Lijahona
Zahvalnost utire put do »prijestolja milosti«
travanj 2024.


Poruka vodstva područja

Zahvalnost utire put do »prijestolja milosti«

Prije nego što sam bio pozvan kao član Sedamdesetorice područja, suočio sam se s jednom od najizazovnijih faza svojega vjerskog putovanja. Financijske poteškoće ostavile su nas u nemogućnosti kupiti hranu, što je potaknulo prodaju svih naših stvari. Posebno je dirljivo bilo svjedočiti kako se moja žena rastaje s dragim uspomenama svoje bake i majke. Pošto nam je auto ostao bez goriva, hodao sam gradom u potrazi za zalagaonicom.

Dok sam hodao, sjetio sam se razgovora s vrlo dobrim prijateljem koji je prolazio kroz svoje duboke izazove. U pokušaju da pomognem, savjetovao sam mu da razvije zahvalnost. Njegov me je odgovor pogodio: »Da bih bio zahvalan, moram se sjetiti nekoga tko prolazi kroz gore nevolje od mene! Vrlo je teško pronaći nekoga takvog.« Duboko sam rasuđivao o njegovu osjećaju, osjećajući se emocionalno zarobljenim usred patnje svoje žene i tuge svoje djece. Unatoč tome što sam stavio svoje povjerenje u Spasitelja. Rekao mi je: »Ti si moj«1. Izabrao me svojim obećanjima da će me učiniti »predragi[m] vlastiti[m] narod[om]«2 i »uzvisiti… nad sve narode koje je stvorio«3. Vjerno sam se pridržavao običaja desetine, posta, molitve i štovanja u hramu, obećane »ustave nebeske«4 ostale su zatvorene i osjećao sam se napušteno.

U trenutcima pojačane nevolje prihvatio sam praksu postavljanja dva temeljna pitanja božanstvu: »Gospode, što bi želio da učinim? Što bi želio da naučim?« Gotovo odmah pojavila se misao: »I dogodi se da on sagradi žrtvenik od kamenja, te prinese prinos Gospodu, i dade zahvale Gospodu Bogu našemu.«5 To je ponukalo razmatranje o nevjeri Lehija koji je, bez prijestupa svojeg, bio prisiljen napustiti svoj dom, ostavljajući iza sebe svoja posjedovanja, uključujući »kuću svoju, i zemlju baštine svoje, i zlato svoje, i srebro svoje, i dragocjenosti svoje, i ne uze ništa sa sobom«6. Nakon što je proveo cijeli svoj život u Jeruzalemu, ostavljajući iza sebe životne snove i plodove svojeg rada, Lehi se suočio s naizgled nepremostivim izazovom. Ipak, zahvalnost je bila načelo po kojem je živio i tražio spasenje. »Velika su i čudesna djela tvoja, Gospode Bože Svemogući!«7

Za Lehija zahvalnost nije ovisila o okolnostima; to je bila odluka s posebnim fokusom: Isusom Kristom. I tako sam zahvalno otkrio: »Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.«8 Usred vlastitih kušnji primijenio sam praksu svakodnevne izgradnje oltara zahvalnosti kroz molitvu. Moj je cilj bio biti zahvalan bez usporedbe, očekivanja ili ovisnosti o vanjskim okolnostima – duboki pomak u gledištu.

Na početku svake molitve namjerno sam usmjerio svoje misli prema životu i poslanju svojeg Spasitelja. Proces je bio preobražavajuć. Što sam iskrenije izrazio zahvalnost, Duh je više svjedočio istine milosrđa i milosti. Kroz tu praksu stekao sam osvjedočenje o »svr[si] te posljednje žrtve«9 svojega Spasitelja i kako je njegova »nutrina… ispunjena milosrđem [za] (nas)«10.

Savršeno me je poznavao u svojoj milosrdnoj nutrini. Kako je moja zahvalnost pronalazila izražavanje, moja se vjera produbila, a moja duša radovala. Shvatio sam da ti svakodnevni oltari zahvalnosti utiru put »prijestolju milosti«11. Bili smo blagoslovljeni i materijalno i duhovno u danima koji su slijedili. Ali, za sve što sam prošao, ne bih se želio mijenjati ni s jednim kraljem. Moje kušnje su me navele da se približim i upoznam svojeg Spasitelja Isusa Krista. On živi!

Napomene

  1. Izaija 43:1.

  2. Ponovljeni zakon 7:6.

  3. Ponovljeni zakon 26:19.

  4. Malahija 3:10.

  5. 1 Nefi 2:7.

  6. 1 Nefi 2:4.

  7. 1 Nefi 1:14.

  8. Psalam 139:8.

  9. Alma 34:15.

  10. 3 Nefi 17:6, 7.

  11. Hebrejima 4:16.