Brate, posvetio sam se

Dva su mlada brata stajala na vrhu male litice koja se uzdizala nad bistrom vodom plavog jezera. Bilo je to popularno mjesto, i braća su često razgovarala o tome da skoče – nešto što su vidjeli da drugi rade.

Iako su obojica željela skočiti, nijedan nije želio biti prvi. Litica nije bila toliko visoka, ali se dvojici dječaka činilo da se visina uvećava kad god bi se počeli naginjati naprijed – i njihova je hrabrost brzo nestajala.

Konačno je jedan brat nogom stao na rub litice i odlučno zakoračio naprijed. U tom je trenutku njegov brat šapnuo: »Možda bismo trebali sačekati do sljedećeg ljeta.«

Međutim prvog je brata inercija već povukla naprijed. »Brate«, odgovorio je, »posvetio sam se!«

Pljusnuo je u vodu i brzo izronio na površinu s pobjedničkim uzvikom. Drugi ga je brat odmah slijedio. Poslije toga, obojica su se smijala posljednjim riječima koje je prvi dječak izgovorio prije skoka u vodu: »Brate, posvetio sam se.«

Posvećenost je poput skoka u vodu. Ili ste posvećeni ili niste. Ili idete naprijed ili mirno stojite. Ne postoji između. Svi se suočavamo s trenucima odluke koji mijenjaju ostatak našeg života. Kao članovi Crkve, moramo se upitati: »Hoću li skočiti ili samo stajati na rubu? Hoću li iskoračiti ili samo prstima provjeriti temperaturu vode?«

Neki se grijesi počine zbog toga što činimo pogrešno; drugi se grijesi čine jer ne činimo ništa. Djelomična posvećenost evanđelju može voditi u frustraciju, nezadovoljstvo i krivnju. To se ne bi trebalo odnositi na nas, jer mi smo ljudi saveza. Sklapamo saveze s Gospodom kada se krstimo i uđemo u dom Gospodnji. Muškarci sklapaju saveze s Gospodom kada se zaređuju u svećeništvo. Ništa ne može biti važnije od obdržavanja posvećenosti Gospodinu. Sjetimo se odgovora Rahele i Lee Jakovu u Starom savezu. Bio je jednostavan i iskren i pokazao je njihovu posvećenost: »Izvrši sve što ti je Bog rekao« (Postanak 31:16).

Oni koji su samo djelomično posvećeni mogu očekivati da samo djelomično prime blagoslove svjedočanstva, radosti i mira. Nebeske ustave mogu im se samo djelomično otvoriti. Zar ne bi bilo glupo pomisliti: »Sada ću se posveti 50 posto, ali kada se Krist pojavi kod Drugog dolaska, posvetit ću se 100 posto?«

Posvećenost našim savezima s Gospodinom plod je našeg obraćenja. Posvećenost našem Spasitelju i njegovoj Crkvi izgrađuje naš karakter i jača naš duh tako da kada dočekamo Krista, on će nas prigrliti i reći: »Dobro, valjani i vjerni slugo« (Matej 25:21).

Postoji razlika između namjere i djela. Oni koji se samo namjeravaju posvetiti mogu stalno nalaziti izgovore. Oni koji se zaista posvete nedvosmisleno se suočavaju sa svojim izazovima i kažu sebi: »Da, to bi bio vrlo dobar razlog za odlaganje, ali sam sklopio saveze i stoga ću učiniti ono čemu sam se posvetio.« Oni istražuju Sveta pisma i revnosno traže vodstvo svoga Oca na Nebu. Prihvaćaju i veličaju svoje crkvene pozive. Prisustvuju sastancima. Obavljaju kućno učiteljstvo ili kućno posjetiteljstvo.

Njemačka poslovica kaže: »Obećanja su poput punog mjeseca. Ako se ne ispune odmah, dan za danom se smanjuju.« Kao članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, posvetili smo se hodanju putem sljedbeništva. Posvetili smo se slijeđenju primjera Spasitelja. Zamislite kako bi svijet mogao biti blagoslovljen i preobražen na dobro kada bi svi članovi Gospodnje Crkve živjeli prema svojim istinskim sposobnostima – obraćeni u dubini svoje duše i posvećeni izgradnji kraljevstva Božjeg.

Na neki način, svatko od nas stoji pred točkom odluke koja se nadvija nad vodom. Moja je molitva da imamo vjeru, idemo naprijed, hrabro se suočavamo sa svojim strahovima i sumnjama, i kažemo sebi: »Posvetio sam se!«