Posluživanje kroz sakramentalni sastanak

Prvi korak u učenju kako posluživati jest upoznati pojedince ili obitelji i njihove potrebe. Možda postoje načini kako možete pomoći učiniti njihovo iskustvo sakramentalnog štovanja boljim jednostavno saznajući više o njima.

Za Mindy, mladu majku malih blizanki, jednostavan trud njezine poslužiteljske sestre stvorio je veliku razliku u njezinom iskustvu sakramentalnog sastanka svaki tjedan.

»Zbog radnog rasporeda mojeg muža, ja sama vodim naše kćeri u crkvu svaki tjedan«, objašnjava Mindy. »Zaista je teško nastojati proći kroz cijeli sakramentalni sastanak s dvoje razigrane male djece, ali moja poslužiteljska sestra preuzela je na sebe da mi pomogne.

Ona sjedi s nama i svaki mi tjedan pomaže brinuti se za moje djevojčice. Samo to što je uz mene znači mi jako mnogo i zaista olakšava moju tjeskobu u njihovim trenucima ispada ili nemira. Mislim da nikada neće znati koliko su njezini postupci utjecali na mene u ovom trenutku mog života. Vidjela je moju potrebu kao mlade majke pune tjeskobe i ona pomaže učiniti crkvu mirnim i sretnim mjestom za sve nas.«

Govoreći o posluživanju, sestra Jean B. Bingham, opća predsjednica Potpornog društva, podučila je: »Ponekada mislimo da trebamo učiniti nešto veliko i herojsko da bismo to ‘brojali’ kao služenje svojim bližnjima. Ipak jednostavna djela služenja mogu imati duboke utiske na druge – kao i na nas.«¹

U malom odjelu u Belgiji, Evita često nudi prevođenje za posjetitelje i članove koji govore španjolski tijekom crkvenih sastanaka. Jednom je Evita upoznala nekoga iz Dominikanske Republike tko je učio o Crkvi. On je znao nešto engleskog jezika, ali španjolski je bio njegov materinji jezik. Pa je Evita ponudila tiho mu prevoditi na sakramentalnom sastanku kako bi mu bilo ugodnije.

»Prevođenje može ponekad učiniti moj šabat malo stresnijim«, kaže Evita. »Ali slijediti poticaje da pitam druge trebaju li prevoditelja svakako mi daje osjećaj radosti i topline znajući da im mogu pomoći osjetiti Duha i uživati na sastancima.«

Predsjednik Joseph Fielding Smith (1876. – 1972.) podučio je: »Sakramentalni je sastanak najsvetiji od svih sastanaka u Crkvi.«³ U tom slučaju, važno je pobrinuti se da se svi koji prisustvuju sakramentalnom sastanku osjećaju dobrodošlo i duhovno nahranjeno – pogotovo novi članovi ili članovi koji nisu dolazili neko vrijeme.

Merania iz Novog Južnog Walesa u Australiji sprijateljila se sa ženom koja je učila o Crkvi u njezinom odjelu. »Sada mi je postala jedna od mojih dragih prijateljica«, kaže Merania. »Volim sjediti s njom na sakramentalnom sastanku svakog tjedna i uvijek pitam kako je i mogu li učiniti nešto da joj pomognem.« Nakon nekog vremena Meranijina se prijateljica krstila. Nastojanja članova odjela, kao i atmosfera dobrodošlice na sakramentalnom sastanku, igrali su ogromnu ulogu u njezinoj odluci.