Pogled s više perspektive

Kao mlada imala sam mnogo prilika obavljati krštenje za mrtve u hramu San Diego, u Kaliforniji. Iako sam uvijek imala lijepo iskustvo, jedno mi je putovanje ostalo u posebnom sjećanju.

Imala sam 16 godina, a moja mlađa sestra tek je napunila 12 i po prvi put išla obavljati krštenja za mrtve. Budući da joj je to bio prvi put, odlučile smo prošetati izvan hrama kada završimo.

Hramsko zemljište ima nekoliko uzvišenja na jednoj strani, pa smo odšetale tamo. Hram u San Diegu je smješten pored bučne prometnice, pa kada stanete na vrh uzvišenja u biti gledate dolje na autoput.

Stojeći na uzvišenju hramskog područja toga dana dobila sam novu perspektivu života. Gledala sam dolje na svijet s njegovim zahuktalim automobilima, prepunim trgovačkim centrima i grafitima iscrtanim putokazima.

Tada mi je na um došla misao: »Ti ne želiš biti dio toga; to nije suština života.« Uvijek sam podučavana da je svrha života vratiti se živjeti s našim Nebeskim Ocem i postati poput njega. Znala sam da mi svjetovne stvari nisu potrebne da bih ostvarila taj cilj.

Okrenula sam se i pogledala prekrasan hram, i bila sam zahvalna za znanje o evanđelju i perspektivi koju mi daje. Znala sam da sam usred kaotičnog i nesigurnog svijeta našla uzvišenije mjesto na kojem mogu stajati.

Toga sam dana u hramu obećala svom Nebeskom Ocu da ću uvijek biti na Njegovoj strani, a ne na strani svijeta. Bez obzira što nam ovaj svijet nanese, mi to možemo prevladati držanjem saveza koje smo sklopili i stojeći na svetim mjestima (vidi NiS 87:8).