Sveta pisma
1 Nefi 19


Poglavlje 19

Nefi izrađuje ploče od rudače i zapisuje povijest svog naroda — Bog će Izraelov doći šest stotina godina od vremena kada je Lehi napustio Jeruzalem — Nefi govori o njegovim patnjama i raspeću — Židovi će biti prezreni i raspršeni sve do posljednjih dana, kada će se vratiti Gospodu. Oko 588–570. pr. Kr.

1 I dogodi se da mi Gospod zapovjedi, stoga izradih ploče od rudače kako bih mogao urezati na njima zapis o narodu svojemu. I na pločama koje izradih urezah zapis o ocu svojemu, a i putovanjima našim divljinom, te proroštva oca svojega; a također i mnoga od proroštava svojih urezah na njima.

2 I ne znadoh u vrijeme kad ih izradih da će mi Gospod zapovjediti da izradim ove ploče; stoga su zapis o ocu mojemu, i rodoslovlje otaca njegovih, te veći dio svih postupaka naših u divljini urezani na onim prvim pločama o kojima govorah; stoga, ono što je proteklo prije no što izradih ove ploče jest, uistinu, potanje spomenuto na prvim pločama.

3 I nakon što bijah izradio ove ploče prema zapovijedi, ja, Nefi, primih zapovijed da službeništvo i proroštva, jasniji i dragocjeniji dijelovi njihovi, budu zapisani na ovim pločama; i da se ono što bijaše zapisano čuva za poduku naroda mojega, koji će zaposjesti zemlju, a i za druge mudre svrhe, a te su svrhe poznate Gospodu.

4 Stoga ja, Nefi, izradih zapis na drugim pločama, koji daje izvješće, to jest koji daje opširnije izvješće o ratovima i sukobima i uništenjima naroda mojega. I to učinih, i zapovjedih narodu svojemu što treba činiti nakon što mene više ne bude; te da se te ploče trebaju predavati od jednog naraštaja drugome, to jest od jednog proroka drugomu, do daljnjih zapovijedi od Gospoda.

5 A izvješće o mojoj izradbi tih ploča bit će dano poslije; i eto, gle, ja nastavljam u skladu s onim što govorah; a to činim da bi veće svetinje mogle biti sačuvane za spoznaju narodu mojemu.

6 Ipak, ne pišem ništa na pločama osim ako ne mislim da je sveto. I evo, griješim li, tako su griješili i oni iz davnine; nije da ispričavam sebe zbog drugih ljudi, već zbog slabosti koja je u meni po tijelu htio bih se ispričati.

7 Naime, ono što neki ljudi smatraju da je od velike vrijednosti, i za tijelo i za dušu, drugi smatraju ništavnim i gaze nogama svojim. Da, čak i samoga Boga Izraelova ljudi gaze nogama svojim; kažem, gaze nogama svojim, no govorio bih drugim riječima — smatraju ga ništavnim i ne slušaju glas savjeta njegovih.

8 I gle, on dolazi, prema riječima anđelovim, šest stotina godina od vremena kad otac moj napusti Jeruzalem.

9 A svijet će ga, zbog bezakonja svojega, prosuditi ništavnim; stoga ga bičuju, i on to podnosi; i udaraju ga, i on to podnosi. Da, pljuju na njega, i on to podnosi, zbog svoje dobrote pune ljubavi i svoje dugotrpnosti prema djeci ljudskoj.

10 I Bog otaca naših, koji bijahu izvedeni iz Egipta, iz ropstva, a on ih također sačuva u divljini, da, Bog Abrahamov, i Izakov, i Bog Jakovljev, predaje sebe, prema riječima anđelovim, kao čovjek, u ruke opakih ljudi, da bude uzdignut prema riječima Zenokovim, i da bude razapet prema riječima Neumovim, i da bude pokopan u grob prema riječima Zenosovim, koje on izgovori gledom na tri dana tame, što će biti znak dan o smrti njegovoj onima koji će prebivati na otocima morskim, a naročito dan onima koji su od doma Izraelova.

11 Jer ovako govoraše prorok: Gospod će Bog zasigurno pohoditi sav dom Izraelov u taj dan, neke glasom svojim, zbog pravednosti njihove, na veliku radost njihovu i spasenje, a druge grmljavinama i sijevanjima moći svoje, olujom, ognjem i dimom, i tamnom sumaglicom, i pucanjem zemlje, i gorama koje će biti uzdignute.

12 I sve to mora zasigurno doći, govori prorok Zenos. I stijene zemaljske moraju se rascijepiti; a zbog stenjanja zemlje mnogi će od kraljeva otoka morskih, pod djelovanjem Duha Božjega, vikati: Bog prirode trpi.

13 A gledom na one što su u području Jeruzalema, govori prorok, svi će ih narodi bičevati, jer razapinju Boga Izraelova, i odvraćaju srca svoja, odbacujući znakove i čudesa, te moć i slavu Boga Izraelova.

14 A zato što odvraćaju srca svoja, govori prorok, i prezreše Sveca Izraelova, lutat će u tijelu, i pogibati, i postati zviždukom i ruglom, i bit će omrznuti među svim narodima.

15 Ipak, kad onaj dan dođe, govori prorok, da oni više neće odvraćati srca svoja od Sveca Izraelova, tad će se on spomenuti saveza koje sklopi s ocima njihovim.

16 Da, tad će se on spomenuti otoka morskih; da, i sve ljude koji su od doma Izraelova sabrat ću, govori Gospod, prema riječima proroka Zenosa, s četiri kraja zemlje.

17 Da, i sva će zemlja vidjeti spasenje Gospodnje, govori prorok; svaki narod, pleme, jezik i puk bit će blagoslovljeni.

18 I ja, Nefi, zapisah ovo za narod svoj, kako bih ih možda uvjerio da se spomenu Gospoda, Otkupitelja svojega.

19 Stoga, govorim svemu domu Izraelovu, bude li tako da oni dobiju ovo.

20 Jer gle, imam snažne osjećaje u duhu, što me iscrpljuje toliko da su mi svi zglobovi slabi zbog onih koji su u području Jeruzalema; jer da Gospod ne bijaše milosrdan da mi pokaže o njima, kao što pokaza prorocima iz davnine, ja bih također poginuo.

21 I on zasigurno pokaza prorocima iz davnine sve o njima; i također, on pokaza mnogima o nama; stoga, mora svakako biti da mi doznamo o njima, jer to je zapisano na mjedenim pločama.

22 Evo, dogodi se da ja, Nefi, podučavah braću svoju o tomu; i dogodi se da im čitah mnogo toga što bijaše urezano na mjedenim pločama, kako bi mogli znati o djelima Gospodnjim u drugim zemljama, među ljudima iz davnine.

23 I ja im čitah mnogo toga što bijaše zapisano u knjigama Mojsijevim; no da bih mogao potpunije uvjeriti njih da povjeruju u Gospoda, Otkupitelja svoga, čitah im ono što napisa prorok Izaija; jer ja primjenjivah sva Pisma na nas, da bi to moglo biti na našu korist i poduku.

24 Stoga im prozborih, govoreći: Čujte riječi proroka, vi, koji ste ostatak doma Izraelova, ogranak koji je odlomljen; čujte riječi proroka, koje bijahu pisane svemu domu Izraelovom, i primijenite ih na sebe, tako da uzmognete imati nade kao i braća vaša od koje ste odlomljeni; jer na ovaj način prorok pisaše.