Naum Spasenja Nebeskog Oca

• Svi smo mi Božja duhovna djeca. Stvorio nas je na svoju sliku.

• Živjeli smo s Bogom prije nego što smo bili rođeni na Zemlji. Mi smo članovi njegove obitelji. On poznaje i voli svakoga od nas.

• Bog je omogućio naum za našu sreću i napredak u ovom životu i u vječnosti.

• U našem predsmrtničkom životu odabrali smo slijediti Božji naum. To je značilo doći na Zemlju kako bismo mogli poduzeti sljedeći korak u našemu vječnom napretku.

• Isus Krist u središtu je Božjega nauma. On nam omogućuje da imamo besmrtnost i vječni život.

• Pod Božjim je vodstvom Isus Krist stvorio Zemlju za nas.

• Adam i Eva bili su prvi od Božje djece koja su došli na Zemlju. Bog je stvorio njihova tijela i smjestio ih u Edenski vrt.

• Adam i Eva su prestupili, bili su izbačeni iz vrta i odvojeni od Božje nazočnosti. Taj događaj naziva se Pad.

• Nakon Pada, Adam i Eva postali su smrtni. Kao smrtnici, mogli su učiti, napredovati i imati djecu. Također su proživljavali tugu, grijeh i smrt.

• Pad je bio korak naprijed za čovječanstvo. Pad nam je omogućio da budemo rođeni na Zemlji i napredujemo u naumu Nebeskog Oca.

• U Božjem naumu, trebali smo doći na Zemlju kako bismo primili fizička tijela, učili i rasli.

• Na Zemlji učimo kročiti s vjerom. Međutim, Nebeski Otac nije nas ostavio same. Omogućio je mnoge darove i vodiče kako bi nam pomogao vratiti se u njegovu nazočnost.

• Svatko od nas griješi i svatko će od nas umrijeti. Budući da nas Bog voli, poslao je svojeg Sina Isusa Krista na Zemlju da nas otkupi od grijeha i smrti.

• Zbog Isusove pomirbene žrtve može nam biti oprošteno i možemo biti očišćeni od svojih grijeha. Naša srca mogu biti promijenjena nabolje kada se pokajemo. To nam omogućava da se vratimo u Božju nazočnost i primimo puninu radosti.

• Zbog Isusova Uskrsnuća svi ćemo uskrsnuti nakon što umremo. To znači da će duh i tijelo svake osobe biti ponovno ujedinjeni i svatko će od nas živjeti zauvijek u savršenom, uskrslom tijelu.

• Isus Krist nudi utjehu, nadu i iscjeljenje. Njegova pomirbena žrtva najveći je izraz njegove ljubavi. Sve što je nepošteno u životu može se ispraviti kroz Pomirenje Isusa Krista.

• Kada naše fizičko tijelo umre, naš duh nastavlja živjeti u svijetu duhova. Ovo je privremeno stanje učenja i pripreme prije Uskrsnuća.

• Evanđelje Isusa Krista podučava se u svijetu duhova i mi možemo nastaviti rasti i napredovati.

• Nakon našeg vremena u svijetu duhova, Uskrsnuće je sljedeći korak u našemu vječnom putovanju.

• Uskrsnuće je ponovno sjedinjenje našeg duha i tijela. Svatko će od nas uskrsnuti i imati savršeno fizičko tijelo. Živjet ćemo zauvijek. To je omogućeno kroz Spasiteljevo Pomirenje i Uskrsnuće.

• Kada uskrsnemo, Isus Krist bit će naš sudac. Uz vrlo malo iznimaka, sva će Božja djeca primiti mjesto u kraljevstvu slave.

• Iako ćemo svi uskrsnuti, nećemo svi primiti istu vječnu slavu. Isus će nam suditi prema našoj vjeri, djelima i pokajanju u smrtnosti i u svijetu duhova. Možemo se vratiti Bogu i živjeti u njegovoj nazočnosti ako smo vjerni.

Bog je Otac naših duhova. Mi smo doslovno njegova djeca stvorena na njegovu sliku. Svatko od nas ima božansku narav kao Božje dijete. Ta nam spoznaja može pomoći tijekom teških vremena i može nas nadahnuti da postanemo najbolji što možemo biti.

Živjeli smo s Bogom kao njegova duhovna djeca prije nego što smo bili rođeni na Zemlji. Mi smo članovi njegove obitelji.

Slika

predsjednik M. Russell Ballard

»Postoji jedan važan identitet koji svi dijelimo sada i zauvijek, onaj koji nikada ne bismo trebali izgubiti iz vida i onaj na kojem bismo trebali biti zahvalni. To je taj da jeste i oduvijek ste bili Božji sin ili kći s duhovnim korijenima u vječnosti…

Razumijevanje te istine – istinsko razumijevanje i prihvaćanje – mijenja život. Daje vam izuzetan identitet koji vam nitko nikada ne može oduzeti. No više od toga, to bi vam trebalo dati osjećaj ogromne i beskrajne vrijednosti. Naposljetku, nudi vam božansku, plemenitu i dostojnu svrhu u životu« (M. Russell Ballard, »Children of Heavenly Father« [sastanak duhovne misli Sveučilišta Brighama Younga, 3. ožujka 2020.], 2., speeches.byu.edu).

Naš nas Nebeski Otac voli i želi da postanemo poput njega. On je uzvišeno biće s proslavljenim fizičkim tijelom.

U našemu predsmrtničkom životu naučili smo da Bog ima naum za nas da postanemo poput njega. Jedan dio njegova nauma bio je da ćemo napustiti svoj nebeski dom i doći na Zemlju kako bismo primili fizička tijela. Također smo trebali steći iskustvo i razviti vjeru tijekom vremena daleko od Božje nazočnosti. Ne bismo se sjećali da smo živjeli s Bogom. Međutim, on bi nam dao ono što nam je potrebno kako bismo mu se mogli vratiti i živjeti s njim.

Opredjeljivanje, to jest sloboda i sposobnost biranja, ključan je dio Božjeg nauma za nas. U našem predsmrtničkom životu svatko je od nas odabrao slijediti Božji naum i doći na Zemlju kako bismo mogli poduzeti sljedeći korak u našem vječnom napretku. Shvatili smo da ćemo, dok smo ovdje, imati mnogo novih prilika za rast i proživljavanje radosti. Također smo shvatili da ćemo se suočavati s oprečnošću. Proživljavat ćemo kušnje, iskušenja, tugu i smrt.

Birajući doći na Zemlju uzdali smo se u Božju ljubav i pomoć. Uzdali smo se u njegov naum za naše spasenje.

Isus Krist u središtu je Božjega nauma. Prije dolaska na Zemlju znali smo da se sami ne možemo vratiti u Božju nazočnost. Nebeski Otac odabrao je Isusa Krista, svojega prvorođenog Sina, kako bi nam omogućio da mu se vratimo i imamo vječni život.

Isus je svojevoljno prihvatio. Pristao je doći na Zemlju i otkupiti nas kroz svoju pomirbenu žrtvu. Njegovo Pomirenje i Uskrsnuće omogućit će da se Božje svrhe za nas ispune.

Adam i Eva bili su prva od duhovne djece Nebeskog Oca koja su došla na Zemlju. Bog je stvorio njihova fizička tijela na svoju sliku i postavio ih u Edenski vrt. U vrtu su bili nevini, a Bog se skrbio za njihove potrebe.

Dok su Adam i Eva bili u vrtu, Bog im je zapovjedio da ne jedu plod sa stabla spoznaje dobra i zla. Da su poslušali tu zapovijed, mogli su ostati u vrtu. Međutim, ne bi mogli napredovati učeći iz oprečnosti i izazova smrtnosti. Ne bi mogli poznavati radost jer nisu mogli iskusiti tugu i bol.

Sotona je iskušavao Adama i Evu da blaguju zabranjeni plod i oni su odlučili to učiniti. Zbog tog su odabira bili izbačeni iz vrta i odvojeni od Božje nazočnosti. Ovaj događaj naziva se pad.

Nakon Pada, Adam i Eva postali su smrtni. Više nisu bili u stanju nevinosti pa su razumjeli i proživljavali i dobro i zlo. Mogli su iskoristiti svoje opredjeljivanje kako bi brali između njih. Budući da su se Adam i Eva suočavali s oprečnošću i izazovima, mogli su učiti i napredovati. Budući da su proživljavali tugu, također su mogli proživljavati radost. (Vidi 2 Nefi 2:22–25.)

Unatoč svojim teškoćama, Adam i Eva smatrali su da je biti smrtnik veliki blagoslov. Jedan je blagoslov bio taj da su mogu imati djecu. To je omogućilo način da druga Božja duhovna djeca dođu na Zemlju i prime fizička tijela.

Po pitanju blagoslova Pada, i Adam i Eva su se radovali. Eva je rekla: »Da ne bijaše prijestupa našega nikada ne bismo potomstva imali, i nikada ne bismo raspoznali dobro i zlo, ni radost otkupljenja svojega, ni vječni život koji Bog daje svim poslušnima« (Mojsije 5:11; vidi i stih 10).

Slika

dječak se smiješi

Primiti fizičko tijelo

Jedna svrha dolaska na Zemlju jest primiti fizičko tijelo u kojem naš duh može prebivati. Naša su tijela sveta, čudesna Božja tvorevina. S fizičkim tijelima možemo činiti, učiti i iskusiti mnogo toga što naši duhovi nisu mogli. Možemo napredovati na načine na koje ne bismo mogli kao duhovi.

Budući da su naša tijela smrtna, proživljavamo bol, bolest i druga iskušenja. Ta nam iskustva mogu pomoći naučiti strpljivost, sućut i druge božanske osobine. Ona mogu biti dio našeg puta prema radosti. Biranje ispravnog kada je to teško činiti često je kako vjera, nada i dobrotvornost postaju dijelovi naše osobnosti.

Još jedna svrha smrtnosti jest naučiti mudro koristiti svoje opredjeljivanje – birati ono što je ispravno. Učenje mudrog korištenja svojeg opredjeljivanja ključno je kako bismo postali poput Boga.

Nebeski Otac i Isus Krist podučavaju nas što je ispravno i daju zapovijedi kako bi nas vodili k sreći. Sotona nas iskušava da činimo krivo, želeći da budemo bijedni poput njega. Suočavamo se s oprečnošću između dobra i zla, što je nužno u učenju korištenja našeg opredjeljivanja (vidi 2 Nefi 2:11).

Dok smo poslušni Bogu, rastemo i primamo njegove obećane blagoslove. Kada nismo poslušni, udaljavamo se od njega i primamo posljedice grijeha. Iako se ponekad čini drugačije, grijeh naposljetku vodi k žalosti. Često blagoslovi poslušnosti – i učinci grijeha – nisu odmah očiti ili izvana vidljivi. Ali oni su sigurni jer je Bog pravedan.

Čak i kada činimo najbolje što možemo, svi »su… sagriješili i lišeni su Božje slave« (Rimljanima 3:23). Znajući to, Nebeski Otac omogućio nam je način da se pokajemo kako bismo mu se mogli vratiti.

Pokajanje donosi moć našeg Otkupitelja Isusa Krista u naš život (vidi Helaman 5:11). Dok se kajemo, postajemo očišćeni od grijeha kroz pomirbenu žrtvu Isusa Krista i dar Duha Svetoga (vidi 3 Nefi 27:16–20). Kroz pokajanje doživljavamo radost. Put natrag našem Nebeskom Ocu otvoren nam je jer je on milosrdan. (Vidi »Pokajanje« u lekciji 3.)

Još jedna svrha ovog života jest steći iskustvo koje može doći samo odvajanjem od Nebeskog Oca. Budući da ga ne vidimo, trebamo naučiti kročiti vjerom (vidi 2 Korinćanima 5:6–7).

Bog nas nije ostavio same na tom putovanju. Dao nam je Duha Svetog da nas vodi, jača i posvećuje. Također je pribavio Sveta pisma, proroke, molitvu i evanđelje Isusa Krista.

Svaki dio našega smrtnog iskustva – radosti i tuge, uspjesi i prepreke – može nam pomoći rasti dok se pripremamo za povratak Bogu.

Slika

The Crucifixion [Raspeće], Harry Anderson

Isus Krist nadvladao je smrt za sve

Kada je Isus Krist umro na križu, njegov se duh odijelio od njegova tijela. Trećeg su se dana njegov duh i tijelo ponovno sjedinili da se više nikada ne razdvoje. Ukazao se mnogim ljudima, pokazujući da ima besmrtno tijelo od mesa i kostiju. To ponovno sjedinjenje duha i tijela naziva se Uskrsnuće.

Kao smrtnici, svatko će od nas umrijeti. Međutim, budući da je Isus pobijedio smrt, svaka će osoba rođena na Zemlji uskrsnuti. Uskrsnuće je božanski dar za sve dan kroz Spasiteljevo milosrđe i otkupljujuću milost. Duh i tijelo svake osobe bit će ponovno ujedinjeni i svatko će od nas živjeti zauvijek u savršenomu, uskrslom tijelu. Da nije bilo Isusa Krista, smrt bi okončala svu nadu u buduće postojanje s Nebeskim Ocem (vidi 2 Nefi 9:8–12).

Kako bismo razumjeli nadu koju možemo primiti kroz Krista, trebamo razumjeti zakon pravde. To je nepromjenjivi zakon koji donosi posljedice naših djela. Poslušnost Bogu donosi pozitivne posljedice, a neposlušnost donosi negativne. (Vidi Alma 42:14–18.) Kada griješimo, postajemo duhovno nečisti, a ništa nečisto ne može živjeti u Božjoj nazočnosti (vidi 3 Nefi 27:19).

Slika

Jesus Praying in Gethsemane [Isus se moli u Getsemaniju], Harry Anderson

Tijekom svoje pomirbene žrtve Isus Krist je zauzeo naše mjesto, patio i platio kaznu za naše grijehe (vidi 3 Nefi 27:16–20). Božji naum daje Isusu Kristu moć da zagovara za nas – da stoji između nas i pravde (vidi Mosija 15:9). Zbog svoje pomirbene žrtve Isus može svojatati svoja prava na milosrđe za nas dok primjenjujemo vjeru na pokajanje (vidi Moroni 7:27; Nauk i savezi 45:3–5). »Tako milosrđe može zadovoljiti zahtjeve pravde, i obujmljuje [nas] u naručje sigurnosti« (Alma 34:16).

Jedino kroz dar Spasiteljeva Pomirenja i našeg pokajanja možemo se vratiti k Bogu i živjeti s njim. Kada se pokajemo, oprošteno nam je i duhovno smo pročišćeni. Oslobođeni smo tereta krivnje za svoje grijehe. Naše su ranjene duše iscijeljene. Ispunjeni smo radošću (vidi Alma 36:24).

Iako smo nesavršeni i možemo ponovno podbaciti, više je milosti, ljubavi i milosrđa u Isusu Kristu nego što je neuspjeha, mana ili grijeha u nama. Bog je uvijek spreman i željan zagrliti nas kada se okrenemo k njemu i pokajemo se (vidi Luka 15:11–32). Ništa i nitko ne može nas »rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu« (Rimljanima 8:39).

U svojoj je Pomirbenoj žrtvi Isus Krist preuzeo na sebe naše boli, nevolje i slabosti. Zbog toga on zna »po tijelu kako pomagati narodu svojemu u skladu sa slabostima njihovim« (Alma 7:12, vidi i stih 11). On poziva: »Dođite k meni«, a dok to činimo, daje nam počinak, nadu, snagu, gledište i iscjeljenje (Matej 11:28, vidi i stihove 29–30).

Dok se oslanjamo na Isusa Krista i njegovo Pomirenje, on nam može pomoći izdržati naše kušnje, bolesti i boli. Možemo biti ispunjeni radošću, mirom i utjehom. Sve što je nepošteno u životu može se ispraviti kroz pomirenje Isusa Krista.

Božji nam naum omogućuje da rastemo i primimo vječni život. Nakon našeg vremena u svijetu duhova, Uskrsnuće je naš sljedeći korak u tom rastu.

Uskrsnuće je ponovno sjedinjenje našeg tijela i duha. Svatko će od nas uskrsnuti. To je omogućeno kroz Spasiteljevo Pomirenje i Uskrsnuće. (Vidi Alma 11:42–44.)

Kada uskrsnemo, svatko će od nas imati savršeno fizičko tijelo, slobodno od boli i bolesti. Bit ćemo besmrtni, živeći zauvijek.

Budući da ćemo svi uskrsnuti, svi ćemo biti spašeni – ili steći spasenje – od tjelesne smrti. Taj nam je dar dan kroz milost Isusa Krista.

Također, možemo biti spašeni – ili steći spasenje – od posljedica koje zakon pravde zahtijeva za naše grijehe. Taj je dar omogućen po zaslugama i milosrđu Isusa Krista dok se kajemo. (Vidi Alma 42:13–15, 21–25.)

Uzvišenje ili vječni život najviše je stanje sreće i slave u celestijalnom kraljevstvu. Uzvišenje je uvjetni dar. Predsjednik Russell M. Nelson podučio je: »Ti osposobljavajući uvjeti uključuju vjeru u Gospodina, pokajanje, krštenje, primanje Duha Svetoga te ostajanje vjerni uredbama i savezima hrama« (»Salvation and Exaltation«, Lijahona, svibanj 2008., 9.).

Uzvišenje znači živjeti zauvijek s Bogom u vječnim obiteljima. To znači poznavati Boga i Isusa Krista, postati poput njih i iskusiti život koji oni žive.