Jedan ključ za sretnu obitelj

Postoji stara velška priča iz 13. stoljeća o princu koji se vratio kući i vidio svog psa licem oblivenim krvlju. Čovjek je utrčao unutra i na svoj užas vidio kako nedostaje njegov sinčić čija je kolijevka bila prevrnuta. Princ je u ljutnji isukao svoj mač i ubio psa. Ubrzo nakon toga čuo je plač svog sina – dijete je bilo živo! Pored djeteta ležao je mrtav vuk. Pas je zapravo obranio prinčevo dijete od ubojitog vuka.

Iako je ova priča dramatična, predočava pouku. Otvara mogućnost da priča koju sebi kazujemo o tome zašto se drugi ponašaju na određeni način nije uvijek u skladu s činjenicama – ponekad čak ni ne želimo znati činjenice. Radije bismo se osjećali opravdano u svojoj srdžbi zadržavajući gorčinu i ljutnju. Ponekad te zamjerke mogu trajati mjesecima ili godinama. Ponekad mogu trajati cijeli život.

Jedan otac nije mogao oprostiti svom sinu što je otišao s puta kojemu je bio podučen. Dječak je imao prijatelje koje otac nije odobravao i činio je mnoge stvari suprotne onome što je otac mislio da treba činiti. To je prouzročilo raskol između oca i sina, i čim je to mogao, dječak je napustio dom te se nikada nije vratio. Rijetko su ponovno razgovarali.

Je li se otac osjećao opravdano? Možda.

Je li se sin osjećao opravdano? Možda.

Sve što znam jest da je ova obitelj bila podijeljena i nesretna jer ni otac ni sin nisu mogli oprostiti jedan drugome. Nisu mogli prevladati prošla gorka sjećanja koja su imali jedan za drugoga. Ispunili su svoja srca srdžbom umjesto ljubavlju i oprostom. Uskratili su si priliku da imaju dobar utjecaj jedan na drugoga. Podjela između njih bila je tako duboka i tako široka da su obojica postali duhovni zatočenici svog vlastitog otoka emocija.

Na sreću, naš brižni i mudri Vječni Otac na Nebu pružio je načine za prevladavanje ovog jaza oholosti. Velebno i beskonačno pomirenje vrhovni je čin oprosta i izmirenja. Njegov je značaj izvan mog razumijevanja, no svjedočim svim svojim srcem i dušom o njegovoj stvarnosti i konačnoj moći. Spasitelj je ponudio sebe kao iskupljenje za naše grijehe. Kroz njega stječemo oprost.

Nitko od nas nije bez grijeha. Svatko od nas čini pogreške, uključujući vas i mene. Svi smo bili povrijeđeni. Svi smo povrijedili druge.

Kroz Spasiteljevu žrtvu možemo zadobiti uzvišenje i vječni život. Dok prihvaćamo njegove putove i prevladavamo našu oholost omekšavajući svoja srca, možemo donijeti izmirenje i oprost u svoju obitelj i svoj život. Bog će nam pomoći biti skloniji praštanju, biti voljniji ići dvije milje, biti prvi koji će se ispričati čak ako nešto nije naša greška, odložiti stare zamjerke i više ih ne hraniti. Bogu hvala koji je dao svog jedinorođenog Sina, i Sinu koji je dao svoj život za nas.

Možemo svakodnevno osjetiti Božju ljubav za nas. Ne bismo li trebali dati malo više od sebe našim bližnjima kako nas podučava draga nam pjesma »Because I Have Been Given Much« [Jer dano mi je mnogo]?² Gospodin je otvorio vrata da nam bude oprošteno. Ne bi li bilo ispravno odložiti svoj egoizam i oholost te započeti otvarati ta blagoslovljena vrata oprosta onima s kojima imamo problema – naročito članovima naše obitelji?

Na kraju, sreća ne proizlazi iz savršenstva, već iz primjene božanskih načela, čak i u malim koracima. Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice apostola izjavili su: »Sreća će se u obiteljskom životu najprije doseći kada se temelji na učenjima Gospodina Isusa Krista. Uspješni brakovi i obitelji uspostavljeni su i održavaju se na načelima vjere, molitve, pokajanja, opraštanja, poštivanja, ljubavi, sućuti te kroz rad i zdrave rekreativne aktivnosti.«³

Opraštanje je smješteno usred ovih jednostavnih istina, utemeljeno na naumu sreće našeg Nebeskog Oca. Budući da opraštanje povezuje načela, povezuje i ljude. Ono je ključ, otvara zaključana vrata, početak je puta iskrenosti i jedno je od najvećih nada za sretnu obitelj.

Neka nam Bog pomogne da budemo skloniji praštanju u našim obiteljima, jedni prema drugima, a možda i prema sebi samima. Molim se da možemo iskusiti oprost kao jedan divan način po kojemu je većina sretnih obitelji nalik jedna drugoj.