Prostor za rast

Slika

cvijeće u tegli

Prošlo je nekoliko godina od kada je moj suprug Jerold preminuo. Rak je došao brzo i agresivno te je on preminuo u razdoblju od tri mjeseca. Sada sam razmišljala o njemu dok sam radila u svojem dvorištu.

Dok sam ponovno sadila biljku, misao mi je pala na pamet. Prije nego što sam se umiješala, biljka je bila u dobrom stanju. Bilo joj je ugodno u tegli u koji je već bila, no nije napredovala. Znala sam da će, ako je u jednom trenutku ne presadim, vjerojatno prestati cvjetati i možda čak prestati rasti. Zasigurno ne bi mogla dati sve od sebe.

Stoga sam odlučila dati biljci mjesta za rast presađivanjem u veću teglu. Ne veliku teglu – jednu koji je bila samo 5 cm šira u promjeru. Da sam joj dala previše prostora, moglo se dogoditi da bi dobivala previše vode pa bi uvenula zbog truljenja korijena.

Slika

kantica za zalijevanje

Očekivala sam da će se biljka mučiti dok se pokušavala prilagoditi. Bilo joj je prilično udobno; lagodno u tegli na koju se naviknula. Nije bila svjesna da će joj promjena pomoći da nastavi rasti. Trebala sam je njegovati, dajući joj dovoljno svjetla, vode i dodatne hranjive tvari potrebne tijekom ovog vremena prilagodbe. Znala sam da će naposljetku ponovno napredovati i cvjetati.

Dok sam razmišljala o svojem životu kojim sam živjela kao udovica, shvatila sam da sam poput te biljke. Bilo mi je udobno. Bilo mi je dobro. No kada je moj suprug preminuo, čula sam Duha kako šapuće da ulazim u novu fazu rasta. I dalje je bilo onoga što sam trebala naučiti i učiniti u ovom životu.

Tijekom naredne su dvije godine sedmorica drugih muškaraca u našem odjelu također preminula. Počela sam tražiti od svojih novoobudovljenih prijateljica da se sastajemo, razgovaramo, posjećujemo, da služimo drugima – kako bi se svaka od nas mogla osjećati malo manje usamljeno. Nijedna od nas ne bi odabrala biti »presađena«. No kako sam se prilagođavala smrtnom životu bez svojeg muža, otkrila sam da mogu pružiti podršku drugima koji su se suočavali sa sličnim izazovom. Također sam otkrila da je bilo mnogo prilika da mogu provoditi vrijeme s djecom i unucima te ih uvjeriti kako kroz Pomirenje Isusa Krista naša obitelj može ponovno biti zajedno u sljedećem životu.

Nikada ne bih očekivala rast koji mi je došao zbog gubitka mojega bračnog druga. No Nebeski je Otac uskočio i »presadio« me, dajući mi prostora da rastem postavljajući me u malo veću teglu – novi izazov koji mi je pružio priliku za rast.

Jerold mi i dalje svakodnevno nedostaje. Godinama kasnije, još se uvijek mučim dok se nastojim prilagoditi promjeni zbog koje sam bez njega. No znam da će me Gospodin njegovati tijekom puta. S vremenom, i s povjerenjem u njega, ponovno ću napredovati i cvjetati.