Svećeništvo

Bog daje svećeničku ovlast dostojnim muškim članovima Crkve da bi mogli djelovati u njegovo ime za spasenje njegove djece. Obnašatelji svećeništva mogu biti ovlašteni da naviještaju evanđelje, izvršavaju spasonosne uredbe te upravljaju Božjim kraljevstvom na zemlji.

Muški članovi Crkve mogu započeti svoju svećeničku službu kad navrše 12 godina. Započinju obnašanjem Aronovog svećeništva, a kasnije se mogu osposobiti da im se podijeli Melkisedekovo svećeništvo. U različitim razdobljima svoga života te dok se pripremaju dobiti različite odgovornosti, obnašaju različite službe u svećeništvu, poput đakona, učitelja ili svećenika u Aronovom svećeništvu te starješine ili velikog svećenika u Melkisedekovom svećeništvu. (Za posebne infor-macije o Aronovom i Melkisedekovom svećeništvu, vidi stranice 4–5 i 63).

Kako bi član Crkve mogao obnašati svećeništvo, ovlašteni obnašatelj svećeništva mora mu ga podijeliti i zarediti ga u službu tog svećeništva (vidi Hebrejima 5:4; NiS 42:11; Članci vjere 1:5).

Iako je ovlast svećeništva predana samo dostojnim muškim članovima Crkve, blagoslovi svećeništva su dostup-ni svima – muškarcima, ženama i djeci. Svi imamo korist od utjecaja pravednog svećeničkog vodstva i svi imamo povlasticu primanja spasonosnih uredbi svećeništva.

Najvažnija primjena svećeništva dešava se u obitelji. Svaki muž i otac u Crkvi treba težiti da bude dostojan Melkisedekovog svećeništva. Sa svojom ženom kao s ravnopravnom partnericom, on predsjedava u pravednosti i ljubavi, služeći kao duhovni vođa obitelji. On vodi obitelj u redovitoj molitvi, proučavanju Svetih pisama i kućnoj obiteljskoj večeri. On surađuje sa svojom ženom u podučavanju djece i pomaganju u pripremi da prime spasonosne uredbe (vidi NiS 68:25–28). Daje svećeničke blagoslove za usmjerenje, iscjeljenje i utjehu.

Mnogi članovi u svojim domovima nemaju dostojne obnašatelje Melkisedekovog svećeništva. Međutim, kroz službu kućnih učitelja i svećeničkih vođa, svi članovi Crkve mogu uživati blagoslove svećeničke moći u svojim životima.

Svećenički zbor je organizirana grupa braće koji obnašaju istu službu u svećeništvu. Glavne svrhe zborova su da služe drugima, izgrađuju jedinstvo i bratstvo te upućuju jedni druge u nauku, načelima i odgovornostima.

Zborovi postoje na svim razinama crkvene organizacije. Predsjednik Crkve i njegovi savjetnici tvore Zbor Prvog pred-sjedništva. Dvanaestorica apostola također tvore zbor. Sedamdesetorica, vrhovni i područni autoriteti, organizirani su u zborove. Svaki predsjednik okola predsjedava nad zborom velikih svećenika, sačinjen od svih velikih svećenika u okolu. Svaki odjel ili ogranak obično ima zborove starješina, svećenika, učitelja i đakona. Veliki svećenici također su organizirani u odjelima, služeći u grupama velikih svećenika.

Od trenutka kad se obnašatelji svećeništva zarede u služ-bu učitelja, imaju priliku i odgovornost služiti kao kućni učitelji. Na taj način ispunjavaju svoju dužnost »da uvijek nad crkvom bdij[u], da bud[u] uz njih i da ih jača[ju]« (NiS 20:53).

Kućni učitelji imaju svetu dužnost da budu prvi crkveni izvor pomoći pojedincima i obiteljima. Posjećuju članove koje su zaduženi barem jednom mjesečno. Služenjem i posjećivanjem članova za koje su zaduženi, oni daju potporu roditeljima u njihovim odgovornostima, svakog člana obitelji podučavaju o evanđelju, njeguju prijateljstva i pomažu članovima da se pripreme kako bi primili hramske uredbe i dostojno živjeli blagoslove evanđelja.

Vođe u odjelima i ograncima se brinu da se kućni učitelji dodijele svakoj obitelji ili pojedincu. Često razgovaraju s kućnim učiteljima kako bi pomogli da udovolje duhovnim i materijalnim potrebama svakog člana.

Korištenjem svećeničke ovlasti u Crkvi upravljaju oni koji drže ključeve svećeništva (vidi NiS 65:2; 124:123). Oni koji drže ključeve svećeništva imaju pravo predsjedati nad i usmjeravati Crkvu unutar područja ovlasti. Na primjer, biskup drži ključeve svećeništva koji mu omogućuju na predsjeda nad svojim odjelom. Dakle, kad je dijete u tom odjelu spremno za krštenje, osoba koja ga krsti mora primiti ovlast od biskupa.

Isus Krist drži sve ključeve svećeništva. On je svojim apostolima predao ključeve koji su potrebni za upravljanje njegovom Crkvom. Samo stariji apostol, predsjednik Crkve, može koristiti (ili ovlastiti drugu osobu da koristi) te ključeve za upravljanje cijelom Crkvom (vidi NiS 43:1–4; 81:2; 132:7).

Predsjednik Crkve povjerava ključeve svećeništva drugim svećeničkim vođama kako bi oni predsjedavali u svojim područjima odgovornosti. Ključevi svećeništva se predaju predsjednicima hramova, misija, okola i okruga, biskupima, predsjednicima ogranaka i predsjednicima zborova. Osoba koja služi u jednom od ovih službi drži ključeve dok se ne razriješi dužnosti. Savjetnici ne primaju ključeve, no primaju ovlast i odgovornost pozivom i zaduženjem.

Ako obnašate svećeništvo, sjetite se da bi svećeništvo trebalo biti dio vas u svakom trenutku i u svakoj situaciji. Ono nije poput ogrtača kojeg možete skinuti i staviti na sebe kad to poželite. Bilo koje zaređenje u službu u svećeništvu je poziv na doživotnu službu, s obećanjem da će vas Gospodin osposobiti da činite njegovo djelo u skladu s vašom vjernošću.

Morate biti dostojni kako biste primili i koristili svećeničku moć. Riječi koje izgovarate i vaše svakodnevno ponašanje utječu na vašu sposobnost služenja. Vaše ponašanje u javnosti mora biti besprijekorno. Vaše ponašanje dok ste sami je još važnije. Gospodin je kroz proroka Josepha Smitha izjavio da su »prava svećeništva nerazdvojno povezana s nebeskim moćima, a da se moći nebeske ne mogu nadzirati ni usmjeravati, već jedino načelima pravednosti« (NiS 121:36). Obnašatelje svećeništva je upozorio:

»Kad pokušamo prikriti grijehe svoje, ili prepuštati se oholosti svojoj, ili ispraznu častohleplju ili nadzirati, ili gospodariti, ili prisilom se služiti dušama sinova ljudskih, gle, nebesa se povlače, Duh se Gospodnji žalosti, a kad se on povuče, Amen je tad svećeništvu ili vlasti toga čovjeka. Gle, prije nego k sebi dođe, prepušten je sam sebi« (NiS 121:37–38).

Ne možete imati nikakvu moć ili utjecaj u svećeništvu osim »uvjeravanjem, velikodušnošću, plemenitošću i blagošću, i ljubavlju nehinjenom. Dobrotom i čistom spoznajom koja će znatno proširiti dušu bez licemjerja i lukavštine«. Ako ste »potakn[uti] Duh[om] Sveti[m]« nekoga prekoriti, nakon toga pokažite »porast ljubavi prema onomu koga [ste] ukori[li], da ne pomisli da [ste] mu neprijatelj. Nek spozna da je vjernost tvoja čvršća od uza smrtnih« (NiS 131:41–44).

Dok koristite svećeništvo u pravednosti i ljubavi, otkrit ćete radost dok služite kao oruđe u Gospodinovim rukama. On je rekao:

»Nek nutrina tvoja uz to bude puna dobrotvorne ljubavi prema svim ljudima, i prema domaćima u vjeri, a krepost nek resi misli tvoje neprestance. Tad će pouzdanje tvoje u nazočnost Božju ojačati, a nauk svećeništva kapat će na dušu tvoju poput rose nebeske.

Duh će Sveti biti trajno društvo tvoje, a žezlo tvoje, žezlo pravednosti i istine, a gospodstvo tvoje bit će gospodstvo vječno, i ono će bez prisilnih mjera k tebi pritjecati u vijeke vjekova« (NiS 121:45–46).

Dodatne reference: Ivan 15:16; Djela 8:14–20; Jakovljeva 5:14–15; NiS 13; 20; 84; 107; Joseph Smith 2:68–73

Vidi i Aronovo svećeništvo; Crkvena administracija; Melkisedekovo svećeništvo; Uredbe; Obnova evanđelja