Nisam slušao

Dok sam imao oko 17 godina, jednog dana sam se našao s rođakom da odemo u kino na drugi kraj grada. Nakon kina, rođak mi je predložio da prespavam kod njega, no odbio sam jer sam se želio vratiti kući.

Nije bilo uličnih svjetiljki, pa sam krenuo kući po mraku. U to doba svog života nisam imao puno samopouzdanja. Stoga sam počeo lagano pjevati dok sam hodao kako bih se osjećao sigurnije. Što sam dalje išao, to sam se više bojao.

Dok sam prolazio pored nogometnog stadiona, čuo sam sitan glas kako mi govori: »Thierry, prijeđi na drugi pločnik!« Nisam htio vjerovati da je to išta drugo doli strah, pa sam ignorirao glas. Nakon što sam prešao nekoliko metara, glas je postao izrazitiji: »Thierry, prijeđi na drugi pločnik!« Rekao sam sebi da sam samo uplašen. Nastavio sam istom stranom ulice, sada već gotovo u trku. Odjednom sam čuo glas po treći put: »Thierry, odmah prijeđi na drugi pločnik!« Nisam slušao.

Tada sam primijetio četiri ili pet osoba na sljedećem uglu. Pretrčao sam na drugu stranu ulice, no bilo je prekasno. Vidjeli su me i napali, želeći sve što sam imao u džepovima. Pokušao sam se obraniti, no nisam mogao puno učiniti. Naposljetku sam pao na tlo i pravio se da sam u nesvijesti. Kad su otišli, ustao sam s teškoćom i otrčao kući najbrže što sam mogao.

Dvadeset godina nakon tog događaja radim za sigurnost drugih. Našao sam se u opasnijim situacijama od ove i ponovo sam čuo glas koji mi govori što da učinim. Nije potrebno reći da me sada ne treba tri puta upozoriti.

Znam da mi je iskustvo koje sam imao kao mladić, iako bolno, omogućilo da otkrijem glas Svetog Duha. Danas mi je taj glas vrlo poznat.

Thierry Hotz član odjela Vitrolles, okol Nice Francuska.