Da bi oni mogli vidjeti

Braćo i sestre, naša su srca bila blagoslovljena i obnovljena Duhom koji smo osjetili na ovom saboru.

Prije dvije stotine godina, stup svjetlosti otpočinuo je na mladiću u šumarku. U tom je svjetlu Joseph Smith vidio Boga Oca i njegovog Sina, Isusa Krista. Njihovo je svjetlo odbacilo duhovnu tamu koja je prekrivala Zemlju i pokazalo put naprijed Josephu Smithu – i svima nama. Zbog svjetla koje je toga dana objavljeno, možemo primiti puninu blagoslova dostupnih kroz Pomirenje našeg Spasitelja, Isusa Krista.

Vrlinom Obnove njegovog evanđelja mi možemo biti ispunjeni svjetlom našeg Spasitelja. Međutim, svjetlo nije namijenjeno samo za vas ili mene. Isus Krist pozvao nas je: »Neka svjetlo vaše tako sjaji pred ovim narodom, da bi oni mogli vidjeti dobra djela vaša i slaviti Oca vašega koji je na nebu.«¹ Zavoljela sam izraz »da bi oni mogli vidjeti«. To je Gospodinov iskreni poziv da budemo hotimičniji u pomaganju drugima vidjeti put i time doći Kristu.

Kada sam imala 10 godina, naša je obitelj imala čast ugostiti starješinu L. Toma Perryja iz Zbora dvanaestorice apostola dok je bio na zaduženju u mojem rodnom gradu.

Na kraju dana, naša obitelj i Perryjevi sjeli su u dnevnom boravku kako bi uživali u slasnoj piti moje majke dok je starješina Perry prepričavao priče o svecima diljem svijeta. Bila sam očarana.

Postalo je kasno kada me moja majka pozvala u kuhinju i postavila mi jednostavno pitanje: »Bonnie, jesi li nahranila kokoši?«

Bila sam potištena; nisam. Ne želeći napustiti nazočnost apostola Gospodnjeg, predložila sam da bi kokoši mogle postiti do jutra.

Moja je majka odgovorila odlučnim »ne«. Upravo je tada starješina Perry ušao u kuhinju i svojim gromkim, entuzijastičnim glasom upitao: »Jesam li čuo da netko treba nahraniti kokoši? Možemo li ti se moj sin i ja pridružiti?«

O, kako li je potpuna radost sada postala nahraniti kokoši! Otrčala sam po našu veliku žutu baterijsku svjetiljku. Ushićena, izvela sam ih van, poskakujući po dobro utabanom putu do kokošinjca. S baterijskom svjetiljkom koja se njihala u mojoj ruci, prošli smo kukuruzište i kroz polje pšenice.

Došavši do malog jarka za navodnjavanje koji je prelazi preko puta, instinktivno sam ga preskočila, kao što sam to činila mnoge noći prije. Bila sam nesvjesna nastojanja starješine Perryja da me prati po mračnom, nepoznatom putu. Moje mu plešuće svjetlo nije pomoglo vidjeti jarak. Bez postojanog svjetla kojim bi vidio, zagazio je izravno u vodu i glasno zastenjao. Uspaničena, okrenula sam se i vidjela svojega novog prijatelja kako diže svoju namočeno stopalo iz jarka i trese vodu sa svoje kožne cipele.

S namočenom i šljapkajućom cipelom, starješina Perry pomogao mi je nahraniti kokoši. Kada smo bili gotovi, brižno je uputio: »Bonnie, trebam vidjeti put. Trebam da svjetlo obasjava tamo gdje hodam.«

Svjetlila sam svojom svjetiljkom, ali ne na način kojim bih pomogla starješini Perryju. Sada, znajući kako mu je bilo potrebno moje svjetlo da sigurno kroči putom, usmjerila sam baterijsku svjetiljku tik pred njega i uspjeli smo se sigurno vratiti kući.

Moja draga braćo i sestre, godinama sam promišljala o načelu koje sam naučila od starješine Perryja. Gospodinov poziv da dopustimo svojem svjetlu sjati nije samo nasumično mahanje snopom svjetla i činiti svijet općenito sjajnijim. Radi se o usmjeravanju našeg svjetla kako bi drugi mogli vidjeti put ka Kristu. Radi se o sabiranju Izraela s ove strane vela – pomaganju drugima vidjeti naredni korak naprijed u sklapanju i obdržavanju saveza s Bogom.²

Spasitelj je posvjedočio: »Gle, ja sam svjetlo; pružih vam primjer.«³ Pogledajmo jedan od njegovih primjera.

Žena kod zdenca bila je Samarijanka koja nije poznavala Isusa Krista te su je mnogi u njezinom društvu smatrali izopćenicom. Isus ju je susreo i započeo razgovor. Govorio joj je o vodi. Tada ju je vodio do većeg svjetla kada se proglasio »živ[om] vod[om]«.⁴

Krist je bio samilosno svjestan nje i njezinih potreba. On se susreo sa ženom tamo gdje je ona bila i počeo razgovarati o nečemu poznatom i zajedničkom. Bio bi to pozitivan susret da je stao tu. No ne bi rezultirao time da je ona otišla u grad proglasiti: »Dođite da vidite… Da nije on Mesija?«⁵ Postupno, kroz razgovor, otkrila je Isusa Krista i unatoč svojoj prošlosti, postala je oruđe svjetla, obasjavajući put koji će drugi vidjeti.⁶

Pogledajmo sada dvije osobe koje su slijedile Spasiteljev primjer sjajnog svjetla. Nedavno je moj prijatelj Kevin sjedio za večerom uz poslovnog upravitelja. Dva se sata brinuo o tome o čemu razgovarati. Slijedeći poticaj, Kevin je upitao: »Recite mi o svojoj obitelji. Odakle je ona?«

Taj je gospodin malo znao o svojoj baštini pa je Kevin izvukao svoj telefon, rekavši: »Imam aplikaciju koja povezuje ljude s njihovom obitelji. Pogledajmo što možemo pronaći.«

Nakon poduže rasprave, Kevinov je novi prijatelj upitao: »Zašto je obitelj tako važna vašoj Crkvi?«

Kevin je jednostavno odgovorio: »Vjerujemo da nastavljamo živjeti nakon što umremo. Ako pronađemo svoje pretke te odnesemo njihova imena na sveto mjesto zvano hram, možemo izvršiti uredbe sklapanja braka koje će održati naše obitelji zajedno čak i nakon smrti.«⁷

Kevin je započeo nečime što su on i njegov novi prijatelji imali zajedničko. Tada je pronašao način da svjedoči o Spasiteljevom svjetlu i ljubavi.

Druga je priča o Elli, sveučilišnoj igračici košarke. Njezin je primjer započeo kada je primila svoj poziv za misiju dok je bila u školi. Odabrala je otvoriti svoj poziv ispred svojeg tima. Nisu znali gotovo ništa o Crkvi Isusa Krista i nisu razumjeli Ellinu želju za služenjem. Opetovano se molila da bi znala kako objasniti svoj poziv za misiju na način na koji bi njezine suigračice mogle osjetiti Duha. Njezin odgovor?

»Napravila sam PowerPoint prezentaciju«, rekla je Ella, »jer sam jednostavno tako kul.« Ispričala im je o mogućnosti služenja u jednoj od preko 400 misija i mogućnosti učenja novog jezika. Istaknula je tisuće misionara koji već služe. Ella je završila slikom Spasitelja i ovim kratkim svjedočanstvom: »Košarka je jedna od najvažnijih stvari u mojem životu. Preselila sam se na drugu stranu zemlje i napustila svoju obitelj kako bih igrala za ovog trenera i ovaj tim. Jedine su dvije stvari koje su mi važnije od košarke moja vjera i moja obitelj.«⁸

Dakle, u slučaju da si mislite: »Ovo su sjajni primjeri od 1000 wata, no ja sam sijalica od 20 wata«, sjetite se da je Spasitelj posvjedočio: »Gle, ja sam svjetlo koje ćete uzdizati.«⁹ On nas podsjeća da će on donijeti svjetlo ako ćemo mi samo usmjeriti druge prema njemu.

Vi i ja imamo dovoljno svjetla za dijeliti upravo sada. Možemo obasjati naredni korak kako bismo pomogli nekome približiti se Isusu Kristu pa onda naredni i naredni.

Upitajte se: »Kome je potrebno svjetlo koje imate da pronađe put koji im je potreban, a ne mogu ga vidjeti?«

Moji dragi prijatelji, zašto je svijetljenje našim svjetlom tako važno? Gospodin nam je rekao da ima »ih mnogo još na zemlji… koji su udaljeni od istine samo zato što ne znaju gdje je pronaći«.¹⁰ Mi možemo pomoći. Možemo namjerno svijetliti svojim svjetlom kako bi drugi mogli vidjeti. Možemo uputiti poziv.¹¹ Možemo kročiti putem s onima koji koračaju prema Spasitelju, bez obzira koliko oklijevaju. Možemo sabrati Izrael.

Svjedočim da će Gospodin uveličati svako malo nastojanje. Duh Sveti potaknut će nas znati što reći i učiniti. Takvi će pokušaji zahtijevati od nas da izađemo iz svoje zone udobnosti, no možemo biti sigurni da će Gospodin pomoći našem svjetlu svijetliti.

Kako li sam zahvalna na Spasiteljevom svjetlu koje nastavlja voditi ovu Crkvu kroz objavu.

Pozivam sve nas da slijedimo primjer Isusa Krista i budemo samilosno svjesni onih oko nas. Tražimo prilike da dopustimo svojem svjetlu sjati kako bi drugi mogli vidjeti put do Isusa Krista i molimo se za te prilike. Njegovo je obećanje veliko: »Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život.«¹² Svjedočim da je naš Spasitelj, Isus Krist, put, istina, život, svjetlo i ljubav svijeta. U ime Isusa Krista. Amen.