4. poglavlje

Jačanje i očuvanje obitelji

»Volja je Gospodnja ojačati i očuvati obiteljsku jedinicu.«

Iz života Josepha Fieldinga Smitha

Predsjednik Joseph Fielding Smith je izjavio: »Obitelj je najvažnija organizacija za vrijeme i vječnost.«¹ Nigdje to nije podučavao jasnije nego u svom vlastitom domu, postavljajući primjer brižnog muža, oca i djeda. Unatoč svom zaposlenom rasporedu kao apostol, uvijek je pronašao vremena za svoju obitelj, »nadoknađujući za dane kada su bili odvojeni pokazujući im dvostruku dozu ljubavi kada je kod kuće«.²

Jednom su drugu ženu predsjednika Smitha, Ethel, upitali: »Hoćete li nam reći nešto o čovjeku kojeg poznajete?« Svjesna da su mnogi članovi Crkve smatrali njezinog supruga izuzetno strogim, odgovorila je:

»Pitate me da vam kažem o čovjeku kojeg poznajem. Uvijek sam razmišljala o tome što ljudi kažu kada on ode: ‘On je vrlo dobar čovjek, iskren, ortodoksan, itd.’ Oni govore o njemu kako ga javnost poznaje; no čovjek kojega oni poznaju dosta je drugačiji od čovjeka kojega ja poznajem. Čovjek kojeg ja znam je dob[ar], briž[an] muž i o[tac] čija je najveća ambicija u životu usrećiti svoju obitelji, potpuno zaboravljajući sebe u svojim nastojanjima da to učini. On je čovjek koji uspavankom uspavljuje uznemireno dijete, koji malenima priča priče za laku noć, koji nikada nije preumoran ili prezaposlen da ostane do kasno u noć ili ustane rano ujutro kako bi pomogao starijoj djeci riješiti kompleksne školske zadatke. Kada dođe bolest, čovjek kojeg poznajem brižno pazi bolesnika i iščekuje. To je njihov otac za kojim vape, osjećajući njegovu nazočnost kao panaceju za njihove bolesti. Njegova ruka vida rane, njegove ruke daju hrabrost patniku, njegov ih glas nježno kori kada pogriješe, dok im kad čine ono što ga usrećuje ne postane njihova sreća…

Čovjek kojeg poznajem nesebičan je, ne buni se, brižan je, promišljen, sućutan, čini sve u svojoj moći da učini život velikom radošću za svoje ljubljene. To je čovjek kojeg poznajem.«³

Djeca predsjednika Smitha iznijela su primjere njegovih nastojanja da ojača i očuva svoju obitelji te »učini život velikom radošću« za njih. U biografiji Josepha Fieldinga Smitha, koautori Joseph Fielding Smith i John Stewart uključili su sljedeće sjećanje: »Bio je to sretan dan za njegove najmlađe kada su vidjeli tatu kako stavlja pregaču i počinje peći mnoštvo pita. Najdraže su mu bile božićne pite od sušenog voća. Radio je svoje vlastito punjenje od sušenog voća. No, također se upuštao i u druge vrste pita: jabuka, višnja, breskva i tikva. Njegova nastojanja u izradi pita postala su obiteljski projekt jer su mladi bili poslani posvuda kako bi pribavili potrebnu opremu i sastojke. Ugodna, primamljujuća aroma pečenja pita u velikoj pećnici stvorila je atmosferu sretnog sata iščekivanja. Brižno se pazilo na njih, da se ne izvade ni prerano, ni prekasno. U međuvremenu je Ethel zamiješala domaći sladoled, a djeca su se izmjenjivala u rukovanju s uređajem za izradu sladoleda.«⁴

Douglas Smith rekao je da su on i njegov otac imali »odličan odnos«. Naveo je primjere aktivnosti u kojima su zajedno uživali: »Povremeno smo znali boksati, ili bar glumatati kao da boksamo. Imao sam previše poštovanja za njega kako bih ga udario, a on me je previše volio da bi udario mene… Bilo je više-manje imitacija boksanja. Običavali smo igrati šah i uživao sam kad bih ga pobijedio. Sada gledam unatrag i mislim da je to bilo namjerno.«⁵

Amelia Smith McConkie se sjeća: »Bilo je gotovo zabavno biti bolestan budući da nam je ukazivao posebnu pažnju… Zabavljao nas je svirajući dobru glazbu na starom Edisonovom fonografu. Na naše zadovoljstvo plesao bih na glazbu ili marširao po sobi, čak i pokušavao pjevati… Donio bi nam predivne velike, slatke naranče i sjeo na krevet da ih oguli, a zatim nam davao dio po dio. Ispričao nam je priče o svom djetinjstvu ili kako se njegov otac brinuo o njemu kada je on bio bolestan. Ako je to bilo potrebno, dao bi nam blagoslov.«⁶ Amelia je također otkrila metodu njezinog oca za discipliniranje svoje djece: »Ako je bilo koga od nas trebalo ispraviti zbog lošeg ponašanja jednostavno bi stavio svoje ruke na naša ramena, pogledao nas u oči povrijeđenim pogledom i rekao: ‘Volio bih kad bi moja dječica bila dobra.’ Nikakvo udaranje ili druga kazna nije mogla biti učinkovitija.«⁷

Ljubav predsjednika Smitha i pažnja za njegovu djecu proširila se na njegovu unučad. Njegov unuk Hoyt Brewster ml. ispričao je o događaju kada je, kao misionar u Nizozemskoj, dobio odobrenje prisustvovati posvećenju hrama London Engleska 1958. godine. Dok su se on i drugi misionari okupljali u sabornici, ugledao ga je njegov djed. Hoyt se kasnije prisjetio: »Bez trenutka oklijevanja, iskočio je iz svoje stolice i ispružio svoje ruke, mašući mi da mu priđem. U tom trenutku nisam vidio Josepha Fieldinga Smitha, predsjednika Vijeća dvanaestorice apostola… već djeda koji je ugledao jedno od svoje unučadi koje je jako volio. Nisam oklijevao probiti se i požuriti do govornice gdje me je zagrlio i poljubio pred cijelim svečanim skupom. To je za mene bio jedan od najsvetijih i najupečatljivijih trenutaka u mom životu.«⁸

Naučavanja Josepha Fieldinga Smitha

Obitelj je najvažnija organizacija za vrijeme i vječnost.

Dopustite mi da vas podsjetim koliko je obitelj važna u sveopćem naumu našeg Oca na Nebu. Crkvena organizacija zapravo postoji kako bi pomogla obitelji i njezinim članovima u postizanju uzvišenja.

Obitelj i obiteljska predanost evanđelju toliko su važni da je neprijatelj usmjerio većinu svoje pažnje na uništenje obitelji u našem društvu. Sa svih strana javlja se napad na osnovnu nepovredivost obitelji kao temelja onoga što je dobro i plemenito u životu… Liberalizacija zakona o pobačaju širom svijeta ukazuje na postojeće zanemarivanje svetosti života. Obitelji se razdvajaju povećanim korištenjem nezakonitih droga ili zlouporabom lijekova. Prezir prema autoritetu koji gaji sve više mladih ljudi obično započinje nepoštovanjem i neposlušnošću kod kuće…

Dok sile zla napadaju pojedinca odvajajući ga od njegovih obiteljskih korijena, za roditelje svece posljednjih dana postaje kritično održati i osnažiti obitelj. Moguće je da bude nekoliko snažnih pojedinaca koji mogu preživjeti bez podrške obitelji, ali većina nas treba ljubav, poduku i prihvaćanje koje dolazi od onih kojima je duboko stalo.⁹

Postoje određene stare istine koje će biti istinite dok god je svijeta, a koje nikakva količina napretka ne može promijeniti. Jedna od tih istina jest da je obitelj (organizacija koja se sastoji od oca, majke i djece) temelj svega u Crkvi; druga, da će grijesi protiv čistog i zdravog obiteljskog života biti oni koji će, od svih drugih, zasigurno naposljetku imati najveće posljedice na nacije u kojima se događaju…

Daleko važnije od pitanja zanimanja ili bogatstva ljudi jest pitanje kako će upravljati svojim obiteljskim životom. Sve druge stvari od manjeg su značaja, dok god postoje pravi domovi, i dok god oni koji sačinjavaju te domove vrše svoju dužnost jedni prema drugima.¹⁰

»Evanđelje je usredotočeno na obitelj; mora se živjeti u obitelji.«

Ne postoji zamjena za pravedan dom. O tome se možda u svijetu ne razmatra toliko, no razmatra se i treba se razmatrati u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Obitelj je jedinica u Božjem kraljevstvu.¹¹

Obitelj je najvažnija organizacija za vrijeme i vječnost… Volja je Gospodnja ojačati i očuvati obiteljsku jedinicu. Molimo očeve da zauzmu svoje pravo mjesto kao glave kuće. Molimo majke da podrže i pomognu svojim muževima i budu svjetlo svojoj djeci.¹²

Evanđelje je usredotočeno na obitelj; mora se živjeti u obitelji. Tu primamo našu najveću i najvažniju poduku dok nastojimo stvoriti za sebe vječnu obitelj prema uzorku obitelji Boga, našega Oca.¹³

Gospodin je uspostavio obitelj da traje vječno.

Naučili smo da je brak vječno načelo predodređeno prije postanka svijeta i uspostavljeno na ovoj zemlji prije nego što je smrt došla na nju. Našim je prvim roditeljima zapovjeđeno da se množe i napuče zemlju. Prirodno slijedi da je svrha obiteljske organizacije biti vječna. U naumu pripremljenom za ovu zemlju zakoni koji upravljaju celestijalnim svijetom postali su temelj. Veliko djelo moje i slava Gospodnja jest »ostvarivati besmrtnost i život vječni za čovjeka« [Mojsije 1:39.] Jedini način kako to postići jest kroz brak i obitelj, zapravo, to je vječni red među uzvišenima i bio je u bezbrojnim svjetovima.¹⁴

Naum dan kroz evanđelje za upravu čovjekovu na ovoj zemlji tipičan je zakon kojim se upravlja u Božjem kraljevstvu. Je li moguće zamisliti veći izvor tuge nego biti ostavljen u vječnom svijetu bez prava na oca, majku ili djecu? Pomisao na naciju bez obitelji kao osnovnog temelja, gdje su svi građani relativno stranci jedan prema drugome i gdje ne postoji prirodna privrženost; gdje obiteljske veze ne povezuju grupe ljudi, užasavajuća je. Takvo stanje može dovesti samo jednom svršetku – bezvlađu i iščezavanju. Nije li razumno vjerovati da isto vrijedi za Božje kraljevstvo? Može li to kraljevstvo, gdje nema obiteljskih veza i gdje su svi muškarci i žene »anđeli« bez prirodnog srodstva, kako mnogi ljudi vjeruju, biti mjesto sreće – nebo?¹⁵

U hramu Gospodnjem, par odlazi kako bi bio zapečaćen ili vjenčan za vrijeme i svu vječnost. Djeca rođena u toj zajednici bit će djeca tog oca i majke ne samo u smrtnom životu, nego kroz cijelu vječnost, a oni postaju članovi obitelji Božje na nebu i na zemlji, kako je govorio Pavao [vidi Efežanima 3:14–15], i da obiteljski red nikada ne bude prekinut…

Ta djeca rođena njima imaju pravo na društvo oca i majke, a otac i majka imaju odgovornost pred svojim Vječnim Ocem biti vjerni jedno drugome i podići djecu u svjetlu i istini, da mogu, u vječnosti koja dolazi, biti jedno – obitelj unutar velike Božje obitelji.¹⁶

Trebamo zapamtiti, kao sveci posljednjih dana, da izvan celestijalnog kraljevstva, nema obiteljske organizacije [nakon smrti]. Ta je organizacija rezervirana za one koji su voljni živjeti u svakom savezu i obvezi koje smo pozvani primiti dok putujemo ovdje u ovom smrtnom životu.¹⁷

Kraljevstvo Božje bit će kraljevstvo jedne velike obitelji. Nazivamo se braćom i sestrama. Mi doista postajemo subaštinici s Isusom Kristom kroz evanđelje Isusa Krista [vidi Rimljanima 8:16–17], sinovi i kćeri Božji, s pravom na puninu blagoslova njegovog kraljevstva, ako ćemo se pokajati i obdržavati zapovijedi.¹⁸

Nada vječnog života, uključujući ponovno ujedinjenje članova obitelji kada dođe uskrsnuće, donosi u srce veću ljubav i privrženost za svakog člana obitelji. S ovom nadom, muževi su skloni voljeti svoje žene snažnijom i svetijom ljubavlju; a žene na isti način voljeti svoje muževe. Povećava se nježan osjećaj i brižnost roditelja za svoju djecu jer djeca im postaju bliža kroz veze ljubavi i sreće koje ne mogu biti prekinute.¹⁹

Mi jačamo i čuvamo naše obitelji dok provodimo vrijeme zajedno, volimo jedni druge i zajedno živimo evanđelje.

Primarna funkcija doma sveca posljednjih dana jest osigurati da svaki član obitelji radi na stvaranju atmosfere i uvjeta u kojima svi možemo rasti ka savršenstvu. Za roditelje, to zahtijeva predanost vremena i energije daleko iznad jednostavnog zadovoljenja fizičkih potreba djece. Za djecu, to znači kontroliranje prirodne sklonosti ka sebičnosti.

Provodite li što je više vremena moguće čineći vašu obitelj i dom uspješnim kao što to činite u ostvarivanju društvenog i profesionalnog uspjeha? Posvećujete li svoju najbolju kreativnu energiju za najvažniju jedinicu u društvu – obitelj? Je li vaš odnos s vašom obitelji samo rutinski, nezahvalni dio života? Roditelji i djeca moraju biti voljni staviti obiteljske odgovornosti na prvo mjesto kako bi postigli obiteljsko uzvišenje.²⁰

»Crkvena organizacija zapravo postoji kako bi pomogla obitelji i njezinim članovima u postizanju uzvišenja.«

Dom… je radionica gdje se izgrađuju ljudski karakteri, a način na koji se oblikuje ovisi o odnosu koji postoji između roditelja i djece. Dom ne može biti ono što bi trebao biti osim ako su ti odnosi ispravnog karaktera. Jesu li takvi ili ne ovisi, doista, o oba roditelji i djeci, ali mnogo više o roditeljima. Oni moraju dati sve od sebe.²¹

»O, makni se i ostavi me na miru, nemam vremena za gnjavažu«, reče zaposlena, nestrpljiva majka svojoj trogodišnjoj djevojčici koja je pokušavala pomoći joj u obavljanju nekih kućanskih poslova… Želja da pomognu rađa se u svakom normalnom djetetu i roditelji nemaju pravo žaliti se. Ne mogu postojati naporni kućanski poslovi kada svi pomognu u zadacima, a kroz druženje u zajedničkom izvršenju tih dužnosti proizlazi najljepše prijateljstvo koje se može iskusiti.

Ako bih morao navesti jednu stvar za koju smatram da najviše nedostaje nama kao roditeljima, onda je sućutno razumijevanje naše djece. Živite s djecom; slijedite njihove staze… Znajte sve što zaokuplja njihovu pažnju, budite njihovi prijatelji.²²

Pokušavamo usaditi u roditelje potrebu da obrate više pažnje na svoju djecu, imajući malo više duha evanđelja u svojim domovima, malo više jedinstva i malo više vjere; malo više odgovornosti u religijskom, duhovnom smislu na strani očeva; također i na strani majki; više podučavanja evanđelja u domu.²³

Roditeljima u Crkvi kažemo: Volite jedni druge svim svojim srcem. Obdržavajte zakon ćudoređa i živite evanđelje. Odgojite svoju djecu u svjetlu i istini; podučite ih spasonosnim istinama evanđelja; i učinite svoj dom nebom na zemlji, mjestom u kojem Duh Gospodnji može prebivati i gdje pravednost može biti ustoličena u srcu svakog člana.²⁴

Molim se da će nam Nebeski Otac svima dati snagu ostvariti naš pravi potencijal. Pozivam njegovog Duha u domove Crkve, da u njima može biti ljubavi i sklada. Neka naš Otac sačuva i uzvisi naše obitelji.²⁵

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Dok čitate anegdote u dijelu »Iz života Josepha Fieldinga Smitha«, razmotrite kako primjer predsjednika Smitha može biti vodič u vašem životu. Razmislite o tome što možete osobno poboljšati kako biste osnažili obiteljske odnose.
Razmislite o važnosti obitelji kako je navedeno u 1. odsjeku. Što činite kako biste učvrstili svoju obitelj protiv negativnih utjecaja svijeta?
Predsjednik Smith govorio je o »nadi u vječni život, uključujući ponovno ujedinjenje članova obitelji u trenutku uskrsnuća« (2. odsjek). Kako ova nada utječe na vašu komunikaciju s članovima obitelji?
U 3. odsjeku, predsjednik Smith postavlja tri pitanja kako bismo upoznali sebe. Odgovorite u sebi na ova pitanja. Dok čitate ovaj odsjek, razmotrite promjene koje možete učiniti u svom životu koje mogu poboljšati ozračje u vašem domu.

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Izreke 22:6; 1. i 8:37; NiS 88:119; 93:40–50; vidi i »Obitelj: Proglas svijetu«

Pomoć pri podučavanju

»Zamolite sudionike da odaberu jedan odsjek [iz poglavlja] i tiho ga pročitaju. Pozovite ih da se okupe u grupe od dvoje ili troje ljudi koji su izabrali isti odjeljak i rasprave što su naučili« (s . stranice ove knjige).