1 I tad se dogodi, začetkom dvadeset i pete godine vladavine sudaca nad narodom Nefijevim, nakon što oni uspostaviše mir između naroda Lehijeva i naroda Morijantonova gledom na zemlje njihove, i nakon što otpočeše dvadeset i petu godinu u miru;

2 Ipak, oni ne očuvaše dugo posvemašnji mir u zemlji, jer se poče javljati sukob među narodom gledom na vrhovnoga suca Pahorana; jer gle, bijaše dio naroda koji željaše da nekoliko naročitih pojedinosti zakona bude promijenjeno.

3 No gle, Pahoran ne htjede promijeniti niti dopustiti da zakon bude promijenjen; zato ne posluša one koji bijahu poslali glasove svoje sa zahtjevima svojim gledom na promjenu zakona.

4 Zato se oni koji željahu da zakon bude promijenjen rasrdiše na njega, i zaželješe da on više ne bude vrhovni sudac nad zemljom; zato nastade žestoka prepirka o tomu, ali ne do krvoprolića.

5 I dogodi se, oni koji željahu da Pahoran bude svrgnut sa sudačke stolice bijahu nazvani kraljevcima, jer oni željahu da zakon bude promijenjen na način kojim bi se oborila slobodna vladavina i postavio kralj nad zemljom.

6 A oni koji željahu da Pahoran ostane vrhovni sudac nad zemljom uzeše na sebe ime slobodari; i tako nastade podjela među njima, jer se slobodari zakleše, to jest sklopiše savez da će čuvati prava svoja i povlastice vjeroispovijesti svoje slobodnom vladavinom.

7 I dogodi se da to pitanje sukoba njihova bijaše riješeno glasom naroda. I dogodi se da glas naroda dođe u prilog slobodarima, i Pahoran zadrža sudačku stolicu, što uzrokova mnogo radovanja među braćom Pahoranovom, a i mnogima od pobornika slobode, koji također ušutkaše kraljevce, te se oni ne usudiše protiviti se, već bijahu primorani čuvati stvar slobode.

8 Evo, oni koji bijahu za kraljeve bijahu od ^avisokoga roda, i oni nastojahu postati kraljevima; a podupirahu ih oni koji tražahu moć i vlast nad narodom.

9 No gle, ovo bijaše sudbonosno vrijeme da takvi sukobi budu među narodom Nefijevim; jer gle, Amalikija bijaše ponovno podjario srca naroda Lamanaca protiv naroda Nefijaca, i on skupljaše vojnike iz svih dijelova zemlje svoje, i naoružavaše ih, i pripremaše se za rat sa svom marljivošću; jer se on ^azakle da će se napiti krvi Moronijeve.

10 No gle, vidjet ćemo da obećanje njegovo što ga dade bijaše prenagljeno; ipak, on pripremaše sebe i čete svoje da iziđu u boj protiv Nefijaca.

11 Evo, čete njegove ne bijahu toliko velike kao što do tada bijahu, zbog mnogih tisuća koji bijahu pobijeni rukom Nefijaca; no, unatoč velikom gubitku njihovom, Amalikija skupi zadivljujuće veliku vojsku, tako da se ne poboja sići u zemlju zarahemalsku.

12 Da, čak i Amalikija sam siđe na čelu Lamanaca. I to bijaše dvadeset i pete godine vladavine sudaca; i to bijaše u isto vrijeme kad oni počeše sređivati pitanja sukoba svojih o vrhovnom sucu Pahoranu.

13 I dogodi se, kad ljudi koji bijahu nazvani kraljevcima čuše da Lamanci silaze u boj protiv njih, razveseliše se u srcima svojim; i oni odbiše podignuti oružje, jer bijahu tako gnjevni na vrhovnoga suca, a također i na ^apobornike slobode, te ne htjedoše podignuti oružje da brane domovinu svoju.

14 I dogodi se, kad Moroni vidje to, a vidje i kako Lamanci ulaze u granične predjele zemlje, silno se razgnjevi zbog tvrdoglavosti tih ljudi za koje se trudio s tolikom marljivošću da ih sačuva; da, silno se razgnjevi; duša se njegova ispuni srdžbom protiv njih.

15 I dogodi se da on posla zahtjev, s glasom naroda, upravitelju zemlje, tražeći da ga on pročita, te da dade njemu (Moroniju) vlast prisiliti one odmetnike da brane domovinu svoju, ili ih usmrtiti.

16 Jer bijaše prva briga njegova da dokrajči takve sukobe i razdore među narodom; jer gle, to bijaše do tada uzrokom svega uništenja njihova. I dogodi se da bijaše udijeljeno u skladu s glasom naroda.

17 I dogodi se, Moroni zapovjedi da vojska njegova krene protiv onih kraljevaca, da sruši oholost njihovu i plemstvo njihovo i sravni ih sa zemljom, ili da oni podignu oružje i podrže stvar slobode.

18 I dogodi se da čete pokročiše protiv njih; i one srušiše oholost njihovu i plemstvo njihovo, tako da kad oni podigoše svoje oružje ratno da se bore protiv ljudi Moronijevih bijahu sasječeni i sravnjeni sa zemljom.

19 I dogodi se da bijaše četiri tisuće od onih ^aodmetnika koji bijahu sasječeni mačem; a oni od vođa njihovih koji ne bijahu pobijeni u boju bijahu uhvaćeni i bačeni u tamnicu, jer ne bijaše vremena za suđenja njihova u tom razdoblju.

20 A ostatak onih odmetnika, radije nego da budu oboreni na zemlju mačem, podložiše se stijegu slobode i bijahu prisiljeni izvjesiti ^ageslo slobode na kulama svojim i u gradovima svojim, i podignuti oružje u obrani domovine svoje.

21 I tako Moroni dokrajči te kraljevce, te ne bijaše nitko poznat po nazivu kraljevac; i tako on dokrajči tvrdoglavost i oholost onih ljudi koji isticahu krv plemićku; već oni bijahu oboreni da se ponize poput braće svoje i bore se srčano za slobodu svoju od ropstva.

22 Gle, dogodi se, dok ^aMoroni tako prekidaše ratove i sukobe među narodom svojim, i podvrgavaše ga miru i uljuđenosti, i stvaraše propise da se pripremi za rat protiv Lamanaca, gle, Lamanci provališe u zemlju Moronijevu, koja bijaše u graničnim predjelima blizu morske obale.

23 I dogodi se da Nefijci ne bijahu dostatno jaki u gradu Moroniju; zato ih Amalikija potisnu ubivši mnoge. I dogodi se da Amalikija zaposjednu grad, da, zaposjednu sve utvrde njihove.

24 A oni što pobjegoše iz grada Moronija dođoše u grad Nefihu; a i narod grada Lehija se skupi, i obavi pripreme, i bijaše spreman dočekati Lamance u boju.

25 No, dogodi se da Amalikija ne dopusti Lamancima da pođu protiv grada Nefihe u boj, već ih zadrža dolje kraj morske obale, ostavljajući ljude u svakom gradu da ga zadrže i brane.

26 I tako on nastavljaše zaposjedajući mnoge gradove, grad Nefihu, i grad Lehi, i grad Morijanton, i grad Omner, i grad Gid, i grad Mulek, a svi oni bijahu u istočnim graničnim predjelima blizu morske obale.

27 I tako Lamanci stekoše, lukavstvom Amalikijinim, tolike mnoge gradove bezbrojnim četama svojim, a svi oni bijahu snažno utvrđeni po uzoru na ^autvrde Moronijeve; i svi oni pružahu uporišta Lamancima.

28 I dogodi se da oni pokročiše do granica zemlje Izobila potiskujući Nefijce pred sobom i ubijajući mnoge.

29 No, dogodi se da ih dočeka Teankum, koji bijaše ^aubio Morijantona i prestigao ljude njegove u bijegu njegovu.

30 I dogodi se da on prestignu i Amalikiju, dok je on kročio s brojnom vojskom svojom kako bi uzeo u posjed zemlju Izobila, a također i zemlju na sjeveru.

31 No gle, on doživje razočaranje kad bijaše odbijen od Teankuma i ljudi njegovih, jer oni bijahu veliki ratnici; jer svaki čovjek Teankumov nadmašivaše Lamance snagom svojom i ratnom vještinom svojom, toliko da oni stekoše premoć nad Lamancima.

32 I dogodi se da ih oni napadahu, toliko da ih ubijahu sve dok se ne smrači. I dogodi se da Teankum i ljudi njegovi razapeše šatore svoje u graničnim predjelima zemlje Izobila; a Amalikija razape šatore svoje u graničnim predjelima na plaži kraj morske obale, i na taj način bijahu oni potisnuti.

33 I dogodi se, kad noć dođe, Teankum i sluga njegov iskradoše se i iziđoše noću, te pođoše u tabor Amalikijin; i gle, san ih bijaše svladao zbog velikog umora njihova što ga uzrokovahu napori i žega toga dana.

34 I dogodi se da se Teankum prikrade potajno u šator kraljev i zarije mu koplje u srce; i on uzrokovaše smrt kraljevu odmah, tako da on ne probudi sluge svoje.

35 I on se potajno vrati ponovno u tabor svoj, i gle, ljudi njegovi spavahu, i on ih probudi te im reče sve što bijaše učinio.

36 I on naredi da čete njegove stoje u pripravnosti, ako bi Lamanci, kad se probude, navalili na njih.

37 I tako završava dvadeset i peta godina vladavine sudaca nad narodom Nefijevim; i tako završavaju dani Amalikijini.