremnost također uključuje razvijanje plana o tome kako se brinuti o osnovnim potrebama tijekom hitnih slučajeva. Članove se potiče da grade i kratkoročnu i dugoročnu zalihu hrane, vode i drugih potrepština.

Svi izvori dostupni Crkvi za pomoć onima s vremenitim potrebama nazivaju se Gospodnje spremište (vidi Nauk i savezi 82:18–19). Oni uključuju prinose članova u vremenu, talentima, sućuti, materijalima i financijskim resursima kako bi se pomoglo potrebitima.

Gospodnje spremište postoji u svakom odjelu i kolčiću. Vođe često mogu pomoći pojedincima i obiteljima da pronađu rješenja za svoje potrebe oslanjajući se na znanje, vještine i služenje koje nude članovi odjela i kolčića.

Gospodin je uspostavio zakon posta i posne prinose kako bi blagoslovio svoj narod i osigurao im način da služe potrebitima. Članovi se približavaju Gospodinu i rastu u duhovnoj snazi dok žive zakon posta. (Vidi Izaija 58:6–12; Malahija 3:8–12.)

Postiti se može u bilo kojem trenutku. Međutim, članovi obično koriste prvi šabat u mjesecu kao dan posta. Dan posta obično uključuje sljedeće:

• molitvu

• uzdržavanje od hrane i pića tijekom razdoblja od 24 sata (ako je fizički moguće)

• davanje velikodušnoga posnog prinosa.

Posni prinos donacija je za pomoć potrebitima. Kada članovi poste, pozvani su dati prinos koji je barem jednak vrijednosti obroka koje nisu pojeli.

Članovi svoj posni prinos i ispunjeni obrazac Desetina i ostali prinosi mogu dati biskupu ili jednom od njegovih savjetnika. U nekim područjima svoje donacije mogu donirati putem interneta.

Biskup ima svetu odgovornost da traži potrebite i brine se za njih (vidi Nauk i savezi 84:112). Ostali koji imaju važnu ulogu u pomaganju biskupu s ovom odgovornošću su:

• poslužiteljska braća i sestre

• predsjedništva Potpornog društva i zbora starješina

• biskupovi savjetnici

• drugi članovi vijeća odjela.

Članovi nastoje zadovoljiti svoje osnovne potrebe kroz vlastita nastojanja i pomoć šire obitelji. Kada to nije dovoljno, članovi će možda trebati pomoć iz drugih izvora, poput:

• izvora iz vlade i zajednice (vidi 22.12)

• crkvene pomoći.

Crkvena pomoć može uključivati pomoć s kratkoročnim potrebama, poput hrane, higijenskih predmeta, odjeće, smještaja ili drugih osnova. Biskupi mogu koristiti posne prinose kako bi zadovoljili ove potrebe. Tamo gdje su dostupne biskupove narudžbe, biskupi ih općenito koriste za osiguravanje hrane i drugih osnovnih dobara (vidi »Bishops’ Orders and Referrals« [Biskupove narudžbe i preporuke] u Izvorima za vođe i bilježnike [LCR]).

Članovima bi mogla biti potrebna stalna podrška kako bi riješili dugoročnije izazove. Obrazovanje, strukovno osposobljavanje ili drugi izvori mogu im pomoći izgraditi samodostatnost i zbrinuti njihove dugoročne potrebe.

Plan za samodostatnost pomaže članovima da prepoznaju svoje jakosti i potrebe. Također im pomaže utvrditi korisne izvore. Ovaj plan treba koristiti svaki puta kada se razmatra crkvena pomoć.

Mnogi članovi doživljavaju emocionalne izazove. Poslužiteljska braća i sestre te vođe odjela mogu biti ključni u pomaganju članovima s ovim izazovima.

Vođe podučavaju da pojedinci i obitelji imaju primarnu odgovornost za svoju vremenitu, emocionalnu i duhovnu dobrobit.

Prije pružanja crkvene pomoći, biskup (ili drugi vođa ili član kojega on zaduži) pregledava s članovima koje izvore oni koriste da bi zadovoljili svoje vlastite potrebe.

Cilj je crkvene pomoći privremeno ispuniti osnovne potrebe dok članovi nastoje postati samodostatni.

Biskupi bi trebali primjenjivati dobro rasuđivanje i tražiti duhovno usmjerenje kada razmatraju iznos i trajanje pružene pomoći. Trebaju biti samilosni i velikodušni, ali ne stvarati ovisnost.

Ako je moguće, biskup bi trebao izbjegavati davanje gotovine. Umjesto toga, treba koristiti posne prinose ili biskupove narudžbe kako bi članovima pribavio namirnice ili usluge. Članovi tada mogu koristiti vlastiti novac za plaćanje ostalih potreba.

Kada to nije dovoljno, biskup može pomoći koristeći posne prinose kako bi privremeno platio ključne račune (vidi 22.5.2).

Biskupi pozivaju one koji primaju pomoć da rade ili služe onoliko koliko je u njihovoj mogućnosti. To pomaže članovima održati osjećaj dostojanstva. To također povećava njihovu sposobnost da budu samodostatni.

Biskup i drugi vođe odjela informacije o članovima kojima bi mogla biti potrebna crkvena pomoć čuvaju povjerljivima. To štiti privatnost i dostojanstvo članova.

Ako je moguće, plaćanja trebaju biti izvršena izravno poduzećima koja pružaju dobra i usluge.

Kada biskup pruža članovima pomoć iz posnog prinosa, ne smije koristiti sredstva za plaćanje dobara ili usluga na način koji bi mu osobno koristio.

Ako bi predsjednik kolčića ili poslovanje koje posjeduje imali koristi od plaćanja iz posnog prinosa za člana, potrebno je odobrenje predsjedništva područja.

Biskup ima božanski nalog da traži one s vremenitim potrebama i brine se za njih (vidi Nauk i savezi 84:112). Veći dio tog djela delegira predsjedništvima Potpornog društva i zbora starješina. Međutim, određene dužnosti vrši samo biskup. Na primjer, biskup:

• određuje vrstu, iznos i trajanje pružene vremenite pomoći

• odobrava pomoć iz posnih prinosa (vidi 22.4 i 22.5) te biskupove narudžbe za hranu i druga osnovna dobra (vidi 22.13)

• osobno pregledava planove članova za samodostatnost zadužuje druge vođe odjela da po potrebi prate te planove.

Biskup i njegovi savjetnici imaju sljedeće odgovornosti:

• podučavati načela i blagoslove vezane za (1) brigu o onima koji imaju vremenite i emocionalne potrebe te (2) izgradnju samodostatnosti (vidi 22.1)

• podučavati zakon posta i poticati članove da daju velikodušni posni prinos (vidi 22.2.2)

• nadgledati sakupljanje i obračunavanje posnih prinosa (vidi 34.3.2).

Pod usmjerenjem biskupa, predsjedništva Potpornog društva i zbora starješina imaju ključnu ulogu u skrbi za potrebite u odjelu (vidi 8.2.2 i 9.2.2). Ti vođe podučavaju članove odjela da:

• poslužuju onima u potrebi

• žive prema zakonu posta

• grade samodostatnost

• povećavaju osobnu i obiteljsku spremnost.

Pomoć s duhovnim i vremenitim potrebama često započinje s poslužiteljskom braćom i sestrama (vidi 21.1). Oni izvješćuju svoja predsjedništva zbora starješina ili Potpornog društva o potrebama onih kojima služe tijekom intervjua posluživanja i u drugim prilikama. Potrebe koje su povjerljive mogu iznositi izravno biskupu.