Ljubav sad je tu

Naša djeca Male škole pjevaju: »Ljubav sad je tu.«¹

Jednom sam dao sestri Gong lančić s malim medaljonom. Imao je urezan natpis točka-točka, točka-točka, točka-točka-crtica. Oni koji poznaju Morseov kod prepoznat će slova I, I, U. Ali uključio sam drugi kod. Na mandarinskom kineskom »ai« znači »ljubav«. Dakle, dvostruko dekodirana, poruka je glasila »Volim te«. Susan, dušo, »I, ai (爱), U.«

Govorimo o ljubavi na mnogo jezika. Rečeno mi je da ljudska obitelj govori 7168 živih jezika.² U Crkvi govorimo 575 dokumentiranih primarnih jezika s mnogim dijalektima. Također komuniciramo namjeru, infleksiju i emocije kroz umjetnost, glazbu, ples, logičke simbole te međuljudsko i intrapersonalno izražavanje.³

Razgovarajmo danas o tri jezika evanđeoske ljubavi: jeziku brižnosti i pobožnosti, jeziku služenja i žrtve te jeziku pripadanja savezu.

Prvo, evanđeoski jezik brižnosti i pobožnosti.

S brižnošću i pobožnošću, sestra Gong pita djecu i mlade: »Kako znate da vas roditelji i obitelj vole?«

U Gvatemali djeca kažu: »Moji roditelji naporno rade kako bi prehranili našu obitelj.« U Sjevernoj Americi djeca kažu: »Moji roditelji čitaju priče i navečer me ušuškaju u krevet.« U Svetoj zemlji djeca kažu: »Moji me roditelji čuvaju.« U Gani, u zapadnoj Africi, djeca kažu: »Roditelji mi pomažu s mojim ciljevima u programu Djeca i mladi.«

Jedno je dijete reklo: »Iako je jako umorna radeći cijeli dan, moja majka izlazi van kako bi se igrala sa mnom.« Njezina je majka plakala kad je čula da su njezine svakodnevne žrtve važne. Djevojka je rekla: »Iako se moja majka i ja ponekad ne slažemo, ja vjerujem svojoj majci.« Plakala je i njezina majka.

Ponekad trebamo znati da se ljubav koja se tu izgovara tu čuje i cijeni.

S brižnošću i pobožnošću, naši sakramentalni i drugi sastanci usmjereni su na Isusa Krista. S pobožnošću govorimo o Pomirenju Isusa Krista, osobnom i stvarnom, ne samo o pomirenju u apstraktnom smislu. Obnovljenu Crkvu Isusa Krista nazivamo njegovim imenom, Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Kada se obraćamo Nebeskom Ocu, koristimo pobožni govor molitve te brižno poštovanje kada razgovaramo jedni s drugima. Dok prepoznajemo Isusa Krista u središtu hramskih saveza, manje govorimo o »odlasku u hram«, a više o »dolasku Isusu Kristu u domu Gospodnjem«. Svaki savez šapuće: »Ljubav sad je tu.«

Novi članovi kažu da crkveni vokabular često zahtijeva dešifriranje. Smijemo se na pomisao da bi engleski izraz »stake house« [zgrada kolčića] mogla upućivati na mjesto gdje se poslužuje fina goveđa večera; »zgrada odjela« mogla bi označavati bolnicu; »uvodne vježbe« mogle bi nas pozvati da vježbamo glavu, ramena, koljena i nožne prste na crkvenom parkiralištu. Ali, molim vas, imajmo razumijevanja i ljubaznosti dok zajedno učimo nove jezike ljubavi. Novoj obraćenici u crkvi bilo je rečeno da su joj suknje prekratke. Umjesto da se uvrijedi, ona je odgovorila otprilike ovako: »Moje je srce obraćeno; molim vas, budi strpljivi dok moje suknje ne uhvate korak.«⁴

Riječi koje koristimo mogu nas približiti drugim kršćanima i prijateljima ili nas udaljiti od njih. Ponekad govorimo o misionarskom, hramskom, humanitarnom i socijalnom radu na načine koji mogu navesti druge da misle kako mi vjerujemo da radimo sami. Nastojmo uvijek govoriti s brižnom i pobožnom zahvalnošću za Božje djelo i slavu te zasluge, milosrđe i milost Isusa Krista i njegovu pomirbenu žrtvu.⁵

Drugo, evanđeoski jezik služenja i žrtve.

Dok se opetovano okupljamo u crkvi svakog tjedna kako bismo štovali i radovali se na šabat, možemo izražavati našu predanost u sakramentalnom savezu Isusu Kristu i jedni drugima kroz naše crkvene pozive, zajedništvo, druženje i služenje.

Kad upitam mjesne crkvene vođe što ih brine, i braća i sestre kažu: »Neki od naših članova ne prihvaćaju crkvene pozive.« Pozivi služenja Gospodinu i jedni drugima u njegovoj Crkvi daju priliku za povećanje suosjećanja, sposobnosti i poniznosti. Kad smo odijeljeni, možemo primiti Gospodinovo nadahnuće za uzdići i jačati druge i sebe. Naravno, promjenjive okolnosti i razdoblja našeg života mogu utjecati na našu sposobnost služenja, ali nadamo se nikada na našu želju. S kraljem Benjaminom kažemo: »Ali kad bih imao, dao bih«,⁶ i nudimo sve što možemo.

Vođe kolčića i odjela, učinimo svoj dio. Dok pozivamo (i razrješujemo) braću i sestre kako bi služili u Gospodinovoj Crkvi, molim vas učinimo to s dostojanstvom i nadahnućem. Pomozite svakome da se osjeća cijenjenim i da može biti uspješan. Molimo vas, savjetujete se s vođama sestara i slušate ih. Sjetimo se, kako je predsjednik J. Reuben Clark podučio, u Gospodinovoj Crkvi služimo tamo gdje smo pozvani, »na mjestu koje nitko niti traži niti odbija«.⁷

Kada smo se sestra Gong i ja vjenčali, starješina David B. Haight savjetovao je: »Uvijek imajte poziv u Crkvi. Osobito kada je život užurban«, rekao je, »trebate osjetiti Gospodinovu ljubav prema onima kojima služite i prema vama dok služite.« Obećavam da je ljubav sad tu, tamo i posvuda dok pozitivno odgovaramo crkvenim vođama na poziv služenja Gospodinu u njegovoj Crkvi po njegovu Duhu i kroz naše saveze.

Gospodinova obnovljena Crkva može biti inkubator za zajednicu Siona. Dok zajedno štujemo, služimo, uživamo i proučavamo njegovu ljubav, mi sidrimo jedni druge u njegovu evanđelju. Možemo imati različita politička ili društvena stajališta, ali nalazimo sklad dok zajedno pjevamo u zboru odjela. Njegujemo povezanost i borimo se protiv izolacije dok redovito poslužujemo sa srcem u tuđim domovima i susjedstvima.

Tijekom posjećivanja članova s predsjednicima kolčića, osjećam njihovu duboku ljubav prema članovima u svim okolnostima. Dok smo se vozili pored domova članova u njegovu kolčiću, jedan je predsjednik kolčića primijetio da je služenje u crkvi povlastica koja često uključuje žrtvu, bez obzira ima li naš dom bazen ili zemljani pod. Ipak, mudro je zamijetio, kada zajedno služimo i žrtvujemo se u evanđelju, nalazimo manje mana i veći mir. Kada mu dopustimo, Isus Krist pomaže nam izgovarati njegovu ljubav ovdje.

Ovoga ljeta naša je obitelj upoznala divne članove Crkve i prijatelje u Loughboroughu i Oxfordu u Engleskoj. Ova značajna okupljanja podsjetila su me kako aktivnosti služenja i druženja u odjelu mogu izgraditi nove i trajne evanđeoske veze. Već neko vrijeme osjećam da bi nas, na mnogim mjestima u Crkvi, još nekoliko aktivnosti odjela, naravno planiranih i provedenih s evanđeoskom svrhom, moglo povezati s još većom pripadnošću i jedinstvom.

Jedan nadahnuti vođa aktivnosti odjela i odbor brinu se za pojedince i zajednicu svetaca. Njihove dobro isplanirane aktivnosti pomažu svima osjećati se cijenjenima, uključenima i pozvanima odigrati potrebnu ulogu. Takve aktivnosti premošćuju dob i pozadinu, stvaraju trajna sjećanja i mogu se provesti uz male troškove ili bez njih. Ugodne evanđeoske aktivnosti također pozivaju susjede i prijatelje.

Društvenost i služenje često idu zajedno. Mlade odrasle osobe znaju da je za stvarno upoznavanje nekoga potrebno bojiti jedan uz drugoga na ljestvama u projektu služenja.

Slika

Mlade odrasle osobe slikaju na projektu služenja.

Naravno, ni jedan pojedinac ni obitelj nisu savršeni. Svima nam treba pomoć da bolje govorimo o ljubavi tu. »Savršena ljubav isključuje strah.«⁸ Vjera, služenje i žrtva privlače nas povrh nas samih bliže našem Spasitelju. Što su suosjećajnije, vjernije i nesebičnije naša služba i žrtva u njemu, to ćemo više moći shvaćati pomirbeno suosjećanje i milost Isusa Krista za nas.

I to nas dovodi do evanđeoskog jezika pripadanja savezu.

Živimo u sebičnom svijetu. Uz toliko prisutno »ja biram sebe«. Kao da vjerujemo da najbolje poznajemo vlastiti interes i kako ga ostvariti.

Ali u konačnici to nije istina. Isus Krist utjelovljuje ovu snažnu, vječnu istinu:

»Tko hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi radi mene svoj život, naći će ga.

Što koristi čovjeku [ili ženi] ako dobije sav svijet, a izgubi svoj život?«⁹

Isus Krist nudi bolji način – odnose utemeljene na božanskom savezu, jače od uza smrti. Pripadanje Bogu i jedni drugima u savezu može iscijeliti i posvetiti naše najdraže odnose. Istina, on nas poznaje bolje i voli nas više nego što se mi poznajemo ili volimo. Uistinu, kada savezom obvežemo sve što jesmo, možemo postati više nego što jesmo. Božja snaga i mudrost mogu nas blagosloviti svakim dobrim darom, u njegovo vrijeme i na njegov način.

Generativna umjetna inteligencija (AI) napravila je veliki napredak u prevođenju jezika. Davno su prošli dani kada je računalo moglo prevesti idiomatsku frazu »Duh je spreman, ali je tijelo slabo« kao »Vino je dobro, ali je meso pokvareno«. Zanimljivo je kako ponavljanje opsežnih primjera jezika uči računalo jeziku učinkovitije nego podučavanje računala gramatičkim pravilima.

Slično tome, naša vlastita izravna, ponovljena iskustva mogu biti naš najbolji duhovni način kako bismo naučili evanđeoske jezike brižnosti i pobožnosti, služenja i žrtve te pripadanja savezu.

Dakle, gdje vam i kako Isus Krist govori u ljubavi?

Gdje i kako osjećate da je njegova ljubav sad tu?

Neka svi naučimo govoriti i čuti njegovu ljubav tu, u našim srcima i domovima, te u našim evanđeoskim pozivima, aktivnostima, posluživanju i služenju.

U Božjem naumu, svatko od nas prijeći će jednog dana iz ovog života u sljedeći život. Kad susretnemo Gospodina, zamišljam ga kako govori, riječima upute i obećanja: »Moja ljubav sad je tu.« U sveto ime Isusa Krista, amen.