Iskati, tražiti i kucati

Kad je Spasitelj posjetio Amerike nakon svog Uskrsnuća, ponovio je poziv koji je uputio svojim učenicima u Galileji. Rekao je:

»Ištite, i dat će vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvorit će vam se.

Jer svatko tko ište, prima; i onaj koji traži, nalazi; a onomu koji kuca, otvorit će se« (3 Nefi 14:7–8; vidi i Matej 7:7–8).

Naš prorok, predsjednik Russell M. Nelson, u naše je vrijeme uputio sličan poziv. Rekao je: »Molite se u ime Isusa Krista o svojim brigama, svojim strahovima, svojim slabostima – da, samim čežnjama vašeg srca. A zatim slušajte! Zapišite misli koje vam dođu u um. Zabilježite svoje osjećaje i izvršite radnje koje ste potaknuti učiniti. Kako budete ponavljali ovaj proces dan za danom, mjesec za mjesecom, godinu za godinom, tad ćete ‘uzrasti do načela objave‘«.²

Predsjednik Nelson dodao je: »U nadolazećim danima neće biti moguće preživjeti duhovno bez upućujućeg, usmjeravajućeg, utješnog i stalnog utjecaja Duha Svetoga.«³

Zašto je objava tako neophodna za naš duhovni opstanak? Zbog toga što svijet može biti zbunjujući i glasan, pun obmana i ometanja. Komunikacija s našim Ocem na Nebu omogućava nam razlučiti što je istinito, a što lažno, što je važno za Gospodinov naum za nas, a što nije. Svijet također može biti grub i slamati srca. Ali kad otvorimo svoje srce u molitvi, osjetit ćemo utjehu koja dolazi od našeg Oca na Nebu i sigurnost da nas on voli i smatra vrijednima.

Gospodin je rekao da »svatko tko ište, prima«. Čini se jednostavno pitati, a opet, moćno je zato što otkriva naše želje i našu vjeru. Kako god, potrebno je vrijeme i strpljenje kako bi se naučilo razumjeti glas Gospodina. Pridajemo pažnju mislima i osjećajima koji dođu u naš um i srce, i zapisujemo ih kao što nam je naš prorok savjetovao činiti. Bilježenje naših dojmova bitan je dio primanja. Pomaže nam prisjetiti se, pregledati i ponovno osjetiti što nas Gospodin podučava.

Nedavno mi je voljena osoba rekla: »Vjerujem da je osobna objava istinita. Vjerujem da će mi Duh Sveti pokazati sve što trebam činiti.⁴ Lako je vjerovati kada osjećam da mi grudi plamte s nesumnjivim uvjerenjem.⁵ No kako mogu uvijek osjećati da mi Duh Sveti govori na toj razini?

Mojoj voljenoj osobi, i svima vama, rekao bih da bih i ja također želio stalno osjećati te snažne dojmove od Duha i uvijek jasno vidjeti put koji treba slijediti. No nije tako. Ipak, ono što možemo češće osjetiti jest miran, nježan glas Gospodinov koji šapuće našem umu i srcu: »Ovdje sam. Volim te. Idi, čini najbolje što možeš. Bit ću ti potpora.« Ne moramo uvijek sve znati ili vidjeti.

Miran, nježan glas potvrđuje, ohrabruje i tješi – i puno je puta to ono što trebamo u danu. Duh Sveti je stvaran i njegovi su dojmovi stvarni – veliki i mali.

Gospodin je nadalje obećao: »Onaj koji traži, nalazi.« Traženje podrazumijeva umni i duhovni napor – promišljanje, iskušavanje, pokušavanje i proučavanje. Tražimo jer vjerujemo Gospodinovim obećanjima. »Onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže« (Hebrejima 11:6). Kada tražimo, ponizno priznajemo da još uvijek imamo mnogo za naučiti i da će Gospodin povećati naše razumijevanje, pripremajući nas da primimo više. »Jer gle, ovako govori Gospod Bog: Dat ću djeci ljudskoj redak za retkom, odredbu za odredbom, ovdje malo i ondje malo… jer onome koji prima dat ću više« (2 Nefi 28:30).

Na kraju, Gospodin je rekao: »Onomu koji kuca, otvorit će se.« Kucati znači djelovati u vjeri. Kada ga aktivno slijedimo, Gospodin otvara put pred nama. Postoji prekrasna crkvena pjesma koja nas podučava da »ne sniva[mo] svoj nebeski dvor, već učini[mo] više od tog. Činit dobro je sreća i radost najveća, sva ljubav i dužnost su to«.⁶ Starješina Gerrit W. Gong iz Zbora dvanaestorice nedavno je objasnio da objava često dođe dok činimo dobro. Rekao je: »Dok pokušavamo posegnuti služeći onima oko nas, mislim da nam Gospodin daje dodatnu mjeru svoje ljubavi za njih, a stoga i za nas. Mislim da čujemo njegov glas – osjećamo ga na drugačiji način – dok se molimo kako bismo pomogli onima oko nas jer je to jedna od molitvi na koju najviše želi odgovoriti.«⁷

Onaj jednostavan prijedlog iz priručnika Dođi i slijedi me da razmislim o svojim blagoslovima donio je milog duha i ponešto neočekivanih duhovnih uvida. Nastavljajući čitati o Almi i njegovom službeništvu u Amonihi, otkrio sam da Alma daje dobar primjer onoga što znači iskati, tražiti i kucati. Čitamo da se »Alma… trudio mnogo u duhu, hrvajući se s Bogom u žarkoj molitvi, da on izlije Duh svoj na narod«. Ta molitva, ipak, nije bila uslišana na način na koji se nadao i Alma je bio izbačen iz grada. »Pritisnut žalošću«, Alma je bio spreman odustati kad li mu je anđeo donio ovu poruku: »Blagoslovljen si ti, Alma; zato uzdigni glavu svoju i raduj se, jer imaš velik razlog radovati se.« Zatim mu je anđeo rekao neka se vrati u Amonihu i pokuša ponovo, a Alma se »vrati brzo«.⁸

Što od Alme učimo o iskanju, traženju i kucanju? Učimo da molitva zahtijeva duhovni rad i da ne vodi uvijek k ishodu kojem se nadamo. No kada se osjećamo obeshrabreno ili pritisnuti žalošću, Gospodin nam različitim načinima daje utjehu i snagu. Možda neće odmah odgovoriti na sva naša pitanja ili riješiti sve naše probleme; umjesto toga, ohrabruje nas da se nastavimo truditi. Ako tada što prije uskladimo svoj naum s njegovim, otvorit će za nas put, baš kao što je učinio Almi.