2005.
Svjetlo Kristovo
travanj 2005


Svjetlo Kristovo

Što svatko tko je pozvan da propovijeda evanđelje, podučava evanđelje ili živi evanđelje treba znati

Većina članova Crkva posjeduje temeljno razumijevanje Svetog Duha. Većina je iskusila njegove poticaje i razumije zašto se Sveti Duh naziva Tješitelj.

Oni znaju da je »Duh Sveti… osoba duhovna« (NiS 130:22) i član Božanstva (vidi Članci vjere 1:1).

No mnogi ne znaju da postoji još jedan Duh – »svjetlo Kristovo« (NiS 88:7) – još jedan izvor nadahnuća, kojeg svatko od nas ima, što je zajedničko svima koji pripadaju ljudskoj obitelji. Ako znamo za Svjetlo Kristovo, razumjet ćemo da ima nečega u svakome od nas, i to možemo iskoristiti u našoj želji da širimo istinu.

Sveti Duh i Svjetlo Kristovo se razlikuju. Iako su ponekad u Svetim pismima opisani istim riječima, to su dva različita i zasebna bića. Za vas je važno da znate za oba.

Što više znamo o Svjetlu Kristovu, više ćemo razumjeti o životu i imat ćemo duboku ljubav za cijelo čovječanstvo. Bit ćemo bolji učitelji, misionari i roditelji, bolji muškarci, žene i djeca. Imat ćemo više razumijevanja za našu braću i sestre u Crkvi i za one koji ne vjeruju i kojima još nije podijeljen dar Duha Svetoga.

Svjetlo Kristovo se u Svetim pismima definira kao »Duh [koji] svjetlost daje svakom čovjeku koji dođe na svijet« (NiS 84:46, kurziv dodan); »svjetlo koje je u svemu što život daje, to je zakon kojim se sve ravna« (NiS 88:13; vidi također Ivan 1:4–9; NiS 84:45–47; 88:6; 93:9).

Svjetlo Kristovo se u Svetim pismima također opisuje i kao »Duh Isusa Krista« (NiS 84:45), »slava Gospodnja« (2. Korinćanima 3:18; vidi također Mosija 25:24), »duh istine« (NiS 93:26), »svjetlo istinsko« (NiS 88:6), »Duh Božji« (NiS 46:17) i »Sveti Duh« (NiS 45:57). Neki od ovih izraza također se koriste kad se govori o Svetom Duhu.

Prvo predsjedništvo je napisalo: »Postoji univerzalno rasprostranjena bit koja je svjetlo i život svijeta, ‘koje rasvjetljuje svakog čovjeka koji dođe na svijet’, koja proizlazi iz nazočnosti Božje kroz beskraj prostora, svjetlo i moć koje Bog podjeljuje u različitom obimu ‘onima koji ga zaištu’, prema njihovoj vjeri i poslušnosti«1.

Bez obzira da li se ovo unutarnje svjetlo, ova spoznaja dobra i zla, naziva Svjetlo Kristovo, osjećaj morala ili savjest, ono nas može voditi u kontroliranju naših djela – osim ako ga sami ne ugušimo ili utišamo.

Svako duhovno dijete našeg Nebeskog Oca dolazi u smrtnost da primi fizičko tijelo te da prođe iskušenje.

»Reče Gospod… Ona su djelo ruku mojih, i ja im spoznaju dadoh u dan kad ih stvorih. A u vrtu edenskomu dadoh čovjeku opredjeljivanje njegovo.« (Mojsije 7:32).

»Stoga su ljudi slobodni gledom na tijelo. I sve im je dano što god je čovjeku korisno. I oni su slobodni odabrati slobodu i vječni život po velikom posredniku svih ljudi, ili odabrati ropstvo i smrt po zasužnjenju i moći đavlovoj.« (2. Nefi 2:27).

Stoga znamo da »svatko uzmogne djelovati po nauku i načelu što spada na budućnost u skladu s ćudorednim opredjeljivanjem [riječi sloboda opredjeljivanja ne nalaze se u objavama] što mu ga ja dadoh da svatko odgovoran bude za grijehe svoje u dan suda.« (NiS 101:78; kurziv dodan).

Upozoreni smo: »Duha ne gasite!« (1. Solunjanima 5:19). Iz toga možemo vidjeti da »su [svi] dostatno podučeni da razaznaju dobro oda zla.« (2. Nefi 2:5; vidi također 2. Nefi 2:27). Oni imaju svoju slobodu i oni su odgovorni.

Svjetlo Kristovo potiče sve što je dobro, svaku vrlinu (vidi Moroni 7:16). Ono se nalazi u blistavoj, neuništivoj oprečnosti svemu što je prostačko, ružno, vulgarno, zlo ili opako (vidi Moroni 7:17).

Savjest utvrđuje stvarnost Duha Kristova u čovjeku. Također utvrđuje i stvarnost dobra i zla, pravde, milosrđa, časti, hrabrosti, vjere, ljubavi i vrlina, kao i prateće oprečnosti – mržnju, pohlepu, okrutnost, ljubomoru (vidi 2. Nefi 2:11, 16). Takve vrijednosti, iako fizički neopipljive, odgovaraju zakonima akcije – reakcije sigurno kao i sve u fizičkim zakonima (vidi Galaćanima 6:7–9). Duh Kristov može se usporediti s »anđelom čuvarom« za svaku osobu2.

Duh Kristov može prosvijetliti izumitelja, znanstvenika, slikara, kipara, skladatelja, izvođača, arhitekta, književnika da napravi velike, čak nadahnute stvari za blagoslov i dobrobit cijelog čovječanstva.

Taj Duh može potaknuti zemljoradnika na njegovom polju i ribara na njegovom brodu. On može nadahnuti učitelja u učionici, misionara dok podučava svoju lekciju. On može nadahnuti učenike koji slušaju. A od najveće važnosti, može nadahnuti muža i ženu, oca i majku.

To unutarnje Svjetlo može upozoriti, zaštititi i usmjeravati. No može ga otjerati bilo što što je ružno, nedostojno, opako, nemoralno ili sebično.

Svjetlo Kristovo postojalo je u vama prije nego što ste rođeni (vidi NiS 93:23, 29–30), i bit će s vama svakog trenutka kojeg proživljavate i neće nestati kad se vaš smrtni dio pretvori u prah. Ono je uvijek tamo.

Svaki muškarac, žena i dijete iz svakog naroda, kulture ili rase – svatko, bez obzira gdje živi, što vjeruje ili što čini – ima u sebi Svjetlo Kristovo koje ne može nestati. S tog gledišta, svi ljudi su stvoreni jednaki. Svjetlo Kristovo u svakome je svjedočanstvo da Bog ne gleda tko je tko (vidi NiS 1:35). On se prema svima jednako odnosi u obdarivanju Svjetlom Kristovim.

Važno je da učitelj, misionar ili roditelj zna da Sveti Duh može djelovati kroz Svjetlo Kristovo. Učitelj evanđeoskih istina ne usađuje nešto strano ili čak novo u osobu ili dijete. Umjesto toga, misionar ili učitelj ostvaruje kontakt s Duhom Kristovim koji je već tamo. Evanđelje će imati poznati »prizvuk«. Tada će podučavanje »uvjeri[ti one koji će slušati] da Isus jest Krist, Vječni Bog, koji se očituje svim narodima« (naslovnica Mormonove knjige).

Tijekom svog zemaljskog službeništva, Isus je podučavao svoje evanđelje i postavio temelj na kojem će biti izgrađena njegova Crkva. Temelj je izgrađen od stijena nauka koje oči smrtnika ne mogu vidjeti niti ih mogu dotaknuti; one su nevidljive i nedodirljive. One neće nestati ili se rasuti. One ne mogu biti slomljene, razdijeljene ili uništene. Te stijene nauka su neprolazne i neuništive.

One su postojale »prije nego je svijeta bilo« (NiS 124:38), prije »postanka svijeta« (NiS 124:41). Krist je izgradio na njima svoju Crkvu.

Isus je govorio o »kamen[u] koji odbaciše graditelji« (Matej 21:42). Tada je sjena otpada pokrila zemlju. Linija svećeničke ovlasti je slomljena. No čovječanstvo nije ostavljeno u potpunoj tami ili potpuno bez objave ili nadahnuća. Ideja da je Kristovim raspećem nebo zatvoreno i da se otvorilo Prvom vizijom nije istinita. Svjetlo Kristovo će uvijek biti prisutno da pohodi Božju djecu, Duh Sveti će posjetiti dušu koja istražuje. Molitve pravednika neće proći bez odgovora.

Podjeljivanje dara Duha Svetoga mora čekati obnovu svećeništva i rasporedbu punine vremena, kad će sve biti objavljeno. Hramsko djelo – djelo uredbi – tad će se objaviti. Tada će oni koji su živjeli među mnogim naraštajima kad su temeljne uredbe bile nedostupne, kad krštenje nije bilo moguće, biti otkupljeni. Bog nikada ne napušta svoju djecu. On nikada nije napustio ovu zemlju.

Kad je punina njegovog evanđelja bila obnovljena, Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana je izgrađena na istoj temeljnoj stijeni nauka.

Budući da gotovo sve naučimo fizičkim osjetima, učenje neopipljivih nauka koji se ne mogu vidjeti ili osjetiti postaje vrlo teško. Isus Krist, vrhunski Učitelj, podučavao je te nauke, i oni se mogu na isti način podučavati danas. Moja je nakana da vam pokažem kako ih je on, vrhunski Učitelj, podučavao.

Duhovne istine možete razumjeti jasno kao da su te stijene nauka opipljive kao granit, kamen ili mramor. Mramor će se podložiti kiparevim rukama kako bi drugi mogli vidjeti što on vidi u bezličnom kamenu. Na isti način možete podučavati druge da vide – to jest, da razumiju – to neopipljivo, nevidljivo kamenje nauka.

Način na koji je Spasitelj podučavao, i način na koji vi možete podučavati, jednostavan je i veoma produbljen. Ako odaberete opipljiv predmet kao simbol za nauk, možete podučavati poput njega. Učitelj može povezati nauk s već poznatim predmetom, koji se može vidjeti fizičkim očima.

Isus je usporedio vjeru sa sjemenom, malenim sjemenom gorušice, koji se može vidjeti i dodirnuti. Rekao je, ako se sjeme njeguje, ono može rasti, napredovati i postati drvo. (Vidi Luka 13:19.)

Usporedio je nebesko kraljevstvo sa svakodnevnim predmetima koji se mogu vidjeti. »Kraljevstvo je nebesko«, rekao je, »slično velikoj mreži koja se baci u more i zahvati svakovrsne ribe« (Matej 13:47). Rekao je: »S kraljevstvom je nebeskim kao s blagom što skriveno leži u polju. Kad ga netko pronađe, sakrije ga te, pun radosti, ode da proda sve što ima i kupi ono polje« (Matej 13:44).

Krist je za primjere, kao simbole, koristio obične stvari poput soli (vidi Matej 5:13; Marko 9:49–50; Luka 14:34) i svijeće (vidi Matej 5:15; Marko 4:21; Luka 8:16; 11:33–36; Otkrivenje 18:23), kao i kišu (vidi Matej 7:25–27) i duge (vidi Otkrivenje 4:3; 10:1). Četiri evanđelja su puna takvih primjera. Mormonova knjiga, Nauk i savezi i Dragocjeni biser imaju desetke sličnih referenci. One su posvuda. To je priča ili usporedba – pravi životni primjeri koji se koriste da podučavaju načelo ili nauk koji je nevidljiv ili neopipljiv.

Jednom u Mateju, jednom u Luki, tri puta u Mormonovoj knjizi i tri puta u Nauku i savezima, Spasitelj je govorio o kvočki i njezinim pilićima (vidi Matej 23:37; Luka 13:34; 3. Nefi 10:4–6; NiS 10:65; 29:2; 43:24). Svatko zna za kvočku i piliće, čak i malena djeca.

Vjera zapravo nije poput sjemena, niti je nebesko kraljevstvo zapravo poput mreže, blaga ili kvasca (vidi Luka 13:21) ili »trgovca koji traži skupocjeno biserje« (Matej 13:45). No s tim ilustracijama, Isus je mogao otvoriti oči svojih učenika – ne njihove naravne oči, već oči njihovog razumijevanja (vidi Matej 13:15; Ivan 12:40; Djela 28:27; Efežanima 1:18; 2 Nefi 16:10; NiS 76:12, 19; 88:11; 110:1).

S očima našeg razumijevanja vidimo duhovne stvari. Kad posegnemo našim duhom, možemo dodirnuti stvari koje su duhovne i osjetiti ih. Tada možemo vidjeti i osjetiti stvari koje su nevidljive fizičkim osjetilima. Upamtite, Nefi je svojoj odmetnutoj braći, koji su odbacili poruku od anđela, rekao: »Bijaste bešćutni te ne mogoste zamijetiti riječi njegovih« (1. Nefi 17:45; kurziv dodan).

Pavao je napisao Korinćanima: »A nama je to Bog objavio po Duhu. Jer Duh sve ispituje, čak i dubine Božje…

I mi o tom govorimo, ne riječima kakve uči ljudska mudrost, nego riječima kakve uči Duh, izražavajući duhovnim pojmovima duhovne stvarnosti.

Zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za nj ludost. On to ne može ni upoznati, jer se to mora uz pomoć Duha prosuđivati« (1. Korinćanima 2:10, 13–14).

U suvremenoj objavi, Krist je govorio o »svjetl[u] što svijetli, koje te osvjetljava [i] po onomu je koji prosvjetljuje oči tvoje, i to je isto ono svjetlo što oživljava razumijevanje tvoje« (NiS 88:11).

Ja ne znam kako podučavati o Duhu Kristovu osim da slijedim što je Gospodin učinio kad je podučavao nevidljive, neopipljive istine svojim učenicima.

Kako bih opisao Svjetlo Kristovo, usporedit ću ga sa svjetlom sunca. Sunčeva svjetlost je poznata svima; ona je posvud prisutna i može se vidjeti i osjetiti. Sam život ovisi o sunčevoj svjetlosti.

Svjetlo Kristovo je poput sunčeve svjetlosti. Ono je, također, sveprisutno i svakome dano u jednakoj mjeri.

Kao što tama mora nestati kad se pojave sunčeve zrake, tako i zlo bježi od Svjetla Kristova.

U sunčevoj svjetlosti nema tame. Tama joj je podložna. Oblaci ili zemljina rotacija mogu prikriti sunce, no oblaci će se razići i zemlja će dovršiti svoju rotaciju.

Prema naumu, rečeno nam je da »mora biti oprečnosti u svemu« (2. Nefi 2:11).

Mormon je upozorio da »đavao… ne nuka… nijednog čovjeka da dobro čini, ne, nijednoga. Niti anđeli njegovi to čine, niti oni koji mi se podlažu.

A sad… videći da poznajete svjetlo kojim ćete prosuđivati, a to svjetlo jest svjetlo Kristovo, gledajte da krivo ne sudite« (Moroni 7:17–18).

To je Svjetlo Kristovo, koje daje život, u vama. Opaki će pokušati da ga zatamni. Ono može biti toliko naoblačeno pomutnjom da vas može uvjeriti da uopće ne postoji.

Baš kao što je sunčeva svjetlost prirodno sredstvo za dezinfekciju, Svjetlo Kristovo može očistiti duh.

Svaka duša, bez obzira tko, gdje i kad, Božje je dijete. Naša je odgovornost da podučavamo da je »dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka« (Job 32:8).

Predsjednik Joseph Fielding Smith je govorio o učenjima o Svetom Duhu i Duhu Kristovu: »Svaki čovjek može primiti manifestaciju Svetog Duha, čak i kad nije član Crkve, ako uistinu teži svjetlu i istini. Duh Sveti će doći i dati čovjeku svjedočanstvo koje traži, a zatim se povuče, i čovjek više nema pravo na drugi posjet ili stalne posjete i manifestacije od njega. On može imati stalno vodstvo tog drugog Duha, Duha Kristova3

Duh Kristov je uvijek tu. Nikada ne odlazi. Ne može otići.

Svatko posvuda već ima Duha Kristova, i dok Duh Svetog Duha može posjetiti svakoga, dar Duha Svetoga se stječe »pokoravanjem evanđeoskim zakonima i uredbama« (Članci vjere 1:3), podlažući se »krštenj[u] uranjanjem za otpust grijeha; [i] polaganj[u] ruku za dar Duha Svetoga« (Članci vjere 1:4). On nije prisutan automatski poput Duha Kristova. Taj dar mora podijeliti osoba koja ima ovlast (vidi Članci vjere 1:5).

To je naša misija, da njegujemo Svjetlo Kristovo, koje se nalazi u svakoj osobi koju sretnemo, i dovedemo duše do nivoa gdje ih Duh Sveti može posjetiti. A tada, u pravom trenutku, oni mogu kroz uredbu primiti dar Duha Svetoga koji se daje svakom članu Crkve.

Kad osoba jednom primi dar Duha Svetoga i može ga njegovati zajedno sa Svjetlom Kristovim, kojeg već ima, tada je punina evanđelja otvorena njenom razumijevanju. Duh Sveti može djelovati i kroz Svjetlo Kristovo4.

Svjetlo Kristovo je univerzalno poput sunčeve svjetlosti. Gdje god postoji ljudski život, postoji Duh Kristov. Svaka živa duša ga posjeduje. On je pokrovitelj svega što je dobro. On je izvor nadahnuća svega što će blagosloviti čovječanstvo i doprinijeti mu. On njeguje samu dobrotu.

Mormon je podučavao: »Zaklinjem [vas da] istražujete pomno u svjetlu Kristovu da biste razlučili dobro od zla. A prihvatiš li sve što je dobro, i ne osudiš li to, zacijelo ćeš biti Kristovo dijete.« (Moroni 7:19).

Svatko zna o sunčevoj svjetlosti. Kad usporedite Duh Kristov sa sunčevom svjetlosti, obični primjeri iz vaših vlastitih iskustava mogu vam doći u misli. Ti primjeri su gotovo beskrajni. Te primjere mogu razumjeti malena djeca ili odrasli, kao što se Kristove prispodobe mogu razumjeti. Ne bi trebalo biti teško podučiti kako objava može doći kroz Svjetlost, čak iako ne znamo kako objava zapravo djeluje.

Čovjek, sa svim svojim ograničenjima, može prenijeti poruke kroz fibro-optičke kablove. Samo jedna nit, manja od ljudske dlake, može prenijeti 40000 poruka u isto vrijeme. One se mogu dekodirati i pretvoriti u sliku, zvuk i boju, čak i pokret. Čovjek to može.

Laserska zraka, gdje nema žice i kablova, može prenijeti 100 milijardi bitova informacija u sekundi.

Ako čovjek može učiniti to, zašto se čudimo obećanju da je Svjetlo Kristovo u svima nama i da Sveti Duh može posjetiti svakoga od nas?

Stoga ne bi trebalo biti teško razumjeti kako objava od Boga njegovoj djeci može doći cijelom čovječanstvu i kroz Duha Kristova i kroz Svetog Duha.

Ovo svjetlo Kristovo je posvuda u Svetim pismima. Nauk i savezi su vrlo bogat izvor učenja o Svjetlu Kristovu. Na primjer, oni navode »svjetlo istinsko. A ta istina svijetli. To je svjetlo Kristovo. Kao što je on u suncu, i svjetlo sunčano, i snaga njegova kojim je stvoreno« (NiS 88:6–7).

Obični učitelji odgovorni za to da podučavaju nauk i da svjedoče o duhovnim stvarima imaju osobna iskustva svaki dan koja se mogu usporediti sa stvarima koje su duhovne.

Tada se Svjetlo Kristovo može zažariti duhom Svetog Duha, Tješitelja. Rečeno nam je: »A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh« (Ivan 14:26).

Predsjednik Harold B. Lee je objasnio: »To svjetlo se nikada ne istroši u potpunosti… [govoreći o Svjetlu Kristovu] osim ako počinimo neoprostivi grijeh. Njegov sjaj može biti toliko slab da je jedva primjetan, no tu je za nas da se rasplamsa u plamen koji će sjati blještavije s razumijevanjem i znanjem. Bez toga, ne bismo mogli postizati uspjeh. Naš misionarski rad postao bi uzaludan5

Ako razumijemo stvarnost Svjetla Kristova u svakome koga vidimo, na svakom sastanku kojeg pohađamo i u nama samima, i razumijemo veliki izazov koji je pred nama – okolnosti u kojima živimo, opasnosti koje nas ponekad zadese – imat ćemo veću hrabrost i nadahnuće nego što smo dosad poznavali. I tako mora biti! Tako će i biti! Sve je to dimenzija evanđeoske istine koju razumije svega nekolicina.

Nastojte kroz molitvu i revnost razumjeti značenje ovih načela, a zatim ih počnite primjenjivati. Dok to činite, tome slijedi svjedočanstvo da je evanđelje Isusa Krista istinito, da je obnova evanđelja stvarna i da je Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana »jedina istinita i živa Crkva na svem površju zemaljskomu« (NiS 1:30). Isus jest Krist, Sin Božji, Jedinorođenac Očev. A iz njega isijava Svjetlo Kristovo cijelom čovječanstvu.

Neka se vi koji ste pozvani kao misionari ili učitelji i vi koji ste roditelji »gostite… riječima Kristovim, jer, gle, riječi će vam Kristove reći sve što vam je činiti« (2. Nefi 32:3). U ime Isusa Krista. Amen.

Iz obraćanja danog 22. lipnja 2004. godine na seminaru za nove predsjednike misija, Centar za obuku misionara, Provo, Utah.

NAPOMENE

  1. »‘Receiving’ the Holy Ghost«, Improvement Era, ožujak 1916., 460.

  2. Vidi Joseph Fielding Smith, Doctrines of Salvation, usp. Bruce R. McConkie, 3 toma (1954.–1956.), 1:54.

  3. Doctrines of Salvation, 1:42; vidi također Joseph Smith, Teachings of the Prophet Joseph Smith, od. Joseph Fielding Smith (1976.), 149.

  4. Vidi Doctrines of Salvation, 1:54.

  5. The Teachings of Harold B. Lee, uredio Clyde J. Williams (1996.), 101.