Sigurno slijetanje pri turbulencijama

Nedavno smo moja supruga Harriet i ja bili u zračnoj luci i gledali slijetanje veličanstvenih zrakoplova. Bio je vjetrovit dan, a snažni su naleti vjetra šibali zrakoplov koji se približavao, pritom uzrokujući ljuljanje i podrhtavanje.

Dok smo promatrali ovu borbu između prirode i stroja, prisjetio sam se vlastite obuke letenja i načela koje sam naučio ondje – a kojima sam onda kasnije podučavao i druge pilote.

»Ne borite se s kontrolama tijekom turbulencija«, običavao sam im govoriti. »Ostanite mirni, nemojte pretjerano reagirati. Neka vaš pogled bude usredotočen na središnju liniju piste. Ako skrenete sa željenog prilaznog puta, napravite brze ali odmjerene korekcije. Vjerujte potencijalu svojeg zrakoplova. Izdržite turbulenciju.«

Iskusni piloti shvaćaju da ne mogu uvijek držati pod kontrolom stvari koje se događaju oko njih. Ne mogu samo isključiti turbulenciju. Ne mogu učiniti da kiša ili snijeg nestanu. Ne mogu zaustaviti puhanje vjetra ili promijeniti njegov smjer.

Ali oni također shvaćaju da je pogrešno bojati se turbulencija i snažnih vjetrova – posebice da ih strah od njih paralizira. Kako biste sigurno sletjeli kada uvjeti nisu idealni trebate ostati na pravoj putanji i ravnini poniranja što je savršenije moguće.

Dok sam promatrao zrakoplove kako jedan za drugim slijeću na pistu i prisjećao se načela naučenih tijekom godina pilotiranja, pitao sam se krije li se tu neka lekcija za naš svakodnevni život.

Ne možemo uvijek kontrolirati oluje koje život stavlja na naš put. Ponekad stvari ne idu u smjeru koji smo odredili. Možemo se osjećati kao da nas potresa i zanosi turbulencija razočarenja, sumnje, straha, tuge ili stresa.

Tada se vrlo lako možemo zaplesti u mreži svega onog što je pošlo po zlu i naše nedaće tada mogu postati središte naših misli. Kušnja je usredotočiti se na izazove s kojima se suočavamo umjesto na Spasitelja i naše svjedočanstvo istine.

Ali, to nije najbolji način na koji trebamo prolaziti kroz životne izazove.

Kao što iskusni pilot ne usmjerava svoj fokus na oluju, nego na središte piste i ispravnu točku slijetanja, tako i naš fokus treba biti usmjeren na središte naše vjere – našeg Spasitelja, njegovog evanđelja i naum našeg Nebeskog Oca – i na naš krajnji cilj – sigurni povratak u naše nebesko odredište. Trebamo vjerovati Bogu i pravi put učeništva učiniti središtem naših nastojanja. Naše oči, srce i naš um trebaju biti usredotočeni na to da živimo onako kako znamo da bismo trebali.

Pokazivanje vjere u Nebeskog Oca radosnim obdržavanjem njegovih zapovijedi donijet će nam sreću i slavu. A ako ostanemo na pravom putu, odoljet ćemo svakoj turbulenciji – bez obzira na to koliko jaka se činila – i sigurno se vratiti u svoj nebeski dom.

Bez obzira je li nebo oko nas vedro ili ispunjeno prijetećim oblacima, kao učenici Isusa Krista mi prvo tražimo kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, i znamo da će, ako to činimo, sve drugo što nam je potrebno s vremenom biti pruženo (vidi Matej 6:33).

Kakve li važne životne lekcije!

Što smo više opsjednuti svojim teškoćama, borbama, sumnjama i strahovima, to će nam biti sve teže. Ali, s druge strane, što se više usredotočimo na naše završno nebesko odredište i na radosti praćenja puta učenika – ljubljenja Boga, služenja našim bližnjima – to ćemo uspješnije proći kroz teška vremena nevolja i turbulencija.

Dragi prijatelji, bez obzira na to koliko nasilno vjetrovi našeg smrtnog postojanja hučili oko nas, evanđelje Isusa Krista uvijek će nam nuditi najbolji način za sigurno slijetanje u kraljevstvo našeg Nebeskog Oca.