Majka nas je spasila

Kada sam imala šest godina, moja mala sestra i ja gledale smo kako naša starija sestra igra košarku. Moj je tata otišao, a mi smo odlučile otići s njim kući pa smo potrčale za njim po kiši. Kada ga nismo mogle pronaći, vratile smo se u sportsku dvoranu kako bismo kući otišle s mamom, no kada smo došle do dvorane svi su iz zgrade već otišli.

Sjećam se kako smo se priljubile uz vrata u pokušaju da sklonim moju malu sestru i sebe od kiše, moleći se da netko dođe. Zatim se sjećam kako sam čula kako su se vrata našeg crvenog auta zalupila, i mi smo potrčale prema tom zvuku. Uslijedile su neke od najupečatljivijih uspomena koje imam iz djetinjstva: naša nas je majka obgrlila svojim rukama »kao što kvočka skuplja piliće pod krila svoja« (3. Nefi 10:4). Majka nas je spasila, i nikada se nisam osjećala sigurnije kao u tom trenutku.

Kada razmišljam o njezinom utjecaju na mene, vidim da me je život moje majke usmjerio prema Spasitelju i pokazao mi je što to znači »uzdiži ruke ovješene i ojačaj koljena klecava« (NiS 81:5). Oslanjala se na Isusa Krista, koji joj je dao snagu »povrh vlastite« (»Lord, I Would Follow Thee«, Hymns, br. 220).