Misionari ponovno propovijedaju evanđelje u Splitu
Dana 29. prosinca 2019. godine službeno je održan prvi sakramentalni sastanak u Splitu, gotovo petnaest godina nakon što je splitski ogranak bio zatvoren 2005. godine. Članovi su počeli stizati dosta rano, spremni i željni imati poseban, duhovan sastanak. Predsjednik Antolović stigao je oko 9.20 sa svojim dvanaestogodišnjim sinom Benjaminom i članom s otoka Brača koji se zove Vjekoslav Živaljić. Starješina Peterson i starješina Port došli su sljedeći i zatim su stigli Sanja i Lovre Kolega i sve nas iznenadili. Božo Žilić stigao je nakon što je usmjerio članove s bolničkog parkirališta. Čak smo počeli sastanak sedam minuta ranije. Predsjednik Antolović iznio je svoje misli o važnosti ovoga dana. Zahvalio je Boži za sav njegov trud u pronalaženju smještaja za nas i starješine. Također je spomenuo nazočnost više duša nego što ih možemo vidjeti. On je dobar čovjek, vrlo ponizan i ima mnogo mudrosti. Predsjednik je odlučio da nakon sakramenta prvi sastanak bude usmjeren na predstavljanja i svjedočanstva. Starješina Schmidt dao je kratki uvod i posvjedočio o zahvalnosti za evanđelje, našeg Spasitelja, našeg proroka i vođe Crkve, te za obnovu i proroka Josepha Smitha. Izrazio je zahvalnost za svoju obitelj, mogućnosti koje je imao i posvjedočio je o stvarnosti Isusa Krista i njegovog usmjeravanja ovoga djela.
Ja sam im ispričala o iskustvu hispanskih sestara u području Bostona koje su postile i molile se za svećeničko vodstvo. Kao odgovor na njihove molitve, Gospodin je poslao petnaestogodišnjeg dječaka koji je bio ilegalni imigrant i također je mucao. Sestre su bile jako razočarane i pitale su zašto Gospodin nije poslao nekoga boljeg. (Mislim da se dječak zvao Juan.) Misionari su primijetili da je on jako dobar i ljubazan prema maloj djeci i ona su zauzvrat voljela Juana. Starješine su ga počeli pozivati u domove da se igra s djecom dok su oni podučavali roditelje. Uskoro su djeca željela doći u crkvu jer su voljela biti s Juanom. Kasnije je Juan služio misiju i nakon njegovog povratka dvanaest se dječaka obvezalo da želi biti poput Juana te da će i oni služiti misije. Jedanaestoro dječaka služilo je misiju i naposljetku su postali vođe snažnog hispanskog odjela. Oni služe kao biskupi, savjetnici, predsjednici zbora starješina, drugi službenici i veliki vijećnici i danas ih se naziva Juanovim dječacima. Posvjedočila sam da ćemo i mi, budemo li pravedni, vjerni i strpljivi, imati i ovdje naša čuda.
Zatim se brat Živaljić predstavio i iznio je svoje svjedočanstvo. Priključio se Crkvi u Njemačkoj i živio je ondje mnogo godina. Čak je i radio u hramu i mislim da je rekao da ima službu velikog svećenika. Vrlo je drag čovjek i bit će velika snaga ovoj maloj grupi. Zatim je starješina Port iznio svoje svjedočanstvo. Govorio je o iznenađenju i radosti koje je osjećao kad je čuo da je pozvan služiti u Splitu. Izrazio je svoju ljubav za Boga i svoju vjeru u Isusa Krista. On i starješina Peterson predani su misionari.
Snažan je duh bio prisutan tijekom naših sastanaka. Vjerujem da je to većina članova osjetila jer je to kasnije bilo spomenuto nekoliko puta. Predsjednik Antolović podučavao je Nedjeljnu školu i spomenuo je potrebu za vjerom. Iznio je primjer Marije i Blagovijesti, kada je anđeo rekao da je s Bogom sve moguće. Naveo je nekoliko stihova iz Novog zavjeta gdje nam je rečeno da se ne plašimo već da vjerujemo u Gospodina. Potaknuo nas je da uklonimo ometanja koja nas sprečavaju živjeti život usmjeren na Krista.
Na kraju, svi smo otišli s tog sastanka s vjerom i uvjerenjem da je on značio početak novog razdoblja u rastu Crkve ne samo u gradu Splitu, nego i u cijeloj Hrvatskoj.