Neka činjenje dobrog bude naše normalno

Uvijek ću biti zahvalan na svojim zaduženjima u Crkvi koja su mi omogućila da živim u različitim državama. U svakoj smo od ovih država pronašli veliku raznovrsnost i izuzetne ljude s različitim običajima i tradicijama.

Svi mi imamo običaje i tradicije koje su osobne, od naše obitelji ili iz zajednice u kojoj živimo te se nadamo da ćemo zadržati sve one koji su u skladu s načelima evanđelja. Poučni običaji i tradicije temeljni su za naša nastojanja da ostanemo na putu saveza, a oni koji su prepreke trebamo odbaciti.

Običaj je postupak ili učestao i uobičajen način razmišljanja za osobu, kulturu ili tradiciju. Često ono o čemu razmišljamo i ono što činimo na uobičajen način prepoznajemo kao normalno.

Dopustite mi dočarati to: Patricia, moja voljena žena, voli piti kokosovu vodu i zatim jesti kokos. Tijekom našega prvog posjeta Pueblau u Meksiku otišli smo na mjesto gdje smo kupili kokos. Nakon što je popila vodu, moja ih je žena zatražila da prerežu kokos i donesu joj pulpu za jelo. Kada je došla, bila je crvenkasta. Poškropili su je s čilijem! Slatki kokos s čilijem! To nam se činilo tako neobičnim. No kasnije smo saznali da smo neobični bili moja žena i ja koji nismo jeli pulpu s čilijem. Međutim, u Meksiku to nije rijetko; to je vrlo normalno.

Drugom smo prilikom jeli u Brazilu s nekim prijateljima i poslužili su nam avokado. Baš kada smo ga htjeli posoliti, naši su nam prijatelji rekli: »Što to radite? Već smo stavili šećer na avokado!« Avokado sa šećerom! To nam se činilo tako čudnim. No kasnije smo saznali da smo čudni bili moja žena i ja koji nismo jeli avokado sa šećerom. U Brazilu je normalno pošećeriti avokado.

Ono što je normalno za neke može biti čudno za druge, ovisno o njihovim običajima i tradicijama.

Koji su običaji i tradicije normalni u našem životu?

Predsjednik Russell M. Nelson rekao je: »Danas često slušamo o ‘novom normalnom’. Ako zaista želite prigrliti novo normalno, pozivam vas da okrenete svoje srce, um i dušu sve više k našem Nebeskom Ocu i njegovom Sinu Isusu Kristu. Neka činjenje dobrog bude vaše novo normalno« (»Novo normalno«, Lijahona, studeni 2020., 118.).

Ovaj je poziv za sve. Nije važno jesmo li siromašni ili bogati, obrazovani ili neobrazovani, stari ili mladi, bolesni ili zdravi. On nas poziva dopustiti onome normalnom u našem životu da bude ono što nam pomaže zadržati nas na putu saveza.

Nijedna država ne sadrži ukupan iznos onoga što je dobro ili zadivljujuće. Stoga, kao što su Pavao i prorok Joseph Smith podučavali:

»Ako je bilo gdje što čestito, lijepo, na dobru glasu ili hvalevrijedno, mi to tražimo« (Članci vjere 1:13).

»Sve što je… hvalevrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli« (Filipljanima 4:8).

Primijetite da je ovo usrdno poticanje, ne samo komentar.

Htio bih da svi mi odvojimo trenutak kako bismo razmislili o našim običajima i načinu na koji oni utječu na naše obitelji.

Među čudesnim su navikama koje bi trebale biti uobičajene članovima Crkve ove četiri:

1. Osobno i obiteljsko proučavanje Svetih pisama. Kako bi postala obraćena Gospodinu Isusu Kristu, svaka je osoba odgovorna za učenje evanđelja. Roditelji su odgovorni za podučavanje svoje djece evanđelju (vidi Nauk i savezi 68:25; 93:40).

2. Osobna i obiteljska molitva. Spasitelj nam zapovijeda da se uvijek molimo (vidi Nauk i savezi 19:38). Molitva nam omogućava da osobno komuniciramo s Nebeskim Ocem u ime njegova Sina Isusa Krista.

3. Tjedno prisustvovanje na sakramentalnom sastanku (vidi 3 Nefi 18:1–12; Moroni 6:5–6). Činimo to kako bismo se sjećali Isusa Krista dok blagujemo sakrament. U ovoj uredbi članovi Crkve obnavljaju svoj savez uzimanja na sebe Spasiteljeva imena, da će ga se uvijek spominjati i obdržavati njegove zapovijedi (vidi Nauk i savezi 20:77, 79).

4. Često sudjelovanje u hramskom djelu i djelu obiteljske povijesti. Ovo je djelo sredstvo ujedinjenja i pečaćenja obitelji za vječnost (vidi Nauk i savezi 128:15).

Kako se osjećamo kada čujemo ova četiri primjera? Jesu li oni dio našega normalnog života?

Postoje mnoge druge tradicije koje bi mogle biti dio normalnosti koju smo prihvatili, time dopuštajući Bogu da prevlada u našem životu.

Kako možemo utvrditi što će biti normalno u našem životu i u našoj obitelji? U Svetim pismima pronalazimo veliki uzor – u Mosiji 5:15 piše: »Htio bih da budete postojani i nepokolebljivi, uvijek obilujući dobrim djelima.«

Volim ove riječi jer znamo da ono što postaje normalno u našem životu ono je što opetovano ponavljamo. Ako smo postojani i nepokolebljivi u činjenju dobra, naši će običaji biti u skladu s načelima evanđelja i oni će nam pomoći ostati na putu saveza.

Predsjednik Nelson također je savjetovao: »Prigrlite svoje novo normalno svakodnevno se kajući. Nastojte biti sve čišći u misli, riječi i djelu. Poslužujte drugima. Zadržite vječno gledište. Veličajte svoje pozive. I što god bili vaši izazovi, moja draga braćo i sestre, živite svaki dan tako da ste vi bolje pripremljeni susresti se sa svojim Tvorcem« (»Novo normalno«, 118.).

Sada ni mojoj supruzi Patriciji ni meni nije čudno jesti kokos s čilijem i avokado sa šećerom – zapravo, sviđa nam se. Međutim, uzvišenje je nešto puno transcendentije od osjećaja okusa; to je tema povezana s vječnosti.

Molim se kako nam naša normalnost može dopusti da iskusimo to stanje »beskrajne sreće« (Mosija 2:41) koje je obećano onima koji obdržavaju zapovijedi Božje i dok to činimo, mogli bismo reći: »I dogodi se da mi življasmo na način koji donosi sreću« (2 Nefi 5:27).

Moja braćo i sestre, svjedočim o 15 muškaraca koje podržavamo kao proroke, vidioce i objavitelje, uključujući predsjednika Russella M. Nelsona. Svjedočim da je Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana istinita. Posebice svjedočim o Isusu Kristu, našem Spasitelju i Otkupitelju, u ime Isusa Krista. Amen.