Hranite svoju dušu učestalim molitvama

Dok je prorok Enoš lovio divljač u šumi, razmišljao je o »riječi[ma] koje [je] često sluša[o] kako ih [je]otac [njegov] govori[o] o vječnomu životu i radosti svetaca«. Ove riječi »usadiše se duboko u srce [njegovo]« (Enoš 1:3).

Budući da je Enoš bio u tom duhovnom stanju uma, osjetio je snažnu potrebu: »Duša moja ogladnje,« rekao je (Enoš 1:4, isticanje dodano).

Što je Enoš učinio kada je osjetio ovu duhovnu glad, tu potrebu za duhovnom hranom? »Ja kleknuh pred Tvorcem svojim,« rekao je »i zavapih mu u žarkoj molitvi i prošnji za dušu svoju« (Enoš 1:4).

Toliko je velika bila Enošova duhovna glad da se molio »cijeli taj dan… i kad noć dođe, [on] još uvijek diza glas [svoj] uvis, te on dođe do nebesa« (Enoš 1:4). Naposljetku je Bog odgovorio na njegovu molitvu i oprostio njegove grijehe. Enoš je osjetio kako je njegova krivnja bila izbrisana. No njegova duhovna hrana nije tu završila.

Učio je o moći vjere u Isusa Krista i izlio svu svoju dušu za svoj narod – čak i za svoje neprijatelje. Sklopio je saveze s Gospodinom i osigurao obećanja od njega. Enoš je, nakon svoje žarke molitve, pošao među svoj narod prorokujući i svjedočeći o onome što je čuo i vidio. (Vidi Enoš 1:5-19.)

Neće svaka molitva biti uslišana na tako dramatičan način, no naša iskustva s molitvom i dalje mogu biti značajna i promijeniti život. Možemo naučiti neke važne lekcije iz Enošova iskustva s molitvom. Na primjer:

• Nastojanje da u potpunosti živimo evanđelje može nam pomoći osjetiti našu duhovnu glad.

• Naša nas duhovna glad može i treba spustiti na naša koljena kako bismo tražili pomoć Nebeskog Oca.

• Moljenje Nebeskom Ocu može pomoći utažiti našu duhovnu glad – a i više od toga.

• Možemo se moliti bilo gdje, bilo kada.

• Molitva nam može pomoći da se pokajemo.

• Molitva može ojačati našu vjeru u Isusa Krista.

• Možemo primiti osobno svjedočanstvo da nas naš Nebeski Otac čuje i da nas je svjestan.

• Svjedočanstvo i snaga koje primamo kroz molitvu mogu nam pomoći služiti drugima i osnažiti ih.

Slika

Starješina Soares kao dječak

Moje iskustvo s moću molitve

Poput Enoša, naučio sam neke od tih istih lekcija kroz osobno iskustvo. Moji su se roditelji pridružili Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana kada sam bio dječak i bio sam kršten kada sam imao osam godina. Uvijek sam imao dobar, topao osjećaj u svojem srcu o svojem Nebeskom Ocu i o Isusu Kristu, njegovu obnovljenom evanđelju i njegovoj Crkvi. Ali počeo sam se moliti o istinitosti svega ovoga tek kada sam imao skoro 16 godina.

Moj nadahnuti biskup zamolio me da podučim razred Nedjeljne škole za mlade. Trebao sam podučiti lekciju o tome kako kroz molitvu možemo steći svjedočanstvo o evanđelju. To zaduženje mojeg biskupa potaknulo me je da dublje razmislim o svojem svjedočanstvu. Odvojio sam vremena za proučavanje Mormonove knjige i uvijek sam osjećao da je Crkva istinita. Uvijek sam vjerovao u Spasitelja Isusa Krista, no nikada nisam k srcu uzimao Moronijevo obećanje koje se nalazi u Moroniju 10:4–5. Nikada se nisam molio o istinitosti evanđelja.

Sjećam se osjećaja u svojem srcu da bih se, ako ću podučavati ove mlade kako steći svjedočanstvo kroz molitvu, i sam trebao moliti za svjedočanstvo. Moja je duša ogladnjela – možda na drugačiji način od Enoša, no ipak sam osjetio duhovnu potrebu.

Dok sam pripremao lekciju, kleknuo sam i iznio želju svojeg srca svojem Nebeskom Ocu da potvrdi istinu koju sam osjetio iznutra. Nisam očekivao nikakvo veliko očitovanje. No kada sam upitao Gospodina je li evanđelje istinito, u moje je srce došao vrlo dražestan osjećaj – taj miran, nježan glas koji mi je potvrdio da je istinito i da trebam nastaviti činiti ono što sam činio.

Osjećaj je bio toliko snažan da nikada ne bih mogao zanemariti taj odgovor i reći da ne znam. Proveo sam cijeli taj dan osjećajući se tako sretno. Moj je um bio na nebesima razmišljajući o predivnom osjećaju u mojem srcu.

Sljedeće nedjelje stao sam pred svoja tri ili četiri suučenika koji su svi bili mlađi od mene. Posvjedočio sam im da će Nebeski Otac odgovoriti na njihovu molitvu ako budu imali vjeru.

Slika

Starješina Soares

Od tada na dalje to je svjedočanstvo ostalo u meni. Pomoglo mi je donositi odluke, posebice u trenutcima kada sam se suočio s izazovima. Ta molitva toga dana, zajedno s dodatnim osvjedočenjima koje sam primio tijekom godina, omogućila mi je da svjedočim ljudima, s uvjerenjem, da mogu dobiti odgovore od Nebeskog Oca ako se mole u vjeri. To je bila istina o kojoj sam svjedočio kao misionar, kao vođa Crkve, kao otac i suprug, pa čak i danas kao apostol.

Naravno, ne molimo se samo kada osjećamo posebno snažnu duhovnu potrebu. Dakle, kada se trebamo moliti? I za što se trebamo moliti? Kratak odgovor je bilo kada i za bilo što.

Bog je naš Nebeski Otac. Poznavanje toga mijenja način na koji se molimo. Prorok Joseph Smith podučio je: »Imajući spoznaju o Bogu počinjemo znati kako mu pristupiti i kako tražiti da bismo primili odgovor. (…) Kada smo spremni doći k njemu, on je spreman doći k nama.«¹

Naš je Nebeski Otac uvijek spreman slušati nas i želi da mu se molimo redovito i učestalo. Trebamo se »savjet[ovati]… s Gospodom u svim djelima svojim« (Alma 37:37) i moliti se ujutro, u podne i navečer. Trebamo se moliti kod kuće, na poslu, u školi – gdjegod bili i nad bilo kojim od naših poduhvata (vidi Alma 34:17–26).

Trebali bismo se moliti u svojim obiteljima (vidi 3 Nefi 18:21). Trebamo se moliti »naglas i u srcu svome, na javnom mjestu i u skrovitosti« (Nauk i savezi 81:3). »A kad ne vapi[mo] ka Gospodu, [trebamo dopustiti da] srca [n]aša budu puna, trajno privučena u molitvi njemu za dobrobit [n]ašu, i također za dobrobit onih koji su oko [n]as« (Alma 34:27). I uvijek se moramo moliti Ocu u ime Isusa Krista (vidi 3 Nefi 18:19–20).

Slika

Joseph Smith kao mladić

Ilustracija Josepha Smitha koju je napravio Walter Rane, ne smije se umnažati

Približavajući se našem Nebeskom Ocu

Naš nas Otac na Nebu želi blagosloviti. I hoće – ako ga pitamo. Prorok Joseph Smith podučio je: »Zapamtite da bez traženja ne možemo niti ništa primiti, stoga tražite u vjeri i primit ćete one blagoslove koje Bog smatra prikladnim darovati vam.«²

Naše redovite i učestale molitve ključni su dio uravnotežene duhovne prehrane za naše gladne duše. Komunikacija s Nebeskim Ocem kroz molitvu dostupna je i dobrodošla svugdje i uvijek.

U jednom od mojih najdražih stihova podučava se kako trebamo pristupiti našem Nebeskom Ocu kada kleknemo moliti se: »Budi ponizan; i Gospod Bog tvoj vodit će te za ruku, i dati ti odgovor na molitve tvoje« (Nauk i savezi 112:10). Kada smo ponizni i poslušni, Nebeski Otac bit će s nama. On će nas voditi za ruku. Nadahnut će nas kamo ići i što činiti. On će odgovoriti na naše molitve prema svojoj volji, na svoj način, prema svojem rasporedu i apsolutnom znanju o tome što je dobro za nas.

Trebamo se sjetiti toga i cijeniti prilike da pristupamo Božjem prijestolju i primimo blagoslove iz njegove ruke.