Oruđe u rukama Gospodinovim

Prije otprilike godinu dana, moja supruga Alessandra dobila je tekstualnu poruku na svom telefonu od sestre iz našeg odjela u Brazilu. Prošlo je više od dvije godine od kada su se posljednji put susrele. Ova je sestra napisala: »U jednom od najgorih dana u mom životu, ne znam kako sam došla u crkvu. Kada sam to učinila, vidjela si me. Držala si me za ruku i rekla mi da sjednem uz tebe. Razgovarala sam s tobom. Slušala si me i posavjetovala.«

To se činilo kao jednostavan razgovor u tom trenutku. No ispalo je da je to bila prilika za moju ženu da bude oruđe u Gospodinovim rukama. Posluživala je toj dragoj sestri koja je prolazila kroz izazovno razdoblje. Alessandra zapravo nije razmišljala o tome. Jednostavno se osjećala potaknutom slušati i ponuditi utjehu te je djelovala prema poticaju. Sada, više od dvije godine kasnije, primila je ovu tekstualnu poruku od te sestre kojom je ona izrazila svoju zahvalnost.

Kroz ove sam događaje spoznao da ne trebamo poziv da bismo bili oruđe u Gospodinovim rukama. Samo trebamo imati želju. »Zato, ako imate želje služiti Bogu, pozvani ste na djelo« (Nauk i savezi 4:3).

U Starom zavjetu čitamo o drugoj osobi koja je služila kao oruđe u Božjim rukama. Estera je bila djevojka koja je izgubila svoje roditelje u ranoj dobi. Odgojio ju je njezin rođak Mordokaj.

Nakon što se kralj Ahasver razveo od kraljice Vašti, odabrao je Esteru da bude njegova nova kraljica. »Kralj zavolje Esteru više od svih drugih žena; više nego sve ostale djevice ona mu omilje, i predobi ona njegovu naklonost« (Estera 2:17). Estera je bila Židovka, no kralj to nije znao.

Haman, jedan od kraljevih savjetnika, bio je promaknut i postavljen iznad svih dostojanstvenika koji su bili s njim (vidi Estera 3:1). I on je skovao zavjeru »da se svi Židovi, od dječaka do staraca, djeca i žene unište, pobiju, zatru« (Estera 3:13).

Kada je Estera saznala za Hamanovu urotu, Mordokaj je potaknuo Esteru da porazgovara s kraljem. Učiniti to predstavljalo je veliki osobni rizik za nju, no ohrabrile su je Mordokajeve riječi. On je izjavio: »Tko zna nisi li se baš i popela do kraljevske časti zbog časa kao što je ovaj?« (Estera 4:14).

»Treba li da poginem, poginut ću«, rekla je (Estera 4:16) i otišla kralju bez poziva. To je bio prekršaj kažnjiv smrću. Zbog svoje je hrabrosti Estera mogla utjecati na kralja. Kao rezultat toga, on je izdao proglas da se poštede Židovi. U njemu je »dopustio Židovima po svim gradovima da se mogu sastajati, braniti svoj život« (Estera 8:11).

Estera je bila voljna biti oruđe u Gospodinovim rukama. Njezin ju je život poslušnosti i predanosti pripremio. Kada razmišljam o njezinom ulasku u kraljevo unutarnje predvorje bez poziva, divim se njezinoj hrabrosti. Podsjeća me na poziv predsjednika Russella M. Nelsona svima nama da dopustimo neka Bog prevlada u našim životima.¹ Estera je bila voljna dopustiti neka Bog prevlada.

Esterin rođak Mordokaj također je bio oruđe u Gospodinovim rukama. Dobro je odgojio Esteru. Pružio joj je podršku, hrabrost i nadahnuće. Svi mi imamo ulogu za odigrati i svaka je uloga jednako važna i kritična.

Gospodin je postavio Esteru u kraljev dom s nakanom – da spasi Židove. Baš kao što je to učinio s Esterom, Gospodin nas stavlja tamo gdje možemo pomoći ispuniti njegove svrhe. Iz tog razloga moramo biti spremni i dostojni kada smo suočeni s prilikama koje on predstavlja.

Prilike da budemo oruđe u Gospodinovim rukama svuda su oko nas. Naša je odgovornost biti spremni djelovati. Često ne znamo kada će se ili kako te prilike predstaviti. Trebamo živjeti dostojno suputništva Duha Svetoga i imati voljno srce. Tada će nas Gospodin voditi da činimo ono što on treba da činimo.

U Nauku i savezima 35:3 Gospodin je rekao Sidneyju Rigdonu: »Gledah na tebe i djela tvoja. Čuh molitve tvoje, i pripravih te za veće djelo.«

Gospodin nas poznaje i za svakoga od nas ima djelo koje trebamo izvršiti. Ponekad je to djelo koje samo mi možemo učiniti. Ovo djelo može biti kod kuće kao roditelji koji pomažu sinu ili kćeri koji se muče. Ili može biti unutar naših crkvenih odgovornosti. Zapravo, to može biti bilo kada, bilo gdje i s bilo kime.

Predsjednik Dieter F. Uchtdorf, tada drugi savjetnik u Prvom predsjedništvu, rekao je: »Gospodin vam je dao vaše odgovornosti s razlogom. Možda postoje ljudi i srca koja samo vi možete dosegnuti i dotaknuti. Možda nitko drugi ne može to učiniti na isti način.«²

Predsjednik Uchtdorf također je rekao: »Dok oponašamo [Spasiteljev] savršeni primjer, naše ruke mogu postati njegove ruke; naše oči, njegove oči; naše srce, njegovo srce.«³

Poput Estere, Mordokaja, starješine Fetzera, moje supruge i mnogih drugih, svi mi možemo biti oruđa u Gospodinovim rukama.