Riječi su bitne

Braćo, sestre i prijatelji diljem svijeta, počašćen sam obratiti se ovoj velikoj publici, od kojih su mnogi članovi naše Crkve i od kojih su mnogi prijatelji te novi slušatelji ovog prijenosa sabora. Dobro došli!

Poruke iznesene s ove govornice prenose se riječima. Date su na engleskom jeziku i prevedene su na gotovo stotinu različitih jezika. Osnova je uvijek ista. Riječi. A riječi su vrlo bitne. Dopustite mi da to ponovim. Riječi su bitne!

One su temelj našeg povezivanja; one predstavljaju naša uvjerenja, morale i gledišta. Ponekad govorimo riječi; u drugim prilikama ih slušamo. Riječi postavljaju ton. One izražavaju naše misli, osjećaje i iskustva, za dobro ili loše.

Nažalost, riječi mogu biti nepromišljene, ishitrene i bolne. Jednom izgovorene, riječi ne možemo povući. One mogu raniti, kazniti, srezati pa čak i dovesti do destruktivnih djela. One nas mogu jako opteretiti.

S druge strane, riječi mogu slaviti pobjedu, biti nada i ohrabrenje. Mogu nas potaknuti da promislimo, ponovno pokrenemo i preusmjerimo svoj smjer. Riječi nam mogu otvoriti um za istinu.

Zbog toga su, prije svega, Gospodinove riječi bitne.

U Mormonovoj knjizi prorok Alma i njegov narod u drevnoj Americi suočili su se s beskrajnim ratovima s onima koji su zanemarili riječ Božju, otvrdnuli svoja srca i iskvarili svoju kulturu. Vjerni su se mogli boriti, no Alma je savjetovao: »I evo, pošto propovijedanje riječi imaše veliku sposobnost navesti narod da čini ono što je pravično – da, ono imaše moćniji učinak na umove ljudi negoli mač, ili bilo što drugo što im se bijaše dogodilo – zato Alma pomisli kako je potrebno da iskušaju snagu riječi Božje.«¹

»Riječ Božja« nadilazi sve druge izražaje. Tako je od stvaranja Zemlje kada je Gospodin izgovorio: »Neka bude svjetlost! I bi svjetlost.«²

Od Spasitelja su došla ova uvjerenja u Novom zavjetu: »Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje sigurno neće proći.«³

I ovo: »Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.«⁴

A od Isusove majke Marije došlo je ovo ponizno osvjedočenje: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!«⁵

Vjerovanje u Božju riječ i obraćanje pažnje na nju približit će nas k Njemu. Predsjednik Russell M. Nelson obećao je: »Budete li proučavali njegove riječi, vaša će sposobnost da budete više poput njega porasti.«⁶

Ne želimo li svi mi, kao što pjesma kaže: »Veću svetost, Bože, daruj srcu mom, da sam tebi sličan u životu svom«?⁷

Zamišljam mladog Josepha Smitha na koljenima kako čuje riječi svojega Oca na Nebu: »[Josephe,] ovo je moj ljubljeni Sin. Čuj ga!«⁸

Mi »čujemo ga« u riječima Svetih pisama, no ostavljamo li ih da samo sjede na stranici ili prepoznajemo da nam se On obraća? Mijenjamo li se?

Mi »čujemo ga« u osobnoj objavi i poticajima od Duha Svetoga, u odgovorima na molitvu i u onim trenutcima kada samo Isus Krist, kroz moć svojeg Pomirenja, može uzdići naša bremena, dati nam oprost i mir te grliti nas »u naručju ljubavi njegove«.⁹

Drugo, riječi su proroka bitne.

Proroci svjedoče o božanskom podrijetlu Isusa Krista. Oni podučavaju njegovo evanđelje i pokazuju njegovu ljubav za sve.¹⁰ Svjedočim da naš živući prorok, predsjednik Russell M. Nelson, čuje i govori riječ Gospodinovu.

Predsjednik Nelson zna s riječima. Rekao je: »držite se na putu saveza«,¹¹ »saberite Izrael«,¹² »neka Bog prevlada«,¹³ »izgradite mostove razumijevanja«,¹⁴ »dajte hvale«,¹⁵ »uvećajte svoju vjeru u Isusa Krista«,¹⁶ »preuzmite odgovornost za svoje osvjedočenje«¹⁷ i »postanite mirotvorac«.¹⁸

Nedavno nas je zatražio da »razmišlj[amo] celestijalno«. »Kada ste suočeni s dilemom«, rekao je, »razmišljajte celestijalno! Kada ste pod kušnjom iskušenja, razmišljajte celestijalno! Kada vas život ili voljeni iznevjere, razmišljajte celestijalno! Kada netko umre prerano, razmišljajte celestijalno! (…) Kada se pritisci života nagomilaju na vas, razmišljajte celestijalno! (…) Dok razmišljate celestijalno, vaše će se srce postupno mijenjati, (…) promatrat ćete iskušenja i oprečnost u novom svjetlu, (…) [i] vaša će se vjera povećati.«¹⁹

Kada razmišljamo celestijalno, vidimo »stvari kakve uistinu jesu i kakve će stvarno biti.«²⁰ U ovom svijetu opterećenom zbunjenošću i sukobljavanjem, svi mi trebamo to gledište.

Davno prije nego je postao predsjednik Crkve, starješina George Albert Smith govorio je o podržavanju proroka i poslušnosti njegovim riječima. Rekao je: »Obveza koju preuzimamo kada podignemo naše ruke… je najsvetija. (…) To znači… da ćemo stati uz njega; molit [se] za njega; (…) i težiti da izvršimo njegove upute za koje će ga Gospodin usmjeravati.«²¹ Drugim riječima, marljivo ćemo djelovati prema riječima našeg proroka.

Kao jedan od 15 proroka, vidjelaca i objavitelja koje je jučer podržala naša globalna Crkva, želim vam iznijeti jedno od svojih iskustava podržavanja proroka i prihvaćanja njegovih riječi. Za mene je to bilo kao za proroka Jakova koji je ispričao: »Čuh glas Gospodnji kako mi govori doslovno.«²²

Prošlog listopada moja supruga Melanie i ja bili smo u Bangkoku u Tajlandu dok sam se pripremao posvetiti ono što će biti 185. hram Crkve.²³ Za mene je zaduženje bilo i nadrealno i ponizno. To je bio prvi hram na poluotoku jugoistočne Azije.²⁴ Bio je vješto osmišljen – struktura od šest katova, s devet vrhova, »čvrsto povezana«²⁵ da bude dom Gospodnji. Mjesecima sam razmišljao o posvećenju. Ono što se nastanilo u mojoj duši i umu jest to da su zemlja i hram obujmljeni u naručjima prorokā i apostolā. Predsjednik Thomas S. Monson najavio je hram,²⁶ a predsjednik Nelson posvećenje.²⁷

Pripremio sam molitvu posvećenja mjesecima ranije. Te su svete riječi prevedene na 12 jezika. Bili smo spremni. Ili sam barem tako mislio.

Noć prije posvećenja probudio sam se iz sna s uznemirenim, hitnim osjećajem o molitvi posvećenja. Pokušao sam ostaviti postrance poticaj, misleći da je molitva spremna. No Duh me nije htio ostaviti na miru. Osjetio sam kako nedostaju određene riječi, a po božanskoj su mi zamisli došle u objavi i umetnuo sam te riječi u molitvu pred kraj: »Razmišljajmo celestijalno, dopuštajući Duhu tvojemu da prevlada u našem životu i nastojimo uvijek biti mirotvorci.«²⁸ Gospodin me je podsjetio da poslušam riječi našega živućeg proroka: »razmišljajte celestijalno«, »neka Duh prevlada«, »nastojimo biti mirotvorci«. Riječi proroka bitne su Gospodinu i nama.

Treće, i tako vrlo važno, naše su vlastite riječi. Vjerujte mi, u našem svijetu prepunom osjećajnika,²⁹ naše su riječi bitne.

Naše riječi mogu biti podržavajuće ili ljute, radosne ili opake, suosjećajne ili odbacujuće. U žaru trenutka, riječi mogu ubosti te bolno se urinuti duboko u dušu — i tamo ostati. Naše riječi na internetu, tekstualnim mrežama, društvenim medijima ili putem Twittera žive vlastitim životom. Zato pazite što govorite i kako to govorite. U našim obiteljima, posebice kod muževa, žena i djece, naše nas riječi mogu spojiti ili zabiti klin među nama.

Dopustite mi predložiti tri jednostavna izraza koja možemo upotrijebiti kako bismo uklonili žalac iz teškoća i razlika, uzdigli te ohrabrili jedni druge:

»Hvala ti.«

»Žao mi je.«

I »volim te«.

Ne čuvajte ove skromne izraze za poseban događaj ili katastrofu. Koristite ih često i iskreno jer pokazuju poštovanje prema drugima. Razgovor postaje sve bezvrjednijim; ne slijedite taj uzorak.

Možemo reći »hvala« u dizalu, na parkiralištu, na tržnici, u uredu, u redu ili s našim susjedima ili prijateljima. Možemo reći »žao mi je« kada pogriješimo, propustimo sastanak, zaboravimo rođendan ili vidimo nekoga u boli. Možemo reći »volim te«, a te riječi nose poruku »razmišljam o tebi«, »stalo mi je do tebe«, »ovdje sam za tebe« ili »ti si mi sve«.

Dopustite mi da iznesem osobni primjer. Muževi, obratite pažnju. Sestre, ovo će pomoći i vama. Prije svojega cjelodnevnog zaduženja u Crkvi, mnogo sam putovao za svoju tvrtku. Puno sam vremena provodio u dalekim krajevima svijeta. Na kraju dana, bez obzira gdje se nalazio, uvijek sam zvao kući. Kad bi moja žena, Melanie, podigla slušalicu, a ja podnio izvještaj, naš nas je razgovor uvijek vodio k izrazu: »volim te«. Svakoga su dana te riječi služile kao sidro mojoj duši i mojem ponašanju; one su mi bile zaštita od zlih nauma. »Melanie, volim te«, pokazivalo je dragocjeno povjere između nas.

Predsjednik Thomas S. Monson rekao je: »Postoje noge koje treba umiriti, ruke za uhvatiti, umovi za ohrabriti, srca za nadahnuti i duše za spasiti.«³⁰ Reći »hvala«, »žao mi je«, »volim te« učinit će upravo to.

Braćo i sestre, riječi su bitne.

Obećavam da će se, ako se »gosti[mo]… riječima Kristovim«³¹ koje vode k spasenju, riječima našeg proroka koje nas vode i ohrabruju te našim vlastitim riječima koje govore o tome tko smo i što nam je drago, moći nebeske izliti na nas. »Riječi Kristove govorit će vam sve što trebate činiti.«³² Mi smo djeca Nebeskoga Oca i on je naš Bog te očekuje da govorimo »jezikom anđelā«³³ moću Duha Svetoga.³⁴

Volim Gospodina Isusa Krista. On je, riječima proroka Izaije iz Starog zavjeta: »Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni«.³⁵ I kao što je apostol Ivan jasno rekao, sam je Isus Krist »Riječ«.³⁶

O tome svjedočim kao apostol pozvan na Gospodinovu božansku službu – da navijestim njegovu riječ – i pozvan stajati kao naročiti svjedok o njemu. U ime Gospodina Isusa Krista, amen.