Obitelji mogu biti zajedno zauvijek

Moć svećeništva da vječno veže obitelji je jedan od najvećih Božjih darova. Svaka osoba koja razumije naum spasenja žudi za tim trajnim blagoslovom. Bog nudi obećanje da će obitelji biti vječno vezane zajedno samo u obredima pečaćenja izvršenim u posvećenim hramovima Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana.

Ključevi svećeništva koji to omogućuju obnovljeni su na zemlji kroz proroka Iliju Josephu Smithu u hramu Kirtland. Ti ključevi svećeništva su prenošeni u neprekinutoj liniji kroz živuće proroke u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana do današnjeg dana.

Spasitelj je u svom smrtničkom službeništvu govorio o moći pečaćenja obitelji riječima Petru, glavnom apostolu, kada je rekao: »Zaista, kažem vam: što god svežete na zemlji, bit će svezano i na nebesima, i što god razriješite na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima« (Matej 18:18).

Samo u celestijalnom kraljevstvu možemo zauvijek živjeti u obiteljima. Tamo možemo biti u obiteljima u nazočnosti našeg Nebeskog Oca i Spasitelja. Prorok Joseph Smith je opisao to predivno iskustvo na ovaj način u Nauku i savezima:

»Kad se Spasitelj pojavi, vidjet ćemo ga kakav jest. Vidjet ćemo da je on čovjek poput nas.

I ona ista druževnost što ovdje među nama postoji, postojat će među nama i ondje, samo što će biti združena s vječnom slavom, a tu slavu mi sad ne uživamo« (NiS 130:1–2).

Sveta pisma govore da možemo hrabro ciljati prema nebeskim mjerilima u našim odnosima unutar naših obitelji. Možemo dovoljno brinuti o našim članovima obitelji, živima i mrtvima, činiti sve što možemo kako bismo im ponudili svećeničke uredbe koje će nas vezati na nebu.

Mnogi od vas, mladi i stari, to i čine. Tražili ste imena predaka koji još nisu primili uredbe koje vas mogu zajedno zapečatiti.

Gotovo svi imamo žive rođake koji još nisu zapečaćeni u obiteljima svećeničkom moći. Mnogi imaju žive rođake koji su primili svećeničke uredbe, ali ne obdržavaju saveze koje su sklopili s Bogom. Bog će vas blagosloviti kako biste mogli u vjeri posegnuti prema svim tim rođacima. Imate obećanje dano od Gospodina njegovim učenicima koji idu druge dovesti k njemu:

»A tko vas primi, bit ću i ja ondje, jer ja ću ići pred vama. Bit ću vam zdesna i slijeva, a Duh će moj biti u srcima vašim, i anđeli moji oko vas da vas ponesu« (D&C 84:88).

Sa svog uredskog prozora svaki dan vidim mladence kako se slikaju među prekrasnim cvijećem i fontanama. Mladoženja često nosi mladu na svojim rukama, bar tih nekoliko klimavih koraka, dok fotograf slika njihove slike vjenčanja. Svaki put kad to vidim, pomislim na parove koje sam znao, a koji su s vremenom – ponekad jako kratko nakon vjenčanja – morali nositi jedni druge na druge načine kada je život postao težak. Poslovi se mogu izgubiti. Djeca se mogu roditi s velikim izazovima. Bolesti mogu doći. A tada, navika činiti drugima ono što želimo da oni čine nama – kada je bilo lakše – čini nas herojima u tim vremenima kušnje koja zahtijevaju više nego što smo mislili da možemo dati.

Takav odnos koji možemo odnijeti u nazočnost Boga dugujemo našim obiteljima. Moramo paziti da ne vrijeđamo i ne budemo uvrijeđeni. Možemo odlučiti oprostiti brzo i potpuno. Možemo nastojati tražiti sreću drugih prije nego svoju vlastitu. Možemo biti ljubazni u svom govoru. Kad pokušavamo činiti sve te stvari, pozivamo Duha Svetoga u naše obitelji i naše živote.

Moje ohrabrenje vama je da, uz Gospodinovu pomoć i s pokajničkim srcima, možemo u ovom životu uhvatiti tračak onoga života koji želimo imati zauvijek. Nebeski Otac nas voli. On nas želi ponovno uz sebe. Spasitelj, kroz moć svoga pomirenja, omogućuje promjenu u našim srcima koju trebamo kako bismo ušli u svete hramove, sklopili saveze koje onda možemo obdržavati i s vremenom zauvijek živjeti u obitelji u celestijalnoj slavi – ponovno doma.