Mladi
Vječno vezana za svoju obitelj
Autorica živi u Uti, SAD.
Kada sam posvojena s tri godine, moja biološka majka je pristala na posvajanje pod uvjetom da moji roditelji dopuste uredbe Crkve nakon što napunim 12 godina. Mislila je da trebam biti dovoljno stara kako bih donijela odluku za sebe, ali je bilo zaista teško čekati.
Da, bilo je teško vidjeti mnoge moje prijatelje kako se krste kada su navršili osam, ali je bilo još teže što nisam mogla biti zapečaćena za svoje posvojitelje i petero starije braće i sestre dok nisam navršila 12. Bilo me strah da će mi se nešto dogoditi i da neću biti u stanju biti zapečaćena za njih.
Kako se približavao moj 12. rođendan, počeli smo planirati moje krštenje i pečaćenje za moju obitelj. Roditelji su mi dopustili da odaberem u kojem hramu ćemo se zapečatiti. Oduvijek sam mislila da je hram San Diego Kalifornija najljepši, pa je moja obitelj pristala voziti do Kalifornije za pečaćenje.
Nisam mogla dočekati postati dio vječne obitelji sa svojim roditeljima i braćom i sestrama. Za vrijeme pečaćenja, toliko sam jako osjetila prisustvo Duha da to teško mogu opisati riječima. Sada kada sam konačno zapečaćena za svoju obitelj, moji osjećaji brige su zamijenjeni utjehom i mirom, znajući da sam sada vječno vezana za njih.