Kraljevstva slave

Iz suvremene objave znamo da krajnja sudbina svih koji žive na Zemlji nije nedostatna ideja neba za pravedne i vječne patnje pakla za ostale. Božji brižni naum za njegovu djecu uključuje sljedeću stvarnost koju je podučio naš Spasitelj Isus Krist: »U kući Oca moga ima mnogo stanova.«¹

Objavljeni nauk obnovljene Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana podučava da će sva Božja djeca – uz iznimke previše ograničene za razmatranje sada – naposljetku baštiniti jedno od tri kraljevstva slave od kojih čak i najmanje »nadilazi svako razumijevanje«.² Nakon razdoblja u kojem neposlušni pate radi svojih grijeha, a ta ih patnja priprema za ono što će uslijediti, svi će uskrsnuti i doći na Posljednji sud Gospodina Isusa Krista. Tamo će naš brižni Spasitelj koji, kako smo podučeni, »proslavlja Oca, i spašava sva djela ruku svojih«,³ poslati svu Božju djecu u jedno od tih kraljevstava slave prema željama koje su očitovane kroz njihove odabire.

Još jedan jedinstveni nauk i običaj obnovljene Crkve objavljene su zapovijedi i savezi koji svoj Božjoj djeci nude svetu povlasticu osposobljavanja za najviši stupanj slave u celestijalnom kraljevstvu. To najviše odredište – uzvišenje u celestijalnom kraljevstvu – fokus je Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana.

Iz suvremene objave svetci posljednjih dana imaju to jedinstveno razumijevanje Božjeg nauma sreće za njegovu djecu. Taj naum počinje s našim životom kao duhova prije nego što smo bili rođeni te otkriva svrhu i uvjete našega odabranog putovanja u smrtnosti i našega željenog odredišta nakon toga.

Iz suvremene objave znamo da je »svim… kraljevstvima zakon dan«⁴ i da je kraljevstvo slave koje primamo na Posljednjem sudu određeno zakonima koje biramo slijediti na našemu smrtnom putovanju. Prema tom brižnom naumu postoji mnogo kraljevstava – mnogo stanova – tako da će sva Božja djeca baštiniti kraljevstvo slave čijih se zakona mogu udobno »pridržavati«.

Dok opisujemo narav i zahtjeve svakog od tri kraljevstva u Očevu naumu, započinjemo s najvišim, a to je fokus božanskih zapovijedi i uredbi koje je Bog objavio kroz Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana. U »celestijaln[oj]« slavi⁵ postoje tri razine,⁶ od kojih je najviša uzvišenje u celestijalnom kraljevstvu. To je boravište onih »koji primiše od punine njegove, i slave njegove«, stoga »oni su bogovi, i to sinovi [i kćeri] Božji«⁷ i »prebiva[ju] u nazočnosti Boga i Krista njegova u vijeke vjekova«.⁸ Kroz objavu je Bog objavio vječne zakone, uredbe i saveze koji se moraju obdržavati kako bi se razvile božanske osobine nužne za ostvarenje toga božanskog potencijala. Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana usredotočena je na njih jer je svrha ove obnovljene Crkve pripremiti Božju djecu za spasenje u celestijalnoj slavi i, točnije, za uzvišenje u njezinu najvišem stupnju.

Božji naum, utemeljen na vječnoj istini, zahtijeva da se uzvišenje može steći samo kroz vjernost savezima vječnog braka između muškarca i žene sklopljenog u svetom hramu,⁹ a taj će brak naposljetku biti dostupan svim vjernima. Zato podučavamo da je »spol… osnovna karakteristika svačije predsmrtne, smrtne i vječne osobnosti i svrhe«.¹⁰

Jedinstveno je dragocjeno naučavanje koje nam pomaže pripremiti se za uzvišenje proglas iz 1995. o obitelji.¹¹ Njegove izjave pojašnjavaju zahtjeve koji nas pripremaju živjeti s Bogom Ocem i njegovim Sinom Isusom Kristom. Oni koji ne razumiju u potpunosti Očev brižan naum za njegovu djecu mogu smatrati da taj proglas o obitelji nije ništa više od promjenjive izjave o pravilima. Suprotno tome, mi potvrđujemo da proglas o obitelji, utemeljen na neopozivu nauku, definira obiteljski odnos u smrtnosti u kojem se može dogoditi najvažniji dio našega vječnog razvoja.

Apostol Pavao opisuje tri stupnja slave, uspoređujući ih sa slavama sunca, mjeseca i zvijezda.¹² Najvišu naziva »celestijaln[om]«, a srednju »terestrijaln[om]«.¹³ Ne daje naziv najnižoj, ali objava Josephu Smithu nadodaje taj naziv: »telestijalna«.¹⁴ Druga objava također opisuje narav osoba koje će biti dodijeljene svakom od ovih kraljevstava slave. Oni koji ne odaberu »pridržavati se zakona celestijalnog kraljevstva«¹⁵ baštinit će drugo kraljevstvo slave, manje od celestijalnog, ali prilagođeno zakonima koje su odabrali i kojih se mogu udobno »pridržavati«. Ta riječ pridržavati se, toliko uobičajena u Svetim pismima, znači siguran smještaj.¹⁶ Na primjer, oni u terestrijalnom kraljevstvu – usporedivom s popularnim pojmom neba – »oni [su] koji primaju od nazočnosti Sinove, ali ne od punine Očeve«.¹⁷ Oni su bili »časni ljudi na zemlji, koji bijahu zaslijepljeni prepredenošću ljudi«,¹⁸ ali »nisu [bili] neustrašivi u svjedočanstvu o Isusu«.¹⁹

Opis onih dodijeljenih najnižem kraljevstvu slave – telestijalnom – koji puno otkriva glasi: »Onaj koji… ne može podnijeti terestrijalnu slavu.«²⁰ To opisuje one koji odbacuju Spasitelja i nisu se pridržavali nikakvih božanskih ograničenja u svojem ponašanju. To je kraljevstvo u kojem prebivaju opaki, nakon što su trpjeli za svoje grijehe. Oni su u suvremenoj objavi opisani kao »oni koji ne primiše evanđelje Kristovo, niti svjedočanstvo o Isusu…

Ovo su oni koji su lažljivci, i vračari, i preljubnici, i bludnici, i svatko tko ljubi i govori laž.«²¹

Govoreći o tri kraljevstva slave sa svojim proročkim viđenjem, predsjednik Russell M. Nelson nedavno je napisao: »Smrtni život jedva da je nanosekunda u usporedbi s vječnosti. No kako li je to ključna nanosekunda! Pažljivo razmotrite kako to funkcionira: Tijekom ovoga smrtnog života možete odabrati koje ste zakone voljni poštivati – one celestijalnog kraljevstva ili terestrijalnog ili telestijalnog – i, stoga, u kojem ćete kraljevstvu slave živjeti zauvijek. Kakav naum! To je naum koji u potpunosti poštuje vaše opredjeljivanje.«²²

Apostol Pavao podučio je da su Gospodinova naučavanja i zapovijedi dane kako bismo svi mogli steći »mjer[u] punine veličine Kristove«.²³ Taj proces zahtijeva puno više od stjecanja znanja. Nije dovoljno da budemo uvjereni u evanđelje; moramo djelovati tako da smo njime obraćeni. U suprotnosti s drugim propovijedanjem koje nas podučava da saznamo nešto, evanđelje Isusa Krista poziva nas da postanemo nešto.

Iz takvog naučavanja zaključujemo da Posljednji sud nije samo procjena ukupnog zbroja dobrih i zlih djela – onoga što smo učinili. Temelji se na konačnom učinku naših djela i misli – onoga što smo postali. Osposobljavamo se za vječni život kroz proces obraćenja. Kako se koristi ovdje, ta riječ mnogih značenja označava duboku promjenu naravi. Nije dovoljno ni za koga samo činiti stvari bez iskrenosti. Zapovijedi, uredbe i savezi evanđelja nisu popis pologa koje je potrebno položiti na neki nebeski račun. Evanđelje Isusa Krista naum je koji nam pokazuje kako da postanemo ono što naš Nebeski Otac želi da postanemo.²⁴

Zbog Isusa Krista i njegova Pomirenja, kada podbacimo u ovom životu, možemo se pokajati i ponovno vratiti na put saveza koji vodi do onoga što naš Nebeski Otac želi za nas.

U Mormonovoj knjizi podučava se da je »ovaj… život vrijeme da se [mi] priprav[imo] za susret s Bogom«.²⁵ No tome izazovnom ograničenju na »ovaj… život« dan je kontekst nade (barem do neke mjere za neke osobe) po onome što je Gospodin objavio predsjedniku Josephu F. Smithu što je sada zabilježeno u odsjeku 138 Nauka i saveza. »Vidjeh«, napisao je prorok, »da vjerni starješine ove rasporedbe, kad napuste smrtni život, nastavljaju rad svoj u propovijedanju evanđelja pokajanja i otkupljenja kroz žrtvu Jedinorođenoga Sina Božjega među onima koji su u tami i pod ropstvom grijeha u velikom svijetu duhova mrtvih.

Mrtvi koji se pokaju bit će otkupljeni poslušnošću uredbama doma Božjega,

a nakon što plate kaznu za prijestupe svoje, i budu očišćeni, primit će nagradu prema djelima svojim, jer su baštinici spasenja.«²⁶

Uz to, znamo da će Tisućljetnica, tisuću godina koje slijede Drugi dolazak Spasitelja, biti vrijeme za vršenje traženih uredbi za one koji ih nisu primili u svojemu smrtnom životu.²⁷

Mnogo je toga što ne znamo o tri glavna razdoblja u naumu spasenja i njihovu međusobnom odnosu: (1) predsmrtnom svijetu duhova, (2) smrtnosti i (3) sljedećem životu. No znamo ove vječne istine: »Spasenje je individualno pitanje, no uzvišenje je obiteljsko pitanje.«²⁸ Imamo brižnoga Nebeskog Oca koji će se pobrinuti da primimo svaki blagoslov i svaku prednost koju nam naše vlastite želje i odabiri dopuštaju. Također znamo da on nikoga neće prisiliti u odnos pečaćenja protiv njegove volje. Blagoslovi zapečaćenog odnosa zajamčeni su svima koji obdržavaju svoje saveze, ali nikada prisiljavanjem zapečaćenog odnosa na drugu osobu koja je nedostojna ili nevoljna.

Moja draga braćo i sestre, svjedočim o istinitosti ovih stvari. Svjedočim o našem Gospodinu Isusu Kristu, »začetnik[u] i završitelj[u] vjere [naše]«,²⁹ čije Pomirenje, prema naumu našeg Oca na Nebu, omogućuje sve to, u ime Isusa Krista. Amen.