Živjeti po svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih

Svi bi ljudi trebali prihvatiti budući da Svemogući upravlja cijelim svemirom nepromjenjivim zakonom, da se čovjek, koji je najveći od njegovih stvorenja, mora podložiti takvom zakonu. Gospodin je izjavio ovu istinu izravno i uvjerljivo u objavi Crkvi:

»Zakon je dan za sva kraljevstva.

A mnogo je kraljevstava, jer nema toga prostora u kojemu kraljevstva ne bi bilo. A nema toga kraljevstva u kojemu prostora ne bi bilo, bilo to veće ili manje kraljevstvo.

A svakom se kraljevstvu daje zakon, a svakom su zakonu određene neke granice a tako i uvjeti.

Nijedno biće koje se tih uvjeta ne pridržava, ne opravdava se.« (NiS 88:36–39.)

Ova je istina očita sama po sebi. Stoga, jedino je razumno da trebamo očekivati da se kraljevstvo Božje upravlja zakonom, a svi koji žele ući trebaju biti podložni zakonu. »Eto, dom je moj dom reda, govori Gospod Bog, a ne dom zbrke.« (NiS 132:8.)

Gospodin je čovjeku dao popis zakona koji nazivamo evanđelje Isusa Krista. Zbog nedostatka nadahnuća ili duhovnog vodstva, ljudi mogu odstupati od tih zakona i njihove primjene, ali gotovo da se ne može raspravljati o činjenici da takvi zakoni postoje, i da su mu podložni svi koji nastoje ući u to kraljevstvo..⁴

Imamo svaku istinu, svaki nauk, svaki zakon i uvjet, svako djelo i uredbu koji su potrebni da nas spase i uzvise u najviše nebo celestijalnog kraljevstva.⁵

Naša odgovornost u Crkvi jest štovati Gospodina u duhu i istini, a to nastojimo učiniti svim našim srcem, moću i umom. Isus je rekao: »Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinom služi.« (Matej 4:10.)

Mi vjerujemo da je bogoštovlje više od molitve, propovijedanja i evanđeoskog djelovanja. Vrhovni čin bogoštovlja jest obdržavati zapovijedi, ići stopama Sina Božjega, uvijek činiti one stvari koje su mu mile. Jedno je približavati se Gospodinu ustima; potpuno je drugo poštovati i slaviti njegovu volju slijedeći primjer koji nam je postavio… Radujem se u povlastici da slijedim njegove stope. Zahvalan sam za riječi vječnog života koje sam primio, drago mi je to reći, u ovom svijetu, i za nadu vječnog života koji je moj u svijetu koji dolazi ako ostanem vjeran i odan do kraja.⁶

Slika

Jesus Christ standing on a mountainside. A group of men are seated in a circle around Him. Christ is offering the Lord's Prayer. Jerusalem is visible in the background.

Ovo je zakon članovima Crkve, riječima Spasitelja: »Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih, taj me ljubi…« (Ivan 14:21.) I opet, Spasitelj je rekao: »Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.« (Ivan 14:15.)…

Spasitelj nikada nije počinio nijedan grijeh niti je imao grižnju savjesti. Nije bio u potrebi pokajati se kao vi i ja; ali na neki način koji ne mogu razumjeti, on je ponio teret mojih i vaših prijestupa… On je došao i prinio sebe kao žrtvu da plati dug za svakog od nas koji je voljan pokajati se od svojih grijeha i vratiti mu se i obdržavati zapovijedi. Razmislite o tome, ako možete. Spasitelj je ponio taj teret na neki način iznad našeg shvaćanja. Znam to, jer prihvaćam njegovu riječ. On nam govori o muci kroz koju je prošao; muka je bila tako velika da je molio svog Oca, ako je moguće, da ne mora piti iz gorkog kaleža i zgrozio se: »Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja.« (Luka 22:42.) Odgovor koji je dobio od svog Oca glasio je: »Moraš to ispiti.«

Mogu li ga ne voljeti? Ne, ne mogu. Volite li ga vi? Tada obdržavajte njegove zapovijedi.⁷

Kada se okrenemo od zapovijedi koje nam je dao Gospodin za naše vodstvo, tada nemamo pravo na njegove blagoslove.⁸

Kakvo nam dobro čini obratimo li se Gospodinu ako nemamo namjeru obdržavati njegove zapovijedi? Takva je molitva čisto izrugivanje i uvreda pred tronom milosti. Kako se usuđujemo očekivati pozitivan odgovor ako se radi o tome? »Tražite Jahvu dok se može naći, zovite ga dok je blizu! Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem, jer je velikodušan u praštanju.« Tako govori Izaija (Izaija 55:6–7). No nije li Gospodin uvijek blizu kada mu se molimo? Uistinu ne! Rekao je: »Bijahu oni spori poslušati glas Gospoda, Boga svojega. Stoga je Gospod, Bog njihov, spor uslišati molitve njihove, odgovoriti im u dan nevolje njihove. U dan svoga mira olako gledahu na savjet moj, no, u dan nevolje svoje iz nužde tragaju za mnom« [NiS 101:7–8]. Ako se mi približimo njemu, on će se približiti nama, i nećemo biti zaboravljeni; ali ako se ne približimo njemu, nemamo obećanje da će nam odgovoriti u našoj pobuni.⁹

Ne možemo se moliti Gospodinu i reći: »Slušaj našu potrebu, omogući nam pobjedu, učini što mi želimo da učiniš, ali nemoj tražiti od nas da učinimo što ti želiš da činimo.«¹⁰

Neophodno je da kročimo u punini svjetla istine, ne samo dijelom istine. Nemam povlasticu odbaciti neka načela evanđelja i vjerovati u druga, a zatim smatrati da imam pravo na pune blagoslove spasenja i uzvišenja u kraljevstvu Božjem. Ako želimo uzvišenje, ako želimo mjesto koje je Gospodin pripremio za one koji su pravedni i istiniti, tada moramo biti voljni kročiti u punom svjetlu evanđelja Isusa Krista, i obdržavati sve zapovijedi. Ne možemo reći da su neke od njih male i beznačajne i da zbog toga Gospodinu neće biti važno ako ih prekršimo. Zapovjeđeno nam je da živimo po svakoj riječi koja izađe iz usta Božjih [vidi Ponovljeni zakonik 8:3; NiS 98:11]. »Zašto me zovete: ‘Gospodine, Gospodine!’ a ne vršite što kažem?« [Vidi Luka 6:46.]¹¹

Slika

A father sitting on a sofa as he reads from the scriptures to two young boys and an infant held on his lap.

Gospodin očekuje da vjerujemo u njega, da prihvatimo vječno evanđelje i živimo u skladu s njegovim uvjetima. Nije naša dužnost odabrati i slijediti ona načela evanđelja koja nam se sviđaju i zaboraviti ostala. Nije naše pravo odlučiti da se neka načela evanđelja više ne odnose na naše društvene i kulturološke okolnosti.

Gospodinovi su zakoni vječni, a mi imamo puninu njegovog vječnog evanđelja i obvezni smo vjerovati svim njegovim zakonima i istinama, a zatim hodati u skladu s njima. Nema ništa važnije za bilo koga osim obdržavanja Gospodinovih zapovijedi. One očekuje da prigrlimo svako istinito načelo, da na prvo mjesto u naše živote stavimo stvari njegovog kraljevstva, da hrlimo naprijed s postojanošću u Kristu i služimo mu svom našom moću, umom i snagom. Jezikom Svetih pisama, počujmo zaključak na ovu temu: »Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer – to je čovjekova dužnost.« (Propovjednik 12:13.)¹²

Često mislim, a pretpostavljam da i vi također, o velikom i predivnom govoru – najvećem koji je ikada propovijedan, koliko je nama znano – koji zovemo Propovijed na gori… Ako ćemo samo poslušati ta naučavanja, možemo se vratiti natrag u nazočnost Boga, Oca, i njegovog Sina Isusa Krista.

Često razmišljam o tome koji je zapravo zaključak:

»Dakle, budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!« [Matej 5:48.]…

Vjerujem da je Gospodin mislio upravo ono što je rekao, da trebamo biti savršeni, kao što je savršen naš Otac na Nebu. To neće doći odjednom, već redak po redak, uredba po uredba, primjer po primjer, a i onda ne sve dok živimo u ovom smrtnom životu jer ćemo morati poći iza groba prije nego što postignemo to savršenstvo i budemo poput Boga.

Ali ovdje polažemo temelj. Ovdje smo podučeni jednostavnim istinama o evanđelju Isusa Krista, u ovom stanju kušnje, da nas pripremi za to savršenstvo. Moja je dužnost, vaša je dužnost, da budem bolji danas nego jučer, i za vas da budete bolji danas nego jučer, i bolji sutra nego što ste danas. Zašto? Zato što smo na tom putu, ako obdržavamo zapovijedi Gospodnje, mi smo na tom putu ka savršenstvu, a to se može postići samo kroz poslušnost i želju u našim srcima da prevladamo svijet…

Ako podbacimo, ako imamo slabost, tu se trebamo usredotočiti, sa željom da prevladamo, dok to ne savladamo i pobijedimo. Ako čovjek osjeća da mu je preteško plaćati desetinu, tada je to ono što treba činiti, dok ne nauči plaćati svoju desetinu. Ako se radi o riječi mudrosti, to je ono što treba činiti, dok ne nauči voljeti tu zapovijed.¹³

Kako bismo udovoljili [Gospodinu], moramo ne samo štovati ga sa zahvalnošću i veličanjem, već pokazati voljnu poslušnost njegovim zapovijedima. Čineći to, on je obvezan udijeliti svoje blagoslove; jer o tom načelu (poslušnost zakonu) sve ovisi [vidi NiS 130:20–21].¹⁴

Bog nam je dao [zapovijedi] da mu se možemo približiti i biti izgrađeni u vjeri i osnaženi. Nije nam dao ni jednu zapovijed, ni u kojem trenutku, koja nije za našu utjehu i blagoslov. One nisu dane kako bi udovoljile Gospodinu, već da nas učini boljim muškarcima i ženama, dostojnim spasenja i uzvišenja u njegovom kraljevstvu.¹⁵

Ako odemo u hram podižemo svoje ruke i sklapamo savez da ćemo služiti Gospodinu, obdržavati njegove zapovijedi i biti neokaljani od svijeta. Ako shvaćamo što činimo tada će podarivanje biti zaštita svima nama u našim životima – zaštita koju čovjek koji ne ide u hram nema.

Čuo sam svog oca kako govori da u trenutku iskušenja, u trenutku kušnje, on razmišlja o obećanjima, savezima koje je sklopio u domu Gospodnjem, i oni su mu bili zaštita… Ova zaštita je dijelom svrha tih obreda. One nas čuvaju sada i uzvisuju nakon ovog života, ako ćemo ih poštivati. Znam da je ta zaštita dana jer sam je i ja, također, iskusio, kao i tisuće drugih koji su se sjetili svojih obveza.¹⁶

Slika

Daytime exterior photo of the Tampico Mexico Temple.

Gospodin će nam dati darove. On će oživjeti naše umove. Dat će nam spoznaju koja će srediti sve teškoće i dovesti nas u sklad sa zapovijedima koje nam je dao; dat će nam spoznaju koja će biti tako duboko ukorijenjena u naše duše da nikada neće biti iskorijenjena, ako ćemo samo tražiti svjetlo, istinu i razumijevanje koji su nam obećani i koje možemo primiti ako ćemo biti odani i vjerni svakom savezu i obvezi koji se odnose na evanđelje Isusa Krista.¹⁷

Velika zapovijed koja je dana članovima ove Crkve koji su voljni živjeti po zakonu i obdržavati zapovijedi Gospodnje jest da neće samo primiti mjesto u kraljevstvu Božjem, već da će također uživati nazočnost Oca i Sina; a to nije sve, jer Gospodin je obećao da će im biti dano sve što on ima [vidi NiS 84:33–39].¹⁸

Kroz poslušnost onim zapovijedima koje su postavljene u evanđelju Isusa Krista, i u ustrajanju u njima, možemo primiti besmrtnost, slavu, vječni život i živjeti u nazočnosti Boga Oca i njegovog Sina Isusa Krista, gdje ćemo ih doista upoznati.¹⁹

Ako ćemo kročiti stazama kreposti i svetosti, Gospodin će izliti svoje blagoslove na nas do one mjere za koju nikada nismo mislili da je moguća. Mi ćemo u našem djelovanju biti, kao što je to Petar rekao, »izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen«. (1. rova 2:9.) A mi ćemo biti jedinstveni jer nećemo biti poput drugih ljudi koji ne žive prema ovim mjerilima…

Kao sluge Gospodnji, naša je svrha kročiti stazama koje je ucrtao za nas. Mi ne samo da želimo činiti i govoriti ono što mu je milo, već nastojimo živjeti tako da naši životi budu poput njegovog.

On je sam postavio savršen primjer za nas u svemu i rekao nam: »Ti me slijedi.« Svoje je nefijske učenike pitao: »Kakvi… ljudi morate biti?« a zatim je odgovorio: »Zaista, kažem vam, onakvi kao što sam ja.« (3. i 27:27.)

Sada smo uključeni u najveće djelo na svijetu. Svećeništvo koje posjedujemo je moć i ovlast od samoga Gospodina; on nam je obećao da ćemo, ako budemo veličali naše pozive i kročili u svjetlu, kao što je on u svjetlu, imati slavu i čast s njim zauvijek u kraljevstvu njegovog Oca.

Uz takvu predivnu nadu pred nama, možemo li ne odreći se opakih svjetovnih sklonosti? Nećemo li na prvo mjesto u našim životima staviti stvari Božjeg kraljevstva? Nećemo li nastojati živjeti od svake riječi koja izlazi iz njegovih usta?²⁰

Ja svjedočim da je Gospodin govorio u naše doba; njegova je poruka poruka nade, radosti i spasenja; i dajem vam obećanje da ćete, ako ćete hodati u svjetlu nebeskom, biti vjerni onome što vam je povjereno i obdržavati zapovijedi, imati mir i radost u ovom životu i vječni život u svijetu koji dolazi.²¹

Obdržavajte zapovijedi. Hodajte u svjetlu. Ustrajte do svršetka. Budite vjerni svakom savezu i obvezi, i Gospodin će vas blagosloviti iznad vaših najljepših snova.²²

• Proučite zapis na kraju dijela »Iz života Josepha Fieldinga Smitha«. Zašto se naši osjećaji prema evanđelju mijenjaju kada nastojimo živjeti evanđelje?

• Što učite iz svetopisamskih odlomaka koji su citirani u 1. odsjeku?

• Kako je naša poslušnost zapovijedima izraz naše ljubavi za Nebeskog Oca i Isusa Krista? Kakav je to izraz zahvalnosti za njegovu pomirbenu žrtvu? Kakav je izraz bogoštovlja? (Vidi 2. odsjek.)

• Razmotrite naučavanja u 3. odsjeku. Zašto je pogrešno očekivati da nas Gospodin blagoslovi ako ne nastojimo biti poslušni?

• Kako vam može pomoći da znate kako ne trebate očekivati da budete savršeni odjednom ili čak u ovom životu? (Vidi 4. odsjek.) Razmislite što možete učiniti svaki dan, uz Gospodnju pomoć, da ostanete »na tom putu ka savršenstvu«.

• U 5. odsjeku, predsjednik Smith navodi barem 10 načina kako će nas Gospodin blagosloviti dok obdržavamo zapovijedi. Kakva iskustva možete razmijeniti u kojima ste primili neke od ovih blagoslova?

Matej 4:4; 2. i 31:19–20; Omni 1:26; NiS 11:20; 82:8–10; 93:1; 130:20–21; 138:1–4

»Zamolite sudionike da iznesu što su naučili iz svog osobnog proučavanja poglavlja. Može biti korisno kontaktirati nekoliko sudionika tijekom tjedna i zamoliti ih da se pripreme ispričati što su naučili« (sa stranice u ovoj knjizi).