Postati doživotni učenici Isusa Krista

Mnogo je načina na koje možemo pokazivati svoju ljubav prema Bogu. Možemo obdržavati njegove zapovijedi (vidi Ivan 14:15, 21). Možemo ga staviti na prvo mjesto u svojem životu, podlažući svoju volju njegovoj. Svoje želje, misli i srce možemo ukorijeniti u njega (vidi Alma 37:36). Možemo živjeti u zahvalnosti za blagoslove koje nam je on dao – i biti velikodušni u iznošenju tih blagoslova (vidi Mosija 2:21–24; 4:16–21). Kroz molitvu i služenje drugima možemo izražavati i produbljivati svoju ljubav prema njemu.

Poput drugih zapovijedi, zapovijed da volimo Boga za našu je dobrobit. Ono što volimo određuje ono što tražimo. Ono što tražimo određuje ono što mislimo i činimo. A ono što mislimo i činimo određuje ono što jesmo – i ono što ćemo postati.

Voljeti druge produžetak je naše ljubavi prema Bogu. Spasitelj nas je podučio mnogim načinima da volimo druge (vidi, na primjer, Luka 10:25–37 i Matej 25:31–46). Javljamo im se i izražavamo im dobrodošlicu u svoje srce i život. Volimo služeći – dajući od sebe čak i na male načine. Volimo druge koristeći darove koje nam je Bog dao kako bi ih blagoslovio.

Voljeti druge uključuje to da budemo strpljivi, ljubazni i pošteni. To uključuje velikodušno praštanje. To znači odnositi se prema svim ljudima s poštovanjem.

Kada volimo nekoga, blagoslovljeni smo i mi i ta osoba. Naša srca rastu, naši životi postaju smisleniji i naša radost raste.

Dvije velike zapovijedi – voljeti Boga i bližnjega svoga – temelj su svih Božjih zapovijedi (vidi Matej 22:40). Kada prvo volimo Boga, a i kada volimo druge, sve će u našem životu sjesti na svoje pravno mjesto. Ta će ljubav utjecati na naše gledište, na uporabu vremena, zanimanja kojima ćemo se baviti te na redoslijed naših prioriteta.

U Božjim očima, kršenje zakona ćudoredne čistoće vrlo je ozbiljno (vidi Izlazak 20:14; Efežanima 5:3). Kršenjem se zloupotrebljava sveta moć koju je on dao za stvaranje života. No on nas nastavlja voljeti čak i ako smo prekršili taj zakon. Poziva nas da se pokajemo i postanemo čisti kroz pomirbenu žrtvu Isusa Krista. Očaj grijeha može biti zamijenjen slatkim mirom Božjeg oprosta (vidi Nauk i savezi 58:42–43).

Bog je dao zakon ćudoredne čistoće kako bi blagoslovio nas i duhovnu djecu koju šalje na Zemlju. Poštivanje tog zakona ključno je za osobni mir te za ljubav, povjerenje i jedinstvo u našim obiteljskim odnosima.

Dok živimo zakon ćudoredne čistoće, bit ćemo zaštićeni od duhovne štete koja dolazi od seksualne intimnosti izvan braka. Također ćemo izbjeći emocionalne i tjelesne probleme koji često prate takve odnose. Rast ćemo u našem pouzdanju pred Bogom (vidi Nauk i savezi 121:45). Bit ćemo otvoreniji utjecaju Duha Svetoga. Bit ćemo spremniji za sklapanje svetih saveza u hramu koji ujedinjuju naše obitelji za vječnost.

Slika

Widow’s Mite [Udovičina lepta], Sandra Rast

Korištenje sredstava desetine

Sredstva su desetine sveta. Svoju desetinu dajemo članu biskupstva, a u mnogim područjima možemo platiti putem interneta. Kada biskupstvo primi desetinu, prenose je u sjedište Crkve.

Vijeće sastavljeno od Prvog predsjedništva, Zbora dvanaestorice apostola i predsjedavajućeg biskupstva određuje kako koristiti sredstva desetine u Božjem djelu (vidi Nauk i savezi 120:1). Ti blagoslovi uključuju:

• izgradnju i održavanje hramova i sastajališta

• prevođenje i objavljivanje Svetih pisama

• podržavanje aktivnosti i djelovanja mjesnih crkvenih kongregacija

• podržavanje misionarskog rada diljem svijeta

• podržavanje djela obiteljske povijesti

• financiranje škola i obrazovanja.

Desetina se ne koristi za plaćanje mjesnih vođa Crkve. Oni služe dobrovoljno bez ikakve naknade.

Kada plaćamo desetinu, Bog obećava blagoslove koji su daleko veći od onoga što dajemo. On će »otvoriti ustave nebeske i… izliti… punom mjerom blagoslov« (Malahija 3:10, vidi stihove 7–12). Ti blagoslovi mogu biti i duhovni i vremeniti.

Naša su tijela sveti darovi od Boga. Svatko od nas treba fizičko tijelo kako bismo postali više poput njega. Naša su tijela toliko važna da ih Sveta pisma uspoređuju s hramovima (vidi 1 Korinćanima 6:19–20).

Gospodin želi da se odnosimo prema svojem tijelu s poštovanjem. Kako bi nam pomogao činiti to, objavio je zakon zdravlja nazvan Riječ mudrosti. Ova nas objava podučava o jedenju zdrave hrane i ne korištenju tvari koje štete našem tijelu – posebice alkohola, duhana i vrućih napitaka (što znači čaj i kava).

U duhu Riječi mudrosti, suvremeni su proroci upozoravali na korištenje drugih tvari koje su štetne, nezakonite ili izazivaju ovisnost. Proroci su također upozoravali protiv zloupotrebe lijekova na recept. (Vaš će predsjednik misije odgovoriti na pitanja o tome ima li drugih tvari u vašem geografskom području koje se ne bi trebale koristiti.)

Gospodin je dao Riječ mudrosti za našu tjelesnu i duhovnu dobrobit. On obećava velike blagoslove dok obdržavamo ovu zapovijed. Ti blagoslovi uključuju zdravlje, mudrost, blaga spoznaje i zaštitu (vidi Nauk i savezi 89:18–21).

Poslušnost Riječi mudrosti pomoći će nam biti prijemčiviji za poticaje Duha Svetoga. Iako svi proživljavamo zdravstvene izazove, poslušnost ovom zakonu pomoći će nam biti zdraviji u tijelu, umu i duhu.

Kandidati za krštenje trebaju obdržavati Riječ mudrosti.

Za vodstvo o pomaganju ljudima koji se muče s ovisnostima, pogledajte poglavlje 10.

Šabat je sveti dan koji je Bog odredio za nas u svakom tjednu kako bismo se odmorili od svojih svakodnevnih poslova i štovali njega. Jedna od Deset zapovijedi koja je dana Mojsiju jest: »Sjeti se da svetkuješ dan subotni« (Izlazak 20:8, vidi i stihove 9–11).

U suvremenoj je objavi Gospodin potvrdio da je šabat »dan određen tebi da otpočineš od napora svojih, i predaš pobožnosti svoje Svevišnjemu« (Nauk i savezi 59:10). Također je rekao da bi šabat trebao biti dan radovanja, molitve i zahvaljivanja (vidi stihove 14–15).

Kao dio našega šabatnjeg bogoštovlja, svakoga tjedna prisustvujemo sakramentalnom sastanku. Na tom sastanku štujemo Boga i blagujemo sakrament u sjećanje na Isusa Krista i njegovo Pomirenje. Kada blagujemo sakrament, obnavljamo svoje saveze s Bogom i pokazujemo da smo voljni pokajati se za svoje grijehe. Uredba sakramenta u središte je našeg svetkovanja šabata.

U crkvi također sudjelujemo na nastavi na kojoj učimo više o evanđelju Isusa Krista. Naša vjera raste dok zajedno proučavamo Sveta pisma. Naša ljubav raste dok si međusobno služimo i jačamo se.

Uz odmor od naših poslova, na šabat se trebamo suzdržati od kupovine i drugih aktivnosti zbog kojih bi taj dan izgledao kao uobičajeni dan. Odvajamo aktivnosti svijeta i usmjeravamo svoje misli i djela na duhovna pitanja.

Činiti dobro na šabat barem je jednako važno kao ono što se suzdržavamo činiti da bismo ga svetkovali. Učimo evanđelje, jačamo vjeru, gradimo odnose, služimo i sudjelujemo u drugim uzdižućim aktivnostima s obitelji i prijateljima.

Slika

par čita Sveta pisma

Svetkovanja šabata izraz je naše predanosti Nebeskom Ocu i Isusu Kristu. Kada svoje šabatnje aktivnosti usklađujemo s Božjom nakanom za taj dan, osjećat ćemo radost i mir. Bit ćemo duhovno njegovani i fizički osvježeni. Također ćemo se osjećati bliže Bogu i produbit ćemo svoj odnos sa svojim Spasiteljem. Potpunije ćemo se očuvati »neokaljanim od svijeta« (Nauk i savezi 59:9). Šabat će postati »milina« (Izaija 58:13; vidi i stih 14).

Post nam može pomoći postati ponizni, približiti se Bogu i osjećati se duhovno obnovljeno. Prije nego što je počeo svoje službeništvo, Isus Krist je postio (vidi Matej 4:1–2). U Svetim pismima zabilježeni su mnogi zapisi o tome kako su proroci i drugi postili da bi mogli povećati svoju duhovnu snagu i tražiti posebne blagoslove za sebe ili druge.

Post i molitva idu zajedno. Kada postimo i molimo se s vjerom, više smo usklađeni s primanjem osobne objave. Također, prijemčiviji smo za prepoznavanje istine i razumijevanja Božje volje.

Kad postimo, doniramo novac Crkvi za pomoć oko skrbi za siromašne i potrebite. To se zove posni prinos. Pozvani smo dati prinos koji je barem jednak vrijednosti obroka koje nismo pojeli. Potaknuti smo biti velikodušni i da dajemo puno više od vrijednosti dva obroka ako možemo. Davanje posnog prinosa jedan je način na koji možemo služiti drugima.

Posni prinosi koriste za osiguravanje hrane i drugih potrepština osobama u potrebi, i mjesno i diljem svijeta. Za informacije o tome kako dati posni prinos, pogledajte odsjek »Doniranje desetine i ostalih prinosa« u ovoj lekciji.

Crkvu vodi Isus Krist kroz proroke i apostole. Bog je pozvao te vođe, zaredio ih i dao im je svećeničku ovlast da djeluju u Spasiteljevo ime.

U drevna je vremena Krist svojim apostolima dao tu istu svećeničku ovlast koja im je omogućila da vode njegovu Crkvu nakon što on uziđe na nebo. Naposljetku je ta ovlast bila izgubljena kada su ljudi odbacili evanđelje i kada su apostoli umrli.

Nebeski glasnici obnovili su svećeništvo 1829. godine preko proroka Josepha Smitha, a Gospodin je ponovno uspostavio svoju Crkvu s apostolima i prorocima. (Vidi lekciju 1.)

Na mjesnoj razini, biskupi i predsjednici kolčića imaju svećeničku ovlast za vođenje crkvenih kongregacija.

Kada su muškarci i žene pozvani i odijeljeni da služe u Crkvi, daje im se ovlaštenje od Boga za djelovanje u tom pozivu. Ta se ovlast daje misionarima, vođama, učiteljima i drugima dok ne budu razriješeni svojih poziva. Ona se delegira pod vodstvom onih koji obnašaju svećeničke ključeve.

Svećenička ovlast može se koristiti samo u pravednosti (vidi Nauk i savezi 121:34–46). Ta je ovlast sveto povjerenje predstavljanja Spasitelja i djelovanja u njegovo ime. Uvijek je namijenjena za blagoslivljanje drugih i služenje drugima.

Slika

mladići u nedjeljnoj školi

Aronovo svećeništvo i Melkisedekovo svećeništvo

U Crkvi svećeništvo uključuje Aronovo svećeništvo i Melkisedekovo svećeništvo. Pod usmjerenjem onih koji drže svećeničke ključeve, Aronovo i Melkisedekovo svećeništvo podjeljuju se dostojnim muškim članovima Crkve. Nakon što odgovarajuće svećeništvo bude podijeljeno, osoba je zaređena u službu u tom svećeništvu, poput đakona ili starješine. Mora ga zarediti netko tko ima nužnu ovlast.

Kada muškarac ili mladić prime svećeništvo, sklapaju savez s Bogom o ispunjavanju svetih dužnosti, služenju drugima i pomaganju u izgradnji Crkve.

Mladići mogu primiti Aronovo svećeništvo i biti zaređen počevši u siječnju u godini kada navršavaju 12 godina. Mogu biti zaređeni za učitelje u godini kada navršavaju 14 godina, a svećenici u godini kada navršavaju 16 godina. Punoljetni muški obraćenici mogu primiti Aronovo svećeništvo ubrzo nakon krštenja i potvrde. Obnašatelji Aronova svećeništva poslužuju uredbe poput sakramenta i krštenja.

Nakon što je služio kao svećenik u Aronovu svećeništvu, dostojan muškarac koji ima barem 18 godina može primiti Melkisedekovo svećeništvo i biti zaređen za starješinu. Muškarci koji prime Melkisedekovo svećeništvo mogu vršiti svećeničke uredbe poput davanja blagoslova iscjeljenja i utjehe članovima obitelji i drugima.

Pogledajte Opći priručnik (38.2.9.1) za informacije o novim članovima koji primaju svećeništvo.

Zborovi svećeništva. Zbor je organizirana skupina obnašatelja svećeništva. Svaki odjel ima zbor starješina za odrasle muškarce. Zborovi su đakona, učitelja i svećenika za mladiće.

Potporno društvo. Potporno društvo uključuje žene u dobi od 18 godina i starije. Članice Potpornog društva osnažuju obitelji, pojedince i zajednicu.

Djevojke. Djevojke se priključuju organizaciji Djevojke počevši u siječnju godine u kojoj navršavaju 12 godina.

Slika

žena podučava razred

Mala škola. Djeca u dobi od 3 do 11 godina dio su organizacije Mala škola.

Nedjeljna škola. Svi odrasli i mladi pohađaju Nedjeljnu školu gdje se sastaju kako bi zajedno proučavali Sveta pisma.

Za više informacija o svećeništvu pogledajte poglavlje 3 u Općem priručniku.

Za više informacija o svećeničkim zborovima i crkvenim organizacijama pogledajte poglavlja 8–13 u Općem priručniku.

Brak između muškarca i žene odredio je Bog. On je u središtu njegova nauma za vječni napredak njegove djece.

Zajednica muškarca i žene u braku treba biti njihov najdragocjeniji zemaljski odnos. Oni imaju svetu odgovornost biti odani jedno drugome i vjerni svojem bračnom savezu.

Muž i žena jednaki su u Božjim očima. Jedan on njih ne bi smio dominirati drugim. Njihove odluke trebaju biti donošene u jedinstvu i ljubavi s punim sudjelovanjem njih oboje.

Kada muž i žena vole jedno drugog i rade zajedno, njihov brak može biti izvor njihove najveće sreće. Mogu pomagati jedno drugom i svojoj djeci napredovati prema vječnom životu.

Poput braka, Bog je odredio obitelj i ona je u središtu njegova nauma za našu vječnu sreću. Puno je vjerojatnije da će naše obitelji biti sretne kada živimo po naučavanjima Isusa Krista. Roditelji podučavaju svoju djecu evanđelju Isusa Krista i postavljaju primjer u življenju evanđelja. Obitelji nam pružaju prilike da se međusobno volimo i služimo si.

Roditelji bi svoju obitelj trebali učiniti najvećim prioritetom. Sveta je povlastica i dužnost roditelja brinuti se o djeci koja su im se mogla roditi ili koju su mogli posvojiti.

Sve obitelji imaju izazove. Dok tražimo Božju podršku i obdržavamo njegove zapovijedi, obiteljski nam izazovi mogu pomoći učiti i rasti. Ponekad nam ti izazovi pomažu naučiti pokajati se i oprostiti.

Slika

otac podučava obitelj

Vođe Crkve potaknuli su članove da održavaju tjedne kućne večeri. Roditelji koriste to vrijeme da podučavaju svoju djecu evanđelju, jačaju obiteljske odnose i zajedno se zabavljaju. Vođe Crkve također su izdali proglas u kojem se naučavaju važne istine o obitelji (vidi »Obitelj: Proglas svijetu«, ChurchofJesusChrist.org).

Drugi načini za osnaživanje obitelji uključuju obiteljsku molitvu, proučavanje Svetih pisama i štovanje zajedno u crkvi. Također možemo istražiti obiteljsku povijest, sakupljati obiteljske priče i služiti drugima.

Mnogi ljudi imaju ograničene prilike za brak ili brižne obiteljske odnose. Mnogi su doživjeli razvod i druge teške obiteljske okolnosti. Međutim, evanđelje nas blagoslivlja pojedinačno bez obzira na naše obiteljske okolnosti. I dok smo vjerni, Bog će nam osigurati način da imamo blagoslove brižne obitelji, bilo u ovom životu ili u životu koji će doći.

Hram je dom Gospodnji. To je sveto mjesto gdje možemo sklopiti saveze s Bogom dok primamo njegove svete uredbe. Dok obdržavamo te saveze, moć božanskog očitovat će se u našem životu (vidi Nauk i savezi 84:19–22; 109:22–23).

Jedna od uredbi koju primamo u hramu jest podarivanje. Riječ podarivanje znači »dar«. Taj dar spoznaje i moći dolazi od Boga. Tijekom podarivanja sklapamo saveze s Bogom koji nas vežu za njega i njegova Sina Isusa Krista (vidi poglavlje 1).

Odrasli mogu biti podobni za primanje vlastitoga hramskog podarivanja nakon barem jedne godine članstva u Crkvi. Za više informacija o podarivanju pogledajte poglavlje 27.2 u Općem priručniku.

Božji naum sreće omogućuje da se obiteljski odnosi nastave nakon smrti. U hramu možemo biti vjenčani za vrijeme i vječnost. Time se omogućuje obiteljima da budu zajedno zauvijek.

Nakon što vjenčani parovi prime svoje hramsko podarivanje, mogu biti zapečaćeni ili vjenčani za vječnost. Njihova djeca mogu biti zapečaćena za njih.

Muž i žena koji su zapečaćeni u hramu moraju obdržavati saveze koje su sklopili kako bi primili blagoslove vječnog braka.

Slika

par hoda ulicom