Hrabrost da prebrodite oluju

Tijekom druge noći na kampiranju Djevojaka iz mog okola, doživjeli smo jaki pljusak i olujni vjetar. Moj je odjel imao oko 24 djevojke u kampu s dvije voditeljice i svi smo morali stati u jednu malu kolibu da bismo se zaštitile. Padala je jaka kiša i vjetar je bivao sve jači. Stalno sam se morala podsjećati na molitvu za sigurnost koju je ranije izrekao naš predsjednik okola. Članice našeg odjela također su izrekle svoju skupnu molitvu u našoj kolibi, a ja sam izgovorila svoje osobne molitve.

Mnoge su djevojke bile uplašene, a bilo je jasno i zašto. Naša koliba nije bila baš čvrsta i nalazila se pored rijeke. Nakon dvadeset minuta oluja se toliko pogoršala da je cijeli okol morao pobjeći iz koliba odjela u kolibe savjetnica koje su se nalazile na povišenom zemljištu. Moj je predsjednik okola izrekao drugu molitvu, i otpjevale smo crkvene pjesme, pjesme iz Male škole i pjesme kampa u pokušaju da se utješimo. Da, bile smo uplašene, ali smo osjećale da će sve biti u redu. Pola sata kasnije mogle smo se vratiti u naše kolibe odjela.

Kasnije smo saznale što se dogodilo s tornadom te noći. Podijelio se u dvije oluje. Jedna nas je obišla s desne strane, a druga s lijeve. To što se dogodilo nama nije bilo ono najgore!

Znam da je Bog čuo naše molitve te noći i zaštitio nas od najgore oluje. Zbog čega bi se olujni vjetar podijelio ako to Bog nije htio tako? Znam da se u životnim olujama uvijek možemo moliti Nebeskom Ocu i on će nas čuti i odgovoriti nam, dajući nam hrabrost i zaštitu koji su nam potrebni da sigurno prođemo kroz nju.