Brak, novac i vjera
Autor živi u području Ashanti, Gana.
Moja zaručnica i ja imali smo malo vremena prije našeg vjenčanja, i još manje novca, ali imali smo nešto još važnije: vjeru.
Otišao sam na susret mladih odraslih samaca u Kumasi, Gana, ne zato što sam trebao djevojku – već sam bio zaručen – već zato što sam osjećao da trebam više motivacije i da je taj susret pravo mjesto da je pronađem. Zaista, moje su molitve bile uslišane na susretu nakon što je sestra Call, starija misionarka zadužena za rad s mladim odraslim samcima, govorila o važnosti hramskog braka.
Pred kraj rasprave, njezin se izraz lica iznenada promijenio i ona je rekla: »Ne treba vam novac da se vjenčate – sve što vam treba jest vjera.« Osjećao sam kao da govori izravno meni, ali nisam mislio da se to zaista može odnositi na mene jer smo trebali kupiti nekoliko stvari u pripremi za vjenčanje. Rekao sam sȃm sebi: »Kako mi može trebati samo vjera, a ne novac?«
Razmišljao sam o tome uvijek iznova tijekom tjedna. U tom sam se procesu upitao: »Je li Bog ograničen u onome što može učiniti?« Najprije sam pomislio ne, ali onda sam pomislio da. Ali tada je došlo naknadno pitanje: »Kako može biti ograničen ako je svemoćan?« Duh me je podučio odgovoru: Božji su blagoslovi ovisni o našoj poslušnosti njemu. On nije ograničen u svojoj sposobnosti da nas blagoslovi, ali mi moramo pozvati te blagoslove primjenjujući vjeru kako bismo činili ono što on želi da činimo.
Kasnije sam nazvao svoju zaručnicu Priscillu da raspravimo o našim predloženim planovima za vjenčanje. Unatoč našem nedostatku novca, odlučili smo odabrati datum za naše vjenčanje, ali nismo se mogli odlučiti za određeni datum. Složili smo se da će ona pitati svog biskupa koji su datumi otvoreni na kalendarima odjela i kolčića. Od dva datuma koja je ponudio, odabrali smo 27. rujna 2014. – što je značilo da imamo jedva sedam tjedana do dana vjenčanja!
Priscilla je upitala: »Obim [što znači »moje srce« na jeziku Igbo], imaš li nešto novca? Nemamo puno vremena.«
Odgovorio sam: »Ne, ali imam nešto vjere.«
Nasmijala se i rekla: »U redu je. Postit ćemo i pomolit ćemo se.« Parafrazirajući 1 Nefija 3:7, nastavila je: »Gospodin će otvoriti put za nas zato što nam je zapovjedio da se vjenčamo.«
U roku od tjedan dana bio sam plaćen za posao koji sam učinio više mjeseci ranije. Tad mi je Priscilla rekla da želi započeti posao kako bi skupila više sredstava. S novcem koji sam zaradio, kupila je polovne ženske torbe i ponovno ih prodavala. Nakon što je kupila neke od predmeta na svom popisu potrebnih stvari, još uvijek je imala više nego dvostruko novca koji sam joj dao.
Tijekom tog vremena nije bilo poslova za mene. Svaki je obećani posao propao. Preostalo nam je dva tjedna i još je bilo stvari koje smo trebali kupiti. Moja je zaručnica predložila da pomjerimo datum. Sve što sam rekao bilo je: »Čudo dolazi.«
Samo dva dana prije našeg vjenčanja čudo se dogodilo: Bio sam plaćen za posao koji sam obavio prije više od dva tjedna. Također sam učio da će nas uz vjeru i naporan rad Gospodin blagosloviti da ostvarimo svoje pravedne ciljeve.
Otišli smo u banku unovčiti ček i odande na tržnicu da kupimo ostatak potrepština usred guste kiše, koju smo smatrali odobravanjem s neba za naš čin vjere.
Za manje od 24 sata bili smo vjenčani. Kad je bilo zatraženo da iznesemo zavjete, osjećaj je bio drugačiji od ičega što sam ikada osjetio u životu. Osjećao sam se toliko ispunjenim da sam vjerovao kako od tada nadalje mogu učiniti sve kroz vjeru. Kasnije smo bili zapečaćeni u hramu Accra, Gana.
Iako vam može trebati nešto novca da se pripremite za brak, najvažnije što trebate je vjera.