Pouzdanje u savez kroz Isusa Krista

Moja ljubljena braćo i sestre, molim se da ovog vikenda možemo biti duhovno obnovljeni nadahnutim porukama naših vođa i radovati se u onome što volim nazivati »pouzdanje u savez kroz Isusa Krista«. Ovo je pouzdanje tiho, ali sigurno uvjerenje primanja blagoslova koje Bog obećava onima koji obdržavaju svoje saveze i toliko je potrebno usred izazovnih okolnosti našeg doba.

Izgradnja novih domova Gospodnjih diljem svijeta, pod nadahnutim vodstvom predsjednika Russella M. Nelsona, izazvala je veliko radovanje među članovima Crkve i služi kao važan simbol proširenja Gospodinova kraljevstva.

Osvrćući se na svoje zapanjujuće iskustvo na posvećenju hrama Feather River Kalifornija u listopadu, pitao sam se gubimo li se ponekad u uzbuđenju posjedovanja novih hramova u našim gradovima i zajednicama te zanemarujemo li svetiju svrhu svetih saveza sklopljenih u hramu.

Na prednjoj strani svakog hrama nalazi se svečana izjava: »Posvećen Gospodinu«.¹ Ove su nadahnute riječi jasan poziv da, kada uđemo u Dom Gospodnji, krenemo na sveto putovanje učenja kako bismo postali viši i svetiji Kristovi učenici. Dok sklapamo saveze u svetosti pred Bogom i obvezujemo se slijediti Spasitelja, primamo moć da promijenimo svoje srce, obnovimo svoj duh i produbimo svoj odnos s njim. Takav pothvat donosi posvećenje našim dušama i stvara svetu vezu s Bogom i Isusom Kristom, koji obećavaju da možemo baštiniti dar vječnoga života.² Rezultat toga svetog putovanja jest da steknemo svetije i više pouzdanje za naše živote iz dana u dan unutar naših saveza sklopljenih kroz Isusa Krista.

Takvo je pouzdanje vrhunac naše božanske veze s Bogom i može nam pomoći povećati našu predanost Isusu Kristu i njegovoj pomirbenoj žrtvi te zahvalnost za njih. Ono osnažuje našu sposobnost da volimo druge i služimo im te osnažuje naše duše kako bismo živjeli u nesvetom svijetu koji je sve tamniji i sve više obeshrabrujući. Osnažuje nas da prevladamo sjeme sumnje i očaja, straha i frustracije, boli i beznađa koje neprijatelj pokušava utisnuti duboko u naša srca posebno kada je život težak, kušnje su duge ili okolnosti teške. Biblijski stih nudi valjan savjet svakome od nas dok se naginjemo prema jakom vjetru današnjih svjetovnih izazova: »Prema tome, ne gubite svoga pouzdanja!«³

Draga braćo i sestre, oni koji steknu iskreno pouzdanje u saveze sklopljene u domu Gospodnjem kroz Isusa Krista posjeduju jednu od najmoćnijih sila kojima možemo pristupiti u ovom životu.

Dok smo ove godine proučavali Mormonovu knjigu u priručniku Dođi i slijedi me, svjedočili smo tome kako je Nefi predivno prikazao moć ove vrste pouzdanja u savezu kroz svoju vjernost kada se suočio s preprekama i izazovima poput zadobivanja ploča kako mu je Gospodin zapovjedio. Nefi je, unatoč silnoj žalosti zbog straha i nedostatka vjere Lamana i Lemuela, ostao siguran da će im Gospodin predati ploče. Rekao je svojoj braći: »Živoga mi Gospoda, i života nam našega, nećemo sići k ocu našem u divljinu sve dok ne budemo izvršili ono što nam Gospod zapovjedi.«⁴ Zbog svojega pouzdanja u Gospodinova obećanja, Nefi je mogao ostvariti ono što mu je bilo zapovjeđeno da učini.⁵ Kasnije je, u svojem viđenju, Nefi vidio utjecaj ove vrste pouzdanja, pišući: »Ja, Nefi, spazih moć Jaganjca Božjega, kako siđe na svece crkve Jaganjčeve, i na Gospodnji narod saveza… i oni bijahu naoružani pravednošću i moću Božjom u velikoj slavi.«.⁶

Iz prve sam ruke vidio Gospodinova brižna obećanja i moć koja teče u živote Božje djece, snažeći ih kako bi se suočili sa životnim okolnostima. Prije nekoliko dana moja je supruga došla kući nakon što je štovala u hramu i rekla mi koliko ju je duboko dirnulo ono što je tamo iskusila. Kada je ušla u dom Gospodnji, vidjela je muškarca u invalidskim kolicima koji se kretao vrlo sporo i ženu kako jako teško hoda koristeći štap, oboje su hrabro došli štovati Gospodina u njegovu domu. Kada je moja supruga ušla u područje za pripremne uredbe, ugledala je dragu sestru kojoj je nedostajala jedna ruka, a imala je samo dio druge ruke, kako predivno i celestijalno izvršava sve zadatke koji su joj bili dani.

Kada smo moja supruga i ja razgovarali o tom iskustvu, zaključili smo da samo čisto i iskreno pouzdanje u vječna obećanja koja Bog daje kroz svete saveze sklopljene s njim u njegovu domu može uzrokovati da ti čudesni Kristovi učenici napuste svoje domove na taj vrlo ledeni dan, unatoč njihovim osobnim životnim okolnostima.

Moji dragi prijatelji, ako postoji jedna stvar koju možemo posjedovati – i jedna stvar koju možemo proslijediti našoj djeci i unucima koja će pomoći svakome u ispitima i kušnjama pred nama – bilo bi to pouzdanje u saveze sklopljene kroz Isusa Krista. Stjecanje takvog božanskog posjeda pomoći će im živjeti kako je Gospodin obećao svojim vjernim sljedbenicima: »Učenici će moji stajati na svetim mjestima i neće se micati.«⁷

Kako stječemo takvo pouzdanje kroz Isusa Krista? Ono dolazi kroz poniznost, usmjerenje našeg života na Spasitelja, življenje po načelima evanđelja Isusa Krista, primanje uredbi spasenja i uzvišenja te poštivanje saveza koje sklapamo s Bogom u njegovu svetom domu.

U svojim završnim riječima na Općem saboru u listopadu 2019., naš nas je dragi prorok podsjetio na važan korak u postizanju povjerenja u savezu, govoreći: »Zasebna dostojnost za ulazak u dom Gospodnji zahtijeva puno zasebne duhovne pripreme… Zasebna dostojnost zahtjeva potpuno obraćenje uma i srca da se bude više poput Gospodina, da se bude pošten građanin, bolji primjer i svetija osoba.«⁸ Stoga, ako promijenimo svoju pripremu za ulazak u hram, promijenit ćemo svoje iskustvo u hramu, što će preobraziti naše živote izvan hrama. »Tad će pouzdanje tvoje ojačati u nazočnosti Božjoj; a nauk svećeništva kapat će na dušu tvoju poput rose s neba.«⁹

Biskup kojeg poznajem ne naziva najstariji razred Male škole razredom »Male škole«, već razredom »pripreme za hram«. U siječnju biskup poziva članove razreda i njihove učitelje da dođu u njegov ured gdje govore o tome kako će provesti cijelu godinu pripremajući se za ulazak u hram. Biskup odvaja vrijeme kako bi prošao kroz odgovarajuća pitanja za intervju za hramsku preporuku, koja su zatim uključena u njihove lekcije Male škole. On poziva djecu da budu pripremljena kako bi, kada dođu u biskupov ured za godinu dana, imala pouzdanje, pouzdanje u savezu, te bila spremna primiti hramsku preporuku i ući u dom Gospodnji. Ove je godine biskup imao četiri djevojčice koje su bile tako ushićene, pripremljene i s pouzdanjem spremne ići u hram da su htjele da biskup ispiše njihove preporuke na Novu godinu, minutu nakon ponoći.

Priprema nije samo za one koji idu u hram po prvi put. Svi bismo se mi trebali stalno pripremati za odlazak u dom Gospodnji. Jedan kolčić koji poznajem posvojio je geslo »Usmjeren na dom, podržan Crkvom i vezan hramom«. Riječ vezan¹⁰ zanimljiva je po tome što može značiti imati određen smjer, no također znači pričvršćen za nešto ili osiguran nečim, odlučan i utvrđen ili siguran. Stoga, biti vezani hramom povezuje nas sa Spasiteljem, pružajući nam ispravno usmjerenje i stabilnost, osiguravajući da imamo pouzdanje u savezu kroz Isusa Krista. Stoga, svi bismo mi trebali namjerno poboljšavati takvu povezanost zakazujući naš sljedeći termin s Gospodinom u njegovu svetom domu, bilo da je hram blizu ili daleko.¹¹

Naš nas je dragi prorok, predsjednik Russell M. Nelson, podsjetio na ova temeljna načela rekavši: »Hram leži u središtu jačanja naše vjere i duhovne odvažnosti jer su Spasitelj i njegov nauk sama srž hrama. Sve što se naučava u hramu, kroz poduku i kroz Duha, povećava naše razumijevanje Isusa Krista. Njegove nas ključne uredbe vežu za njega kroz svete svećeničke saveze. Tada, dok obdržavamo svoje saveze, on nas podaruje svojom iscjeljujućom, osnažujućom moći. O kako ćemo trebati njegovu moć u danima koji su pred nama.«¹²

Spasitelj želi da postanemo spremni razumjeti, s velikom jasnoćom, točno kako djelovati kada sklapamo saveze s našim Nebeskim Ocem u njegovo ime. On želi da budemo spremni iskusiti svoje povlastice, obećanja i odgovornosti; da budemo spremni imati duhovne uvide i buđenja koja trebamo u ovom životu. Znam da će nas Gospodin, kada vidi čak i iskru želje ili treptaj pravednog napora u našoj spremnosti da usmjerimo svoj život na njega i na uredbe i saveze koje sklapamo u njegovu domu, na svoj savršen način blagosloviti s čudima i nježnim milosrđima koja trebamo.

Dom Gospodnji mjesto je gdje možemo biti preobraženi na više i svetije načine. Stoga, kada izađemo iz hrama, preobraženi našom nadom u obećanja saveza, naoružani moću s visina, mi nosimo hram sa sobom u svoje domove i živote. Uvjeravam vas da nas posjedovanje duha Gospodinova doma u nama potpuno mijenja.

Iz hrama također znamo da, ako želimo da Duh Gospodnji bude nesputan u našem životu, jednostavno ne možemo i ne smijemo imati neprijazne osjećaje prema bilo kome. Davanje mjesta u našim srcima ili umovima neljubaznim osjećajima ili mislima stvorit će neljubazne riječi i djela, bilo na društvenim medijima ili u našim domovima, uzrokujući da se Duh Gospodnji povuče iz našeg srca. Zato, molim vas nemojte odbaciti svoje pouzdanje, već radije, neka vaše pouzdanje ojača.

Kontinuirana i ubrzana izgradnja hramova nastavit će nas uzbuđivati, nadahnjivati i blagoslivljati. Što je još važnije, kada promijenimo svoju pripremu za ulazak u hram, promijenit ćemo svoje iskustvo u hramu, što će preobraziti naše živote izvan hrama. Neka nas ova preobrazba ispuni pouzdanjem u naše svete saveze sklopljene s Bogom kroz Isusa Krista. Bog živi, Isus je naš Spasitelj i ovo je njegova obnovljena Crkva na Zemlji. Pobožno iznosim ove istine, u sveto ime našeg Spasitelja Isusa Krista. Amen.