2022.
Pročišćavajuća vatra nevolje
ožujak 2022.


»Pročišćujuća vatra nevolje«, Lijahona, ožujak/travanj 2022.

Pročišćavajuća vatra nevolje

Molim se da će se svatko od nas približiti našem Nebeskom Ocu i Spasitelju kroz našu osobnu nedaću.

Slika
kip žene koja gleda prema gore

Fotografije: Getty Images

Nedaća u životu ne bi nas trebala iznenaditi. Kada proizađe iz naših vlastitih grijeha i pogrešaka ili iz nečega drugoga, nedaća je činjenica smrtnog života. Neki ljudi smatraju da trebaju biti sačuvani od bilo koje nedaće ako obdržavaju Božje zapovijedi, no upravo smo u »talioniku nevolje« (Izaija 48:10; 1 Nefi 20:10) odabrani. Čak ni Spasitelj nije bio izuzet:

»I premda je bio Sin, iskustveno nauči poslušnost od onoga što je pretrpio

te postigavši savršenstvo postade svima koji mu se pokoravaju uzrok vječnoga spasenja« (Hebrejima 5:8–9).

Za svakoga od nas tko je uračunljiv, teškoća je često ključan čimbenik našega posljedičnog »savršenstv[a]«. To je ono što čini život većim od jednostavnog ispita s više ponuđenih odgovora. Boga ne zanima što mi činimo ili ne činimo, već što postajemo. 1 Ako smo voljni, on će nas podučiti da djelujemo kao što on djeluje, a ne da na nas jednostavno djeluju druge sile (vidi 2 Nefi 2:14–16). Moramo naučiti biti pravedni u svim okolnostima ili, kako je predsjednik Brigham Young (1801. – 1877.) rekao, čak i u tami. 2

Vjerujem da nam se izazov prevladavanja i rasta iz nedaća svidio kada nam je Bog predstavio svoj naum otkupljenja u predsmrtničkom svijetu. Trebamo pristupiti tom izazovu sada znajući da će nas naš Nebeski Otac podržati. No ključno je da mu se obratimo. Bez Boga, mračna iskustva patnje i nedaća imaju sklonost očajanju, beznađu ili čak gorčini.

Slika
kip s dostojanstvenim licem

Uz božansku pomoć, utjeha naposljetku mijenja bol, mir mijenja metež, a nada mijenja tugu. Bog će pretvoriti kušnju u blagoslov te, Izaijinim riječima, »da[ti] vijenac mjesto pepela« (Izaija 61:3). Njegovo obećanje nije poštedjeti nas sukoba već da će nas sačuvati i utješiti u našim nevoljama i posvetiti ih za našu korist (vidi 2 Nefi 2:2; 4:19–26; Jakov 3:1).

Iako nam naš Nebeski Otac neće nametati svoju pomoć i blagoslove, on će djelovati kroz milosrđe i milost svojega Ljubljenog Sina i moć Duha Svetoga da nas podrži kada ga tražimo. Možemo pronaći mnoge primjere te podrške oko sebe i u svetopisamskim zapisima.

Primjeri iz Starog zavjeta

U Starom zavjetu vidimo poslušnog Abrahama kako strpljivo čeka mnogo godina da Božje obećanje njemu – zemlje baštine i pravedno potomstvo – bude ispunjeno. Kroz glad, prijetnje njegovu životu, tugu i kušnje, Abraham je stalno vjerovao u Boga i služio mu, a on ga je zauzvrat podržao. Sada slavimo Abrahama kao »o[ca] vjernih«. 3

Abrahamov unuk Jakov pobjegao je od kuće, sam i sa svega nešto odjeće, kako bi izbjegao smrtne prijetnje svog brata Ezava. Sljedećih 20 godina Jakov je služio svom ujaku Labanu. Iako je Laban dao Jakovu sigurno utočište i naposljetku svoje dvije kćeri udao za njega, obmanjujući se ponio prema Jakovu, mijenjajući njegovu plaću i njihov dogovor više puta kad god se činilo da Jakov napreduje (vidi Postanak 31:41).

Kad su se naposljetku razišli, Jakov je u protestu rekao svom puncu: »Da sa mnom nije bio Bog moga oca… otpravio bi me praznih ruku« (Postanak 31:42). Umjesto toga, Bog je bio uz njega, Jakov se vratio kući preobražen iz izbjeglice bez prebijene pare u muža i oca velike obitelji. Imao je dobar broj slugu i obilno je blagoslovljen s bogatstvom tog doba – jatima, stadima i devama (vidi Postanak 32).

Josip, sin Jakovljev, klasičan je primjer nekoga tko je dosljedno prevladavao nedaće vjerujući u Boga kada bi drugi smatrali da ih je napustio. Prvo, vlastita su ga braća prodala u ropstvo. Zatim, kada je dospio na položaj i bio cijenjen u domu svojega egipatskog gospodara Potifara, Josipa je lažno optužila Potifarova žena i bio je zatvoren usprkos tome što je doslovno pobjegao od grijeha. Bez obzira, Josip je nastavio vjerovati u Boga. Bio je uspješan čak i u tamnici, no zaboravili su ga oni kojima je pomogao usprkos njihovim obećanjima. (Vidi Postanak 37; 39–41.) Na kraju, kao što znamo, Josip je nagrađen s visokim položajem i sredstvima da spasi obitelj svoga oca (i cijeli Egipat) u vrijeme velike gladi.

Strpljiva ustrajnost

Ovi i drugi primjeri pokazuju nam da se nedaća obično prevlada s vremenom. Postoji potreba za ustrajnošću i izdržljivošću. Ipak, naš Nebeski Otac pazi na nas i pomaže nam tijekom puta ustrajnosti – On ne čeka do kraja.

Starješina Neal A. Maxwell (1926. – 2004.) iz Zbora dvanaestorice apostola jednom je primijetio: »Samim po sebi, naravno, vremenska prolaznost ne donosi automatski napredak. No ipak, poput rasipnog sina, često trebamo ‘vremenski proces’ kako bismo duhovno došli k sebi. (Luka 15:17.) Dirljivo ponovno sjedinjenje Jakova i Ezava u pustinji, toliko godina nakon njihova bratskog suparništva, klasičan je primjer toga. Velikodušnost može zamijeniti neprijateljstvo Promišljanje može donijeti zapažanje. No osvrtanje i introspektiva zahtijevaju vrijeme. Toliko mnogo duhovnih ishoda zahtijeva spasonosne istine da se pomiješaju s vremenom, oblikujući eliksir iskustva, taj suvereni lijek za toliko mnogo stvari.« 4

Predsjednik M. Russell Ballard, vršitelj dužnosti predsjednika Zbora dvanaestorice apostola, izjavio je:

»Čekati na Gospodina ne podrazumijeva nuđenje svog vremena. Nikada se ne bismo trebali osjećati kao da smo u čekaonici.

Čekanje na Gospodina podrazumijeva djelovanje. Naučio sam tijekom godina da se naša nada u Krista povećava kada služimo drugima…

Osobni rast koji osoba može postići sada dok čeka na Gospodina i njegova obećanja neprocjenjiv je, sveti element njegova nauma za svakoga od nas.« 5

Strpljiva ustrajnost oblik je obraćanja Bogu i uzdanja u njega. U stihovima koji neposredno predstoje njegovom savjetu da pitamo Boga ako nam nedostaje mudrosti, Jakov kaže ovo o strpljenju:

»Smatrajte sve radošću kad upadnete u mnoge nevolje;

znajući da kušanje vaše vjere stvara postojanost!

Samo neka ta postojanost urodi savršenim djelom da budete savršeni i neporočni: bez ikakva nedostatka« (u Dodatku, Prijevod Josepha Smitha, Jakovljeva 1:2; Jakovljeva 1:3–4).

Pročišćeni nevoljama

Slika
kip Isusa Krista

Fotografija: Rachael Pancic

Kada imamo pomoć našega Nebeskog Oca, naše nedaće i naše nevolje pročistit će nas, a ne poraziti (vidi Nauk i savezi 121:7–8). Izronit ćemo kao sretnija i svetija bića. U objavi tadašnjem predsjedniku Zbora dvanaestorice apostola, Thomasu B. Marshu, Gospodin je rekao sljedeće o svojim apostolima: »I nakon iskušenja njihovih, i mnogih tegoba, gle, ja, Gospod, tragat ću za njima, i ne otvrdnu li oni srca svoja, i ne ukoče li vratove svoje protiv mene, obratit će se, i ja ću ih iscijeliti« (Nauk i savezi 112:13).

Možemo reći da u nedaći spoznamo »jedino pravog Boga, i onoga koga [posla], Isusa Krista« (Ivan 17:3). U nedaći, razgovaramo s njima iz dana u dan. U poniznosti, naučimo tragati za njima »u svakoj misli« (Nauk i savezi 6:36). Oni će nam posluživati u procesu duhovnoga ponovnog rođenja. Vjerujem da nema drugog načina.

Molim se da će se svatko od nas približiti našem Nebeskom Ocu i Spasitelju kroz našu osobnu nedaću. U isto vrijeme, naučimo posluživati drugima u njihovoj nedaći prema Božjem obrascu. Upravo je »trpeći boli i nevolje i iskušenja svih vrsta« Spasitelj došao spoznati »po tijelu kako pomagati narodu svojemu u skladu sa slabostima njihovim« (Alma 7:11–12). A što se tiče nas, »kada, na trenutak, nismo razapeti na određenom križu, trebamo biti uz noge nekoga tko jest – puni empatije i pružajući duhovnu okrepu«. 6

Napomene

  1. Vidi Dallin H. Oaks, »The Challenge to Become«, Lijahona, siječanj 2001., 40. – 43.

  2. Brigham Young, u James E. Faust, »The Light in Their Eyes«, Lijahona, studeni 2005., 22.

  3. Vodič za Sveta pisma, »Abraham«

  4. Neal A. Maxwell, »Endure It Well«, Ensign, svibanj 1990., 34.

  5. M. Russell Ballard, »Nada u Kristu«, Lijahona, svibanj 2021., 55.; naglasak u izvorniku.

  6. Neal A. Maxwell, »Endure It Well«, 34.