Budućnost ispunjena nadom

Starješina Jeffrey R. Holland: Naši dragi mladi prijatelji posvuda! Kako li se povlašteno sestra Holland i ja osjećamo što smo večeras s vama. Iako dopiremo do većine vas diljem svijeta kroz čudo suvremene tehnologije, oduševljeni smo što imamo osobno slušateljstvo ovdje na ovom sveučilištu i njegovu Institutu vjere gdje smo Pat i ja započeli svoje fakultetsko obrazovanje, izlazili na spojeve i vjenčali se.

Sada, čekam vidjeti je li jeza prošla kroz prostoriju kada sam izrekao riječ brak. Nemojte paničariti. Nećemo govoriti o braku večeras. Neki su od vas već vjenčani, a ne želimo da vi ostali vrišteći pobjegnete iz prostorije. No spominjem naše korijenje kao mladih odraslih osoba i romantične početke s mišlju na umu da, ako je to nas pogodilo u noći poput ove, onda tko zna? Moglo bi pogoditi druge.

Zasigurno, mnoge od vas sestara rekle ste nam da postoje neki muškarci koji trebaju biti pogođeni, ako ne Kupidovom strijelom, onda možda malim reketom za pickleball. Ako ima djevojaka tu koje sjede s mladićem koji odgovara tom opisu, starješina i sestra Holland daju vam dozvolu da ga sada udarite laktom u rebra – dovoljno nježno da bude iz ljubavi, dovoljno oštro da bude jasno. Bit ćemo sretni ako takav poticaj djeluje za vas na način na koji je djelovao za nas, osim što je u našem slučaju to bio moj lakat, a rebra sestre Holland.

Ovoga nadolazećeg lipnja bit će 60 godina kako smo Pat i ja vjenčani u hramu St. George, nekih 800 metara od ovoga sveučilišnog kampusa. Šest desetljeća zajedno daje nam dobrodošle prilike da se oprostimo od razdoblja koje je mnogima bilo teško i tragično. Postupno izlazimo iz pandemije bolesti COVID-19, no ova pošast gotovo biblijskih razmjera još uvijek je vrlo stvaran problem u mnogim dijelovima svijeta, jer i dalje postoji prosjek od preko 1700 prijavljenih smrti zbog ove bolesti svakodnevno.¹ Ova je pošast uzela danak, ne samo na tjelesno zdravlje, već i na društveni, politički i ekonomski život gotovo svih na planetu, na ovaj ili onaj način.

Drugačija je pošast ona koja se još uvijek odvija u istočnoj Europi, gdje su milijuni ljudi, uključujući članove Crkve, shrvani, raseljeni ili su dali sam svoj život u sukobu koji nisu tražili niti su ga zaslužili. Prije samo nekoliko tjedana, dok smo bili na zaduženju u Europi, sestra Holland i ja upoznali smo neke od tih ukrajinskih izbjeglica. Smijali smo se i plakali te molili s onima koji su ostavili sve za sobom i pobjegli samo s odjećom na sebi. Osjetili smo istu emociju i tugu prema našim vjernim članovima u Rusiji koji su također nevino pogođeni ovim sukobom. Uz ove tragedije, na mnogim mjestima diljem svijeta vidimo masovna pucanja – uključujući tragediju koja se dogodila baš prošlog tjedna ovdje u južnoj Uti – nemoralan sadržaj u zabavi i političkoj aktivnosti u kojima se čini da su temeljna načela poput integriteta, ljubaznosti i poštenja nekako zaboravljena.

I naravno, postoje mnogi drugi kulturalni i društveni problemi koji nas uznemiruju. No nismo došli večeras da vas tištimo svjetovnim problemima. Zapravo, došli smo iz upravo suprotnog razloga! Prepoznajemo razumljivu nelagodnost koja visi nad vašim naraštajem. I ispričavamo se što naš naraštaj nije riješio neke od ovih problema s kojima se sada suočavate. No pozivamo vas i sve ostale mlade svetce posljednjih dana da budete na čelu moralne sile koja može riješiti te probleme, koja može udaljiti plimu straha, pesimizma i tjeskobe koja nas okružuje. Koliko li je važno da se ne molite samo da Gospodin prevlada u vašem životu,² kao što je predsjednik Russell M. Nelson rekao, već i da se molite da će vrijednosti vašeg života prevladati kod drugih koji nisu još tako sigurni. Ako bismo kao zasebni učenici Gospodina Isusa Krista svi bili malo brižniji, mirniji i ljubazniji, ako bismo svi nastojali obdržavati zapovijedi Božje najbolje što možemo, tada doista imali razloga osjećati pouzdanje po pitanju stanja svijeta i našega vlastitog stanja. Kročeći u budućnost na ovaj način, ispunjeni mirom i božanskim obećanjem, mogli bismo imati apsolutno zapanjujući utjecaj na svijet. Abraham Lincoln jednom je rekao da je pokušao iščupati korov i posaditi cvijet na njegovu mjestu svaki puta kada je dobio priliku. Kada bismo svi to činili, naše moralne i duhovne pustinje začas bi bile pravi vrtovi.³

Oni među vama večeras koji su iz Njemačke – gdje se toliko kršćanske gostoljubivosti pokazuje tim ukrajinskim izbjeglicama koje smo upravo upoznali – prepoznat će ovu izreku pripisanu Johannu Goetheu: »Ako bi svaki čovjek pomeo ispred svojega vlastitog praga, cijeli bi svijet uskoro bio čist.«

Stoga, prepoznajući izazove i želeći ponuditi način da ih riješimo, sestra Holland i ja večeras smo došli, kao što je apostol Petar rekao da bismo trebali: »Uvijek spremni [dati]… razlog[ za] nad[u] koja je u [n]ama.«⁴ Razgovarat ćemo o nadi, s izjavom da nikada ne smijemo izgubiti ni nju ni njezine sestrinske vrline: vjeru i dobrotvornost. Shvaćamo da postoji mnogo načina kako definirati ova blisko povezana načela i čut ćete nas kako večeras nudimo nekoliko svojih definicija. Također, čut ćete nas kako izjavljujemo s Moronijem da je nada ključna ako želimo »primiti baštinu u mjestu koje [Bog] pripravi [za nas]«.⁵ Želimo da polažete pravo na tu baštinu kao sinovi kraljevi i kćeri kraljeve. Kako bismo to učinili, moramo shvatiti da nada nije samo poruka i ponašanje prirodno optimističnih; ona je povlastica svih koji vjeruju.⁶ Kao vjernik koji je apsolutno ispunjen nadom (i vjerom i dobrotvornošću), sestra Holland vrlo snažno osjeća važnost ove globalne kongregacije večeras i koja bi trebala biti vaša uloga u danima koji su pred vama. Ona zna da ste vi skupina kojoj predajemo štafetnu palicu i smatra kako je ključno da istupite i prihvatite svoju sudbinu. Sestra Holland.

Sestra Patricia T. Holland: Doista imam snažne osjećaje prema vama. Vi ste najsnažniji naraštaj mladih odraslih osoba koje je svijet ikada poznavao. Volim vas zbog toga. Starješina Holland i ja toliko smo zahvalni što obdržavate svoje saveze i što nastojite činiti ono što je ispravno. A budući da vas ima toliko mnogo, imat ćete tu moć o kojoj je starješina Holland govorio. Vidim vaše svjetlo u ovoj sobi. Tako sjaji. Zbog njega razmišljam o vremenu kada se Spasitelj ukazao Nefijcima. Rekao je: »Zato uzdignite svjetlo svoje da bi moglo zasjati svijetu. Gle, ja sam svjetlo koje ćete uzdizati.«⁷ Poput vas, jednom smo bili mladi, no sada smo ostarjeli. Dok gledam unatrag na svoj život i kada bih mogla ponovno proživjeti bilo koji njegov dio, učinila bih jednu stvar drugačije: pojednostaviti! Čini mi se da je sve bolje kada je pojednostavljeno – naša hrana, naša odjeća, naš namještaj i naši rasporedi. Ono za čime najviše žalim u svojoj mladosti jest to što nisam vidjela jednostavnu ljepotu evanđelja; čak sam i evanđelje učinila previše kompleksnim. Osjećala sam da je bilo previše nadmoćno, preteško, a ponekad i previše tajanstveno. Činilo mi se da sam se čak i kao mlada odrasla osoba trebala popeti na goru pravednosti, proći kroz užarenu peć pročišćenja i razmrsiti svaku doktrinarnu polemiku poznatu čovječanstvu ako bih ikada bila prihvaćena pred Bogom.

Nepotrebno je reći, moj je način razmišljanja bio teži nego što je djevojčica iz južne Ute smatrala da se može s tim nositi. Bilo je to kao što je netko jednom rekao: »Razlog zašto se ljudi ne pridružuju vama kršćanima jest taj što vi nosite svoju vjeru poput glavobolje, poput krune od trnja.« Postoji samo jedna osoba koja je morala nositi tu krunu od trnja, a on je to učinio kako bismo mi mogli živjeti radosno, obilno i mirno – ne s očajanjem. Evanđelje nikada nije bilo namijenjeno da bude planina na koju se djevojčica ne bi mogla popeti. On je želio da ona – i svi drugi u svijetu – uvijek budu ispunjeni nadom. On želi da znamo da je evanđelje predivno jednostavno i jednostavno predivno.

No molim vas, nemojte krivo shvatiti. Govoreći o nadi, ne mislim da bi nam Krist trebao dati čarobni štapić ili suvremenu svjetlosnu sablju. Naša nada mora biti veća od Pinokijeve »želj[e koju] izgovoriš put zvijezde te«⁸ ako će to biti vrsta nade o kojoj je Spasitelj podučio. Moja mlada braćo i sestre, to je dar, njegov dar nama i cijeloj ljudskoj obitelji. I trebali bismo je prepoznati kao svjetlo koje sjaji u vrlo mračnom svijetu. Kao što je jedan pisac napisao: »Nitko nije potpuno jadan [osim] onih koji žive bez nade.«⁹

Dražesna jednostavnost uključena u otkrivanje ovog dara nade jest ta da ga ne morate tražiti, ne morate trčati naokolo ganjajući ga, ne proizvodite ga niti ga možete proizvesti. Poput mnogo toga u kraljevstvu milosti, nećete ga steći oslanjajući se na vlastitu snagu ili na snagu druge osobe. Nisu uključene nikakve tajne formule niti bilo kakve čarobne mantre. On neće doći iz vježbi dubokog disanja (koliko god vrijedne bile) ili čitanjem još jedne knjige o tome kako pronaći sreću.

Zapravo, uloga koju igramo važna je, ali zapravo je vrlo mala; Bog ima veći dio zadatka. Naš je dio doći k njemu u skromnosti i jednostavnosti, zatim se ne trebamo brinuti niti se bojati.¹⁰ Zašto je tako jednostavno? Zato što je iza svega što je Krist podučio – u svakom stihu, priči i usporedbi – obećanje da je s Bogom »sve moguće«,¹¹ obećanje da Božja moć može otrti svaku suzu.¹² Trebamo otpustiti osobni očaj i tražiti počinak u Gospodinu.¹³ Tako možemo doći pred njega s krotkošću i skromnošću srca¹⁴ da bismo primili blagoslove koji dolaze njegovom neprestanom ljubavlju. Naše povjerenje treba biti poput djetetova ili jaganjčeva, što mi zapravo jesmo u njegovu velikom stadu.

Naša će srca uvijek biti nemirna dok ne otpočinu u Bogu.

Ovaj poziv da budemo krotki i ponizni srca – jedan od nekoliko opisa koje je Gospodin dao o sebi – da je bio krotak i ponizan u srcu – poziv je svima nama kao njegovim učenicima. Možemo li živjeti na taj način, kaže on, pronaći ćemo počinak našim dušama i otkriti da je njegov jaram sladak, da je njegovo breme lako.¹⁵ Opetovano vidim ovaj poziv da budemo krotki i ponizni dok čitam Sveta pisma. (To je vjerojatno zato što mi je on opetovano potreban.)

Sigurna sam da nitko tko nije imao nade ni poniznosti nikada nije učinio ništa od velikog duhovnog značaja. Ovaj način razmišljanja naša je nada za vas večeras – da ćete ovo naučiti dok ste još mladi. Želimo da svim svojim srcem znate da je Bog vaš Otac, da vas je »nosio… od krila materina«,¹⁶ da ima planove za vas, planove za »budućnost i nadu«.¹⁷

Dopustite mi iznijeti vam dva voljena stiha iz Starog zavjeta koja koriste ponešto od tog istog načina izražavanja. Izaija kaže:

»Slušajte me, kućo Jakovljeva, i svi koji ostadoste od kuće Izraelove! Ja sam vas ponio tek što se rodiste, i nosio vas od krila materina.

Do starosti vaše… do vaših sjedina podupirat ću vas. To sam činio; nosit ću vas i dalje, pomagati vas, izbavljati.«¹⁸

A Jeremija piše:

»Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.

Tada ćete me zazivati… moliti mi se, i ja ću vas uslišati«¹⁹

Svjedočim vam, moja mlada braćo i sestre, da je to istina rođena iz osobnog iskustva da će naš Nebeski Otac učiniti svoj dio u ispunjavanju ovih obećanja. Na nama je da jednostavno vjerujemo, da vjerujemo jednostavno, da budemo više poput djece u našoj krotkosti i posebno u našoj zahvalnosti dok primamo njegove darove. Želite li doista predivnu godinu ove godine? Želite li budućnost ispunjenu nadom? Vjerujete li da postoje blagoslovi pripremljeni za vas? Jeste li vidjeli dovoljno Božje dobrote da se i dalje nadate te posegnete uvis? Ironija će biti da se to čini klečeći, klanjajući se, možda čak i padajući pred Božje noge. Tako dražesna jednostavnost! Klečeći, klanjajući se, padajući pred »prijestolj[e] milosti«.²⁰

Starješina Holland ukazao je da ćete otkriti kako je ovaj dragocjeni dar nade povezan s dva druga Božja dara – vjerom i dobrotvornošću. Molim vas, nemojte činiti kao što sam ja činila kad sam bila mlađa i učiniti ove vrline tako ogromnima i tako kompleksnima da očajavamo pokušavajući razumjeti ih. Cijenite njihovu jednostavnost.

Nudim vam ovaj jednostavan mali slijed. Vjera je uvjerenje da postoji Bog, nada je povjerenje da će nam on pomoći, a dobrotvornost je njegova ljubav i sposobnost da djeluje kroz nas kako bi blagoslovio druge.

Naučila sam u vezi dobrotvornosti da nitko od nas nema energije, vremena, resursa ili snage za učiniti sve što naše srce želi da učinimo. Ne možemo učiniti sve; naše srce doista nadmašuje našu sposobnost. Kako li je predivno da Božja moć koja se kreće kroz nas može uvećati naš skromni utjecaj, može umnožiti naša ograničena nastojanja i učiniti za druge ono što nikada ne bismo mogli učiniti sami.

Ovaj jednostavan pristup ovim trima velikim doktrinarnim pitanjima blagoslovio je moj život. Voljela bih da sam ih puno ranije vidjela na ovaj manje zastrašujući način. Čvrsto vjerujem da je Bog nakanio da takve evanđeoske istine budu dovoljno jednostavne da ih čak i dijete razumije. Mogu li ponoviti to? Vjera je uvjerenje da postoji Bog. Nada je povjerenje da će nam on pomoći. A dobrotvornost je njegova ljubav koja djeluje kroz nas.

Kad već govorim o darovima od Boga, dodala bih još jedan dar koji nadodaje našoj nadi u novoj godini. Prosvjetljenje vjere, nade i dobrotvornosti neizrecivo je predivan – i neizrecivo jednostavan – dar Svjetla Kristova. Ovo svjetlo, tako blisko povezano s nadom, dar je dan svakom čovjeku, ženi i djetetu koji su ikada bili ili će ikada biti rođeni u smrtnosti. Ono je ugrađeno u našu narav. Ono je dio same naše duše.

Jedan od mojih najdražih svetopisamskih odlomaka uključuje ovu rečenicu: »I Duh daje svjetlo svakom čovjeku koji dođe na svijet; i Duh prosvjetljuje svakog čovjeka diljem svijeta.«²¹

To je svjetlo jedan od temeljnih razloga za nadu u našem životu. Ono je tako ohrabrujuće, tako uzbudljivo i jednostavno tako puno nade da postoji nešto u nama što nam ne govori samo da postoji ispravan način kako proći kroz kompleksnost života, već nam također govori da ćemo pronaći taj pravi način budemo li »krotka i ponizna srca«.²² Kao što je predsjednik Nelson rekao cijeloj Crkvi prije samo tjedan dana: »Svijet treba svjetlo Isusa Krista. A svijet [očajnički] treba vaše [predivno] svjetlo.«²³

Moji predivni mladi prijatelji, moja je najiskrenija molitva večeras – moja nada – da ćete svi vi mlade odrasle osobe diljem svijeta primiti ovaj poziv kao osobno službeništvo, da ćete uzeti nadu o kojoj je Spasitelj govorio i nositi je poput baklje onima koji osjećaju da je svijet vrlo mračno i vrlo teško mjesto. Postoji li ikakav način na koji vas mogu potaknuti da vidite kako pronošenje ovog svjetla treba biti vaše službeništvo posljednjih dana? Molim vas, shvatite da je to ono najvažnije što smatram da vam večeras moram reći. Moj je najveći strah bio da to neću reći dovoljno dobro da mi doista povjerujete. Morate nositi to svjetlo na takav način da ga sva tama na svijetu nikada neće ugasiti.

Ovaj jednostavan, no moćan pristup onome što su inače velika i složena pitanja promijenit će putanju propadajućega, pomračenog svijeta. Molim vas, vjerujte u Boga, nadajte se da će vam on pomoći i primite dobrotvornost koja mu omogućuje da djeluje kroz vas kako biste ostvarili ono što samo vi možete ostvariti.

Dok prihvaćate ovaj izazov i započinjete ovu novu godinu, nakon što ste se preispitali, molim vas da uputite pogled prema gore. Oči koje pogledaju dolje u vaše bit će oči vašega brižnog Oca na Nebu koji vam može, i hoće, udijeliti sve ono čemu se nadate u pravednosti. Ne možete dobiti te blagoslove ganjajući ih. Molim vas, prestanite trčati toliko da se iscrpite. Šutite; budite mirni. Pojednostavite. Budite krotki i ponizna srca te se molite. Svjedočim vam da će čuda doći kada usporimo, smirimo se i kleknemo. Sve što Otac ima može jednoga dana biti vaše.²⁴ Kako doista optimističan način da se suočite sa svojom budućnošću. Jako vas volim, divim vam se i uvijek ću se moliti za vas. U ime Isusa Krista. Amen.

Starješina Holland: Hvala vam sestro Holland, ne samo što ste podučili evanđelje, već i što ga živite i što ste ispunjeni nadom o Kristu koja je u vama. U našim najtežim danima – a u šest desetljeća braka možete imati neke – sestra Holland živjela je kako je podučavala. Uvijek je bila vjernik. Uvijek je imala povjerenja u vječno svjetlo unutar svoje duše. Uvijek je živjela sa sigurnošću da će Bog čuti naše molitve i pokazati nam put čak i ako se noć doista činila mračnom. U svijetu koji se mladom paru ponekad činio poražavajućim, istine i obećanja evanđelja često su bili sve što smo imali čega smo se mogli držati, no to je bilo dovoljno jer smo ovdje večeras, primivši više blagoslova u naših gotovo 60 godina braka nego što smo mogli sanjati da je to moguće. Stoga, kao što ova predivna žena kaže i kao što je činila, molim vas da se uvijek nadate, molite se i vjerujte.

Savjetu sestre Holland dodajem svetopisamsko ohrabrenje da se, što je radosnije moguće, suočavamo s budućnošću. Netko je jednom napisao da je, od sveg ohrabrenja koje nam Krist upućuje u Svetim pismima, od sve nade koju nam opetovano nudi, ono što opetovano ne uspijevamo prihvatiti poticaj da se »ohrabri[mo]«.²⁵ Možemo li, molim vas, vjerovati Kristu na njegovu riječ? Možemo li barem pokušati? Prihvatimo taj sretan poziv ispunjen nadom večeras dok iskorištavamo još jednu priliku da započnemo novu godinu i učinimo od svog života upravo ono što želimo da bude.

Kao i sa svim njegovim pozivima nama, Krist je živio po njima prije nego ih je podučavao. Unatoč bremenima koja je nosio, bio je optimističan, pozitivan i pomogao je drugima da budu isti, uključujući, mogao bih nadodati, Božje proroke. Iz dubina zatvora Liberty i dubina očaja koje je tamo iskusio, najveći savjet proroka Josepha Smitha svetcima koji su se vani molili za njegovo puštanje bio je da »[]činimo radosno sve što leži u našoj moći; i tad stojmo mirno, s najvećim uvjerenjem, kako bismo vidjeli spasenje Božje, i da će ruka njegova biti objavljena«.²⁶ I nitko nije pozitivniji, optimističniji, ispunjeniji nadom od Russella Mariona Nelsona, našega živućeg proroka koji je ponovio Josephov savjet kada nam je nedavno rekao: »Nijedan duhovni blagoslov neće biti uskraćen pravednima… Gospodin želi da gledamo… u budućnost ʻs radosnim iščekivanjemʼ [Naučavanja predsjednika Crkve: Joseph Smith (2007.), 513.].«²⁷ Proroci su radosni jer su istinski učenici Isusa Krista, a on je najveći izvor cijeloga tog optimizma. Proroci su odvažni jer poznaju naum, znaju tko pobjeđuje na kraju.

Kao što je sestra Holland to tako predivno rekla, sposobnost da se pozitivno vidi svijet još je jedan dar od Boga. »Ljudi« – muškarci, žene i djeca – »jesu, da bi radost imali«,²⁸ često nam se kaže u Svetim pismima. Zbog toga je to »naum sreće«.²⁹ Kao rezultat tog nauma i Kristova Pomirenja u njegovoj srži možemo biti puni nade bez obzira koliko mračni neki dani mogli biti.

Veličanstvenost Spasiteljeva primjera u ovom pitanju zaslužuje naše poštovanje dok se suočavamo s novom godinom, godinom koja bi mogla imati neke izazove za neke nas. Razmislite o tome. Kako je Isus mogao govoriti o radosti usred sve patnje s kojom se suočavao dok se bližio Raspeću? Čak i u sudbonosnom ozračju koje je sigurno prevladalo na Posljednjoj večeri, Krist i dalje podsjeća svoje učenike na razlog i dužnost da se »ohrabr[e]«.³⁰ Pitao sam se, s boli koja je pred njim, kako je mogao govoriti tako pozitivno i očekivati da njegova braća sve to gledaju radosno. Zasigurno, ovo očitovanje njegove vjere, njegove nade i dobrotvornosti dolazi zato što on poznaje kraj priče. On zna da pravednost prevladava kada se konačno podvuče crta. On zna da svjetlo uvijek pobjeđuje tamu zauvijek. On zna da njegov Otac na Nebu nikada ne daje zapovijed, a da također ne pruži put za njezino izvršenje.³¹ Zbog pobjede su svi radosni, a Krist je pobjednik u njegovu velikom nadmetanju sa smrću i paklom. Dakle, to je teška teologija večeras, no zbog toga su trebali biti sretni. Kristova pobjeda izvor je naše nade u ovoj novoj godini i svake godine – zauvijek.

S obzirom na životna ometanja i Luciferova iskušenja, ostati puni nade i radosti sutra ili sljedećeg mjeseca ili sljedeće godine može biti teško. Ipak, upravo je to bila svrha sestre Holland u traženju pojednostavljenja i ustrajne usredotočenosti na osnove života svetaca posljednjih dana. Ponekada ostajemo usredotočeni na njih dobrovoljno, a ponekad život to čini za nas, no u svakom slučaju, ako smo izgradili svoja svjedočanstva na osnovama evanđelja, možemo steći jednako puno iz svojih izazovnih iskustava koliko i moj cijenjeni prijatelj trenutno dobiva iz svojih. On, njegova supruga i njegova kći – i vjerujem da večeras slušaju – sada proživljavaju razne zdravstvene izazove – vrlo ozbiljne izazove, dodao bih. Imaju dobre razloge da dignu svoje ruke u zrak i upitaju se što im je dobroga donijela njihova nada ili vjera ili dobrotvornost. No zbog odlučnoga učeništva u vremenima radosti ili tuge, oni prevladavaju.

U nedavnoj poruci e-pošte (koju vam iznosim uz njegovo dopuštenje) moj je prijatelj napisao:

»Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci moj je svijet postao vrlo malen: [veličine] bolničkih [kreveta] i bolničkih soba. [Oporavak moje supruge nakon presađivanja bubrega] pokazao se teškim i ona je posljednji mjesec provela… u bolnicu i izvan nje. Kao rezultat toga, ‘isključio sam’ veći dio svijeta [oko sebe].« Razmislite o riječi jednostavnost.

Nastavlja: »Nikada mi se nije svidjela ideja da nam Gospodin daje iskušenja, no vjerujem da ih može iskoristiti za svoje svrhe. Jedna stvar koja mi je bila u centru pažnje tijekom posljednjih nekoliko tjedana jest kako je… važna i stvarna srž evanđelja [za razliku od toliko toga što može biti tako suvišno]. Iskustvo ljubavi prema drugima, iskustvo da nas drugi vole i služe nam, tiha nazočnost Božjega glasa dok sjedite iscrpljeni [uz krevet] bolesnog djeteta ili u bolničkoj sobi [očajno bolesne] žene kasno navečer [i čujete božanski izraz]: ‘Mir duši tvojoj, sine moj.’

Čitao sam Mormonovu knjigu i Evanđelja te sam osjetio Božju ljubav. Povrh potpore Crkve [i povrh apstraktne] teologije, [stvari] koje nam mogu pomoći puzati prema svjetlu… stvarnost su vjere, (…) svjedočanstva, [nade i ljubavi].«

Zaključio je: »Tjednima nisam bio u mogućnosti prisustvovati sakramentalnim sastancima, no vidio sam toliko mnogo dobrih ljudi koji su bili odani svojim… savezima služeći mojoj obitelji. (…) Blagoslovljen sam s toliko mnogo toga i volim Gospodina, [volim] evanđelje, [volim] Obnovu i Crkvu.«³²

Dirljivo mi je to rječito svjedočanstvo o nadi i ustrajnosti izraženima posred vrlo teškog razdoblja. I trebamo znati da će u nekom trenutku naše nade i naša uvjerenja nesumnjivo biti iskušana i pročišćena u sličnoj retorti osobne patnje. Moji predivni mladi prijatelji, neiskušana vjera baš i nije neka vjera. Kažemo da smo izgrađeni na stijeni Kristovoj. I bolje da jesmo, zato što život ima svoje oluje i nevere, a pjeskoviti se temelj jednostavno neće održati kada vjetar zapuše, a kiša se spusti i bujice dođu.³³

Posljednji komentar dok idemo prema kraju ovog prijenosa diljem svijeta u predivnoj novoj godini, uključujući novu godinu Instituta. Neki od vas možda su zabrinuti oko onih stvari koje su puno ozbiljnije od toga koji smjer odabrati u školi ili kojoj biste profesionalnoj karijeri trebali težiti. Neki se od vas možda hrvaju s teretom krivnje, a ništa tako ne šteti našoj nadi niti je gasi niti donosi veće otuđenje od Boga kao što to čini prijestup. Sestra Holland i ja svjesno nismo odabrali učiniti ovo govorom o grijehu ili prijestupu, no bilo bi neodgovorno od nas kada se ne bismo dotaknuli onoga što je Gospodin rekao da je naša obveza podučavati.

Uvijek će postojati univerzalna potreba za načelom ispunjenim nadom i postupkom pokajanja. Kada smo prestupili, točno znamo zašto naš plamen nade treperi i zašto se ponekad čini kao da je minuo. U takvom se stanju trebamo promijeniti ili je naša nada u radosnu budućnost osuđena na propast. Ta je svijeća trajno gašena. Zbog toga se svi mi trebamo kajati. Svi mi! Svakog dana, rekao je predsjednik Nelson.³⁴

Stoga vas molim večeras da se odmah pozabavite s teretom prijestupa, počevši ovog časa, jer je grijeh najveći neprijatelj nade i sreće u cijelom svijetu za koje ja znam. Idite pred Gospodina sa svojim priznanjem i idite pred biskupa ako to zahtijeva vaš grijeh. No promijenite što god da nije u redu – veliko ili malo. Pokajanje je način na koji dobivamo novi početak, i to je način na koji možemo dobiti uzvišenu budućnost. Život je dovoljno težak bez nošenja greške na svojim leđima – cijeli dan, svaki dan, cijelu noć, svaku noć. Oteretite se toga. Zamijenite tjeskobu mirom. Zamijenite tugu sa srećom. Krist je dao svoj život kako biste vi mogli biti slobodni da učinite to.

Tada možete činiti onako kako je Nefi traži od svih nas da činimo. U onome što je u osnovi njegova oproštajna poruka netom prije njegove smrti, ovaj sin koji je vidio toliko sukoba i prijepora kaže ono što smo sestra Holland i ja htjeli i pokušali reći večeras:

»Probija[jte se] naprijed s postojanošću u Kristu, imajući savršen sjaj nade i ljubav prema Bogu i svim ljudima.«³⁵

»Savršen sjaj nade«, rođene od ljubavi prema Bogu i svim ljudima – to je ono što želimo za vas u novoj godini. Ono što će pratiti tu blistavu nadu bit će neporeciv šapat da vas Bog voli, da je Krist vaš Zagovornik, da je evanđelje istinito. Njegov sjaj podsjećat će vas da u evanđelju uvijek postoji – svaki dan, svaki sat – nova prilika, novi život, nova godina. Kakvo čudo! Kakav dar! I zbog Kristova su dara najbolje stvari u životu naše ako postojano i dalje vjerujemo te se nastavimo truditi i nadati se.

Sjećate li se onih globalnih uvjeta o kojima sam govorio kada smo počeli? Dakle, suočite se s njima i suočite se sa svojim osobnim izazovima znajući da kroz vjeru na kraju sve ispadne dobro. Odbijte prihvatiti svijet onakvim kakav se on čini. Obasjajte odsjaj svoje nade na njega i učinite ga takvim kakav bi on trebao biti. Budite to svjetlo koje vas je sestra Holland zatražila da budete, svjetlo koje se nikada ne gasi, svjetlo Spasitelja svijeta.

Svakome od vas ostavljam apostolski blagoslov večeras za ovu novu godinu po pitanju onoga što sa sigurnošću znam i onoga što ćete uvijek trebati. Činim to iz svoje ljubavi prema vama, Gospodinove ljubavi prema vama, ljubavi Prvog predsjedništva i Zbora dvanaestorice prema vama. Svačije ljubavi! I vaše nazočnosti ovdje večeras. Blagoslivljam vas da će jednostavna, ali silna moć svojstvena načelima spasenja, poput vjere, nade i dobrotvornosti, uvijek biti očita i djelotvorna u vašem životu. Blagoslivljam vas da znate, kao što ja sigurno znam, da je evanđelje Isusa Krista osobno dragocjeno, vječito puno nade i vječno istinito. Svjedočim s apostolskom ovlašću da je tome tako, a kao takvo je jedini pouzdan odgovor na mnoge životne izazove, vaše i moje – jedini način da budete uzvišeni u veličanstvenosti vječnosti.

Blagoslivljam sve među vama koji bi ovih dana mogli govoriti o »krizama vjere«. Prava vjera, vjera koja mijenja život, Abrahamova vjera, uvijek je u krizi. Tako ćete saznati je li to uopće vjera. Obećavam vam da će više vjere značiti manje krize, sve dok naposljetku Bog ne kaže: »Dobro, valjani i vjerni slugo!«³⁶

Blagoslivljam svakoga od vas da znate da je Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana upravo to: Crkva Isusa Krista. I samo kroz uredbe i prilike koje pružaju osoba može u potpunosti doći »k mjeri punine veličine Kristove«.³⁷ Blagoslivljam svakoga od vas, pojedinačno i poimence, sa svakim darom koji vam je potreban za ovaj zadatak te vas blagoslivljam, preklinjem, da strpljivo ustrajete dok vaš Otac na Nebu, u svojoj mudrosti, pronalazi najbolji način da vam često pruža ono što tražite, ali da vam nepogrešivo daje ono što trebate. O Božjoj božanskoj ljubavi, Spasiteljevu vječnom zagovaranju za nas i stalnoj utjesi Duha Svetoga, moći svetog svećeništva i proročkom tradiciji koja je trenutno utjelovljena u predsjedniku Russellu M. Nelsonu, o božanstvenosti Mormonove knjige i o »savršen[om] sjaj[u] nade« koji ovo evanđelje daje, iznosim svečano, sveto i osobno osvjedočenje zasnovano na svojem životu. Činim to u ime onoga koji je izvor sve moje nade, i to u ime Gospodina Isusa Krista. Amen.