Pronaći utočište od životnih oluja

Sredinom devedesetih godina, tijekom mojih godina na koledžu, bio sam dio četvrte brigade vatrogasne postrojbe u Santiagu u Čileu. Dok sam tamo služio, živio sam u vatrogasnoj stanici kao dio noćne straže. Pred kraj godine rečeno mi je da trebam biti u vatrogasnoj stanici na Staru godinu jer na taj dan gotovo uvijek bude neki hitan slučaj. Iznenađen, odgovorio sam: »Doista?«

Dakle, sjećam se da sam čekao sa svojim suradnicima kada je u ponoć počeo pucati vatromet u centru Santiaga. Počeli smo se međusobno grliti s dobrim željama u novoj godini. Odjednom su zvona u vatrogasnoj stanici počela zvoniti, ukazujući da postoji hitan slučaj. Uzeli smo svoju opremu i uskočili u vatrogasni kamion. Na našem putu do mjesta hitnog slučaja, dok smo prolazili mase ljudi koje su slavile novu godinu, zamijetio sam da su uvelike nezabrinuti i nehajni. Bili su opušteni i uživali su u toploj ljetnoj noći. Ipak, negdje blizu, ljudi kojima smo mi žurili pomoći bili su u ozbiljnoj nevolji.

Ovo mi je iskustvo pomoglo shvatiti da iako se naši životi ponekada mogu činiti relativno nesmetanima, doći će vrijeme za svakoga od nas kada ćemo se suočiti s neočekivanim izazovima i olujama koje će pogurati granice naše sposobnosti da izdržimo. Tjelesni, mentalni, obiteljski i poslovni izazovi, prirodne nepogode te druga pitanja života i smrti tek su neki primjeri oluja s kojima ćemo se suočiti u ovom životu.

Kada se suočimo s ovim olujama, često osjećamo osjećaje očaja ili straha. Predsjednik Russell M. Nelson rekao je: »Vjera [je] lijek za strah« – vjera u našeg Gospodina Isusa Krista (»Pokažite svoju vjeru«, Lijahona, svibanj 2014., 29.). Kako sam viđao oluje koje su pogađale život ljudi, zaključio sam da bez obzira na to kakva nas oluja bije, bez obzira postoji li rješenje na nju ili bez obzira nazire li se kraj na obzoru, postoji samo jedno utočište, a ono je isto za sve oblike oluja. Ovo jedinstveno utočište koje je omogućio naš Nebeski Otac naš je Gospodin Isus Krist i njegovo Pomirenje.

Nitko od nas nije izuzet od suočavanja s ovim olujama. Helaman, prorok iz Mormonove knjige, podučio nas je kako slijedi: »Sjetite se da na stijeni, Otkupitelju našem koji je Krist, Sin Božji, morate graditi temelj svoj; da kada đavao pošalje snažne vjetrove svoje, da, strijele svoje u vihoru, da, kad sva tuča njegova i snažna oluja njegova budu udarale na vas, to neće imati nikakve moći nad vama da vas povuče dolje u bezdan bijede i beskrajna jada, zbog stijene na kojoj ste izgrađeni, koja je pouzdan temelj, temelj na kojem ljudi, ako na njemu grade, ne mogu pasti« (Helaman 5:12).

Starješina Robert D. Hales, koji je imao svoja osobna iskustva s trajnim olujama, rekao je: »Patnja je sveopća; kako reagiramo na patnju zasebno je. Na patnju možemo reagirati na jedan od dva načina. Ona može biti osnažujuće i pročišćujuće iskustvo povezano s vjerom ili može biti destruktivna sila u našem životu ako nemamo vjeru u Gospodinovu pomirbenu žrtvu« (»Your Sorrow Shall Be Turned to Joy«, Ensign, studeni 1983., 66.).

Kako bismo uživali u utočištu koje Isus Krist i njegovo Pomirenje nude, moramo imati vjeru u njega – vjeru koja će nam omogućiti da se uzdignemo iznad svih boli ograničenog, zemaljskog gledišta. On je obećao da će nam olakšati naša bremena dođemo li mu u svemu što činimo.

»Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.

Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj dušama svojim,

jer jaram je moj sladak, a moje breme lako« (Matej 11:28–30; vidi i Mosija 24:14–15).

Kaže se da »osobi koja ima vjeru nikakvo objašnjenje nije nužno. Osobi bez vjere, nijedno objašnjenje nije vjerojatno.« (Ova se izjava pripisuje Thomasu Aquintasu, ali je najvjerojatnije malo parafrazirana prema onome što je on naučavao.) Međutim, mi imamo ograničeno razumijevanje o onome što se događa ovdje na Zemlji i često nemamo dogovore na pitanje zašto. Zašto se ovo događa? Zašto se ovo događa meni? Što bih trebao naučiti? Kada nam odgovori izmiču, tada su riječi koje je izrekao naš Spasitelj proroku Josephu Smithu u zatvoru Liberty u potpunosti primjenjive:

»Sine moj, mir duši tvojoj; nesreća tvoja i nevolje tvoje bit će samo kratka vijeka;

A tad, podneseš li to dobro, Bog će te uzdići u visinu« (Nauk i savezi 121:7–8).

Iako mnogi ljudi doista vjeruju u Isusa Krista, ključno je pitanje imamo li mi povjerenja u njega i povjerenja u ono što nas on podučava i traži od nas da činimo. Možda bi netko mogao pomisliti: »Što Isus Krist zna o onome što se događa meni? Kako on zna što je meni potrebno da bih bio sretan?« Doista, naš je Otkupitelj i Zagovornik bio taj o kojem je prorok Izaija govorio kada je rekao:

»Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama…

A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo…

Ali on bijaše ranjen za prijestupe naše, bijaše povrijeđen za bezakonja naša; kazna mira našega bijaše na njemu; i ranama smo njegovim iscijeljeni« (Izaija 53:3–5).

Apostol Pavao također nas je podučavao o Spasitelju, rekavši: »On koji ‘osobno’ u svom tijelu naše ‘grijehe uznese na križ’ da mi, umrijevši svojim grijesima, živimo pravednosti: on čijim ‘ste modricama izliječeni’« (1 Petrova 2:24).

Iako se približavalo vrijeme Petrovoga osobnog mučeništva, njegove riječi nisu ispunjene strahom ili pesimizmom; umjesto toga, podučavao je svece da »kli[ču] od radosti«, iako su oni bili »ožalo[šćeni] raznim kušnjama«. Petar nas je savjetovao da upamtimo kako će »vrijednost [n]aše vjere… koj[a] se kuša u vatri« dovesti do »hval[e], slav[e] i čast[i] u času kad se objavi Isus Krist« i do »spasenj[a naših] duša« (1 Petrova 1:6–7, 9).

Petar je nastavio:

»Prestanite se čuditi, ljubljeni – kao da vam se što neobično događa – požaru koji bjesni među vama da vas iskuša!

Naprotiv, radujte se što ste dionici u Kristovim patnjama, da se mognete radovati i veseliti i u čas kad se objavi njegova slava« (1 Petrova 4:12–13).

Predsjednik Russell M. Nelson naučavao je da »sveci mogu biti sretni u svakoj okolnosti… Kad usredotočimo svoje živote na Božji naum spasenja i Isusa Krista i njegovo evanđelje… možemo osjetiti radost bez obzira što se događa – ili ne događa – u našim životima. Radost dolazi od i zbog njega. On je izvor sve radosti« (»Radost i duhovni opstanak«, Lijahona, studeni 2016., 82.).

Naravno, lakše je reći ovo kada se ne nalazimo posred oluje nego što je živjeti to i primjenjivati tijekom oluje. No kao vaš brat, nadam se da možete osjetiti kako vam iskreno želim iznijeti koliko je dragocjeno znati da su Isus Krist i njegovo Pomirenje utočište koje svi mi trebamo, bez obzira na oluje koje biju naš život.

Znam da smo svi mi djeca Božja, da nas on voli i nismo sami. Pozivam vas da dođete i vidite kako on može olakšati vaša bremena i biti utočište koje tražite. Dođite i pomognite drugima pronaći utočište kojemu tako jako žude. Dođite i ostanite s nama u ovom utočištu što će vam pomoći oduprijeti se životnim olujama. Nema sumnje u mojem srcu da ako dođete, vidjet ćete, pomoći ćete i ostat ćete.

Prorok Alma posvjedočio je o sljedećem svojem sinu Helamanu: »Znadem da će svatko tko stavi uzdanje svoje u Boga biti podržan u kušnjama svojim, i tegobama svojim, i nevoljama svojim, i bit će uzdignut u posljednji dan« (Alma 36:3).

Sam je Spasitelj rekao:

»Zato, nek se srca vaša utješe… jer svako je tijelo u rukama mojim; budite mirni i znajte da sam ja Bog…

Stoga, ne bojte se čak ni do smrti; jer u ovom svijetu radost vaša nije potpuna, no u meni je radost vaša potpuna« (Nauk i savezi 101:16, 36).

Crkvena pjesma »O, dušo, znaj«, koja mi je dirnula srce u mnogim prilikama, sadrži poruku utjehe za vašu dušu. Stihovi glase kako slijedi:

Dok se suočavamo sa životnim olujama, znam da ako uložimo svoje najbolje nastojanje i oslonimo se na Isusa Krista i njegovo Pomirenje kao naše utočište, bit ćemo blagoslovljeni olakšanjem, utjehom, snagom, suzdržljivošću i mirom koje tražimo, sigurnošću u svojem srcu da ćemo, na kraju svojeg vremena ovdje na Zemlji, čuti riječi našeg Gospodara: »Dobro, valjani i vjerni slugo… Uđi u veselje gospodara svoga« (Matej 25:21). U ime Isusa Krista, amen.