Hoćemo li usredotočiti svoj život na ono što je od vječne vrijednosti?

Prije nekog vremena imala sam priliku vidjeti hram Božji koji je doslovno izgrađen na stijeni. Neko vrijeme kasnije, vidjela sam građevine koje su s jedne strane prepune svjetovnog sjaja i bogatstva, ali koje su doslovno izgrađene na pijesku. Iako sam sigurna da su oni koji su gradili te građevine učinili sve da one budu čvrste i sigurne, ne mogu se oteti dojmu da su te građevine svejedno izgrađene na pijesku. I moje se misli u oba slučaja vraćaju na usporedbu koju je Spasitelj iznio u Novom zavjetu. I na simboliku koju mogu vidjeti u ova dva prizora koja imam pred očima, povezanu s tom Spasiteljevom usporedbom.

Spasitelj u Mateju 7 podučava da je čovjek koji čuje njegove riječi i izvršava ih kao čovjek koji gradi kuću na stijeni, kuću koju napadi ne mogu srušiti jer je izgrađena na stijeni. Ali čovjek koji ne sluša ni ne izvršava njegove riječi poput čovjeka je koji gradi kuću na pijesku, a takvu će kuću napadi lako srušiti jer je prolazna zato što je izgrađena na pijesku.

Jasno je što je Spasitelj ovdje želio podučiti. Budemo li obdržavali Božje zapovijedi i činili njegovu volju, to će nam biti temelj za ovaj život koji će nas držati čvrsto usmjerenima prema našem cilju, vječnom životu s našim Nebeskim Ocem u vječnim obiteljima. Međutim, ne činimo li ono što Bog želi od nas, naš će temelj biti u nečemu što je prolazno, što nam lako može biti oduzeto i uništeno.

Gledajući ove građevine izgrađene na stijeni i na pijesku, te znajući što one same po sebi predstavljaju, dalo mi je jedan dodatni, sličan, ali malo drugačiji uvid u ovu Spasiteljevu usporedbu.

U svojim je završnim riječima na posljednjem općem saboru u listopadu 2019. predsjednik Russell M. Nelson rekao: »Krunski dragulj Obnove je sveti hram. Njegove svete uredbe i savezi ključni su u pripremi ljudi koji su spremni dočekati Spasitelja prilikom njegovoga Drugog dolaska.«¹ Znajući ovo, pomislila sam da graditi svoj život na stijeni evanđelja znači također i usmjeriti svoj život na ono što je od vječne važnosti, na cilj vječnog života. Cilj koji možemo ostvariti kroz uredbe svetog hrama.

S druge strane, hoćemo li usmjeriti svoj život na traženje bogatstva, sjaja i slave ovoga svijeta, što predstavljaju one građevine izgrađene na pijesku? Ili u najmanju ruku onoga što je prolazno, što će jednog dana iskliznuti iz ruku i nestati koliko god uspješni bili?

Predsjednik Russell M. Nelson na općem je saboru u listopadu 2016. godine rekao: »Radost koju osjećamo gotovo i nema veze s okolnostima naših života, ali ima sa svime na što se u svojim životima usredotočimo.«² Dakle, na nama je odluka hoćemo li usredotočiti svoj život na ono što je prolazno, što će brzo nestati, pa ćemo ostati s potrebom da uvijek stalno iznova tražimo nešto novo. Ili ćemo usredotočiti svoj život na ono što ima vječnu vrijednost, što je u nekom obliku uvijek s nama kroz ovaj život. Molim se da će uvijek, u svakom trenutku ovoga našega nesavršenoga smrtnog života, naši životi biti usmjereni na cilj vječnog života.