Molitva i mir

Jedne sam se večeri svađala sa svojom mamom i osjećala sam se prilično loše. Odlučila sam pomoliti se. Iako sam bila lošeg raspoloženja i nisam htjela biti »duhovna«, znala sam da će mi molitva pomoći osjećati se sretnije i manje svadljivo. Nakon što je moja mama izašla iz sobe, počela sam molitvu. »Dragi Nebeski Oče, pristupam ti večeras jer…« Ne. Otvorila sam oči i razmaknula svoje ruke; to je zazvučalo čudno. Pokušala sam ponovno. »Nebeski Oče, trebam…« I to je zvučalo čudno. Osjetila sam kako me Sotona potiče da odustanem od molitve kojom tražim Nebeskog Oca za pomoć.

Odjednom sam osjetila poticaj da kažem hvala! To sam i učinila, a misli su se počele izlijevati iz mog uma o mnogim stvarima za koje mogu zahvaliti svom Ocu na Nebu. Kada sam završila sa zahvaljivanjem, govorila sam o svom problemu.

Nakon toga osjetila sam predivan mir u sebi, topao duhovni osjećaj da znam kako me naš Nebeski Otac i moji roditelji vole i da sam Božje dijete. Mogla sam se ispričati svojoj majci i prihvatiti njezinu ispriku.