Moj najgori prekid bio je zapravo jedan o mojih najvećih blagoslova

Slika

young woman looking out at the ocean

Prekinula sam sa svojim prvim dečkom vedre ljetne večeri.

Ranije tog dana, Carter (ime je promijenjeno) i ja smo se svađali – što nije bilo neobično u našoj trogodišnjoj vezi s prekidima. Svađali smo se oko svega – od toga što jesti do budućih planova. Na početku, odbacila sam naše razlike izrekom da se »suprotnosti privlače«. Ali naša povremena razigrana zadirkivanja naposljetku su prerasla u iscrpljujući lanac neslaganja.

Te ljetne večeri, ponijeli smo teleskop u pustinju kako bismo gledali planete. No uvidjeli smo da nam blještavilo mjeseca u kontrastu s mračnim nebom zamućuje pogled. Isfrustrirani, počeli smo se svađati – opet.

Na kraju sam otišla kako bih se sabrala. »To nisam ja«, pomislila sam. Bila sam poznata kao mirotvorac među mojom braćom i sestrama, i govorila sam nježno i ljubazno mojim drugim prijateljima. Zašto sam onda vikala na dečka za kojeg sam tvrdila da ga volim?

Pogledala sam u mračno nebo i molila se da znam kako poboljšati moj odnos s Carterom. Odjednom je moju ljutnju zamijenio prevladavajući mir i osjetila sam dojam da je najbolje što mogu učiniti za nas oboje da prekinem naš odnos.

Iscjeljenje je trajalo. Bilo je trenutaka kada sam bila u iskušenju odbaciti poticaje da prekinem s Carterom jer mi je nedostajala familijarnost našeg odnosa. Ponekad sam osjećala frustraciju prema Bogu, vjerujući da je on zatvorio jedna vrata a da nije otvorio druga. Ipak, držala sam se savjeta starješine Jeffreya R. Hollanda iz Zbora dvanaestorice apostola: »U trenucima straha, sumnje ili nevolje… drži[imo] se čvrsto onoga što već znamo i osta[nimo] snažni sve dok ne stigne dodatna spoznaja…« (»Lord I Believe«, Lijahona, svibanj 2013., 93–94).

Nisam primila tu dodatnu spoznaju mnogo mjeseci, i počela sam se pitati hoću li ikada. Nakon jedne iskrene molitve o prekidu, Duh je stisnuo moje srce, govoreći mi da su poticaji Nebeskog Oca za dobrobit njegove djece. Detalji njegovih razloga nisu važni kao moja vjera u njega.

Znanje da Nebeski Otac ima naum za mene dalo mi je nadu za moju budućnost i pomoglo mi da ponovno počnem izlaziti. Jednog jutra, pročitala sam Nauk i saveze 88:40, gdje Gospodin podučava da »svjetlost prianja uz svjetlost«. Odjednom sam shvatila kako se ovo načelo može primijeniti na izlaske. Znala sam da ću biti sretnija s nekime tko dijeli moje vrijednosti i svjetlo.

Naposljetku sam srela Austina. Odmah smo se povezali, od naše ljubavi prema takosima do naših misija koje su graničile. Njegov nježni duh bio je poznat i sukladan mojemu, i naposljetku sam se udala za njega. Ono što imamo nije eksplozivni odnos kakav možete očekivati u popularnom romantičnom filmu. On je sladak i stabilan – nešto što vjerujem da može trajati vječno.

Mnogi od nas žude za objašnjenjem kada primimo teške poticaje. Iz mog iskustva, naučila sam da nam vjera u Gospodina može pomoći da ostanemo poslušni bez spoznaje zašto. Dok imamo povjerenja u sveznajućeg Boga, možemo osjetiti mir u našim odlukama da djelujemo prema poticajima dok ne primimo dodatnu spoznaju koju je obećao vjernima.