Joseph Smith je primio objavu zabilježenu u Nauku i savezima 3 nakon što je Martin Harris izgubio 116 stranica rukopisa koje je Joseph preveo sa zlatnih ploča. U ovoj je objavi Gospodin rekao da će njegovo djelo prevladati unatoč opačini ljudi. Gospodin je također ukorio Josepha i upozorio ga što će se dogoditi ako se ne pokaje. Na kraju je Gospodin objasnio svoje svrhe u iznošenju na vidjelo Mormonove knjige.
Joseph Smith shvaća da djelo Božje ne može biti osujećeno
Pozovite polaznike da razmisle o situacijama u kojima bi mogli biti kušani da slušaju prijatelja radije nego da slijede zapovijedi ili savjet svojih roditelja ili vođa.
Zašto je ponekad teško oduprijeti se prijateljima kada pokušavaju utjecati na nas da učinimo nešto krivo?
Zatražite polaznike da iznesu što znaju o događajima koji su doveli do gubitka 116 stranica rukopisa Mormonove knjige.
Dok polaznici budu odgovarali, možete nadopuniti njihove odgovore nekima od sljedećih detalja:
Od sredine travnja do sredine lipnja 1828. godine prorok Joseph Smith je prevodio ploče dok je živio u Harmonyju, Pennsylvania. Uspješni farmer i poslovni čovjek koji se zvao Martin Harris djelovao je kao pisar za Josepha dok je on prevodio. Martin je bio 22 godine stariji od Josepha i dao je Josephu i Emmi 50 dolara (što je bio značajan iznos novca u to vrijeme) kako bi im pomogao da se presele u Harmony, Pennsylvania, (gdje je Emmina obitelj živjela), tako pomažući uzdržavati Josepha dok je on prevodio ploče. U veljači 1828. godine Joseph je potaknuo Martina da odnese kopije znakova s ploča profesorima u New Yorku (vidi Joseph Smith – Povijest 1:63–65). Lucy Harris, Martinova žena, postala je sve više zabrinuta zbog Martinove koristi i financijske uključenosti u prijevod ploča. Ona i drugi počeli su vršiti pritisak na Martina tražeći dokaze postojanja ploča. Kako bi ih umirio, Martin je sredinom lipnja zatražio Josepha da mu dozvoli odnijeti 116 stranica rukopisa koje su dovršili da ih pokaže kao dokaz.
Pozovite polaznike da zamisle težak položaj u kojem se prorok nalazio kad je Martin Harris zatražio da uzme stranice rukopisa. Kako biste pomogli s kontekstom, razmotrite pozvati polaznika da pročita sljedeće izvješće iz povijesti proroka Josepha Smitha:
Slika
prorok Joseph Smith
»[Martin] je zatražio od mene da upitam Gospodina, kroz Urim i Tumim, može li [odnijeti rukopis kući i pokazati ga]. Pitao sam, i odgovor je bio da ne smije. Međutim, on nije bio zadovoljan ovim odgovorom i želio je da pitam ponovno. Učinio sam tako i odgovor je bio kao i ranije. Još uvijek nije bio zadovoljan, već je inzistirao da pitam još jednom« (History of the Church, 1:21).
Što mislite zašto je Joseph Smith ustrajao u postavljanju istog pitanja Bogu čak i nakon što je primio jasan odgovor?
Objasnite da je Joseph, nakon mnogih Martinovih molbi, pitao Gospodina treći put, i Gospodin je dao dozvolu da Martin uzme rukopis »pod određenim uvjetima« (History of the Church, 1:21). Martin je obećao da će pokazati rukopis samo svojoj ženi i nekoliko drugih članova obitelji. Martin se vratio u New York s rukopisom. Nedugo nakon Martinova odlaska, Emma Smith je rodila sina, Alvina, koji je umro nedugo nakon rođenja. Emma je i sama gotovo umrla, i dva je tjedna Joseph ostao uz nju. Do toga vremena Martina nije bilo tri tjedna i oni nisu primili nikakve poruke od njega. Emma, koja se polako oporavljala, uvjerila je Josepha da ode u New York i sazna zašto Martin nije poslao nikakvu poruku. Joseph je otputovao u dom svojih roditelja, i kad je stigao, poslao je po Martina. Martinu je trebalo cijelo jutro da stigne. Kad je stigao, sjeo je jesti s obitelji Smith, ali je odmah ispustio svoje posuđe. Kad su ga upitali je li mu dobro, zavapio je i na kraju priznao da je izgubio 116 stranica rukopisa (vidi History of Joseph Smith by His Mother, uredio Preston Nibley [1958.], 124–129 za više detalja o ovom izvješću).
Razmotrite ove teške okolnosti za proroka Josepha Smitha. Što mislite kako biste se vi osjećali u ovoj situaciji?
Recite polaznicima da se, nakon povratka u Harmony bez 116 stranica rukopisa, Joseph Smith molio za oprost. Zato što je Joseph »zamarao Gospodina tražeći povlasticu da dopusti Martinu Harrisu da uzme zapise« (History of the Church, 1:21), Moroni je uzeo Urim i Tumim i Joseph je izgubio dar prevođenja. Međutim, Moroni je obećao da ih Joseph može primiti ponovno bude li »ponizan i raskajan« (History of Joseph Smith by His Mother, 134). Nakon nekog vremena, Joseph je primio objavu poznatu kao Nauk i savezi 3.
Pozovite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 3:1–3. Zatražite od razreda da prati, tražeći što je Gospodin želio da prorok Joseph Smith razumije.
Kako biste saželi Gospodinovu poruku Josephu Smithu u ovim stihovima? (Dok polaznici iznose svoje ideje, naglasite sljedeći nauk: Svrhe Božje ne mogu biti osujećene. Možete predložiti da polaznici označe ovu istinu u stihu 1. Može biti korisno objasniti da u Nauku i savezima 3:1 riječ osujetiti znači spriječiti da se nešto ostvari.)
Kako je ova istina mogla pomoći Josephu Smithu tijekom ovog teškog razdoblja? Zašto je važno za sve nas da razumijemo ovu istinu?
Gospodin kori Josepha Smitha i opominje ga da se pokaje
Objasnite da je Bog, iako je rekao da njegovo djelo ne može biti osujećeno, također želio da prorok razumije pogreške koje je napravio i posljedice tih pogrešaka. Pozovite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 3:4–6. Zatražite od razreda da prati, prepoznajući riječi i izraze koje je Josephu Smithu možda bilo teško čuti. Pozovite nekoliko polaznika da iznesu riječi i izraze koje su odabrali i zašto su ih odabrali.
Na koji način Joseph »nastavi prema nagovaranjima ljudi« (NiS 3:6)?
Pozovite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 3:12–15. Zatražite od razreda da prati i pronađe izraze koji naglašavaju zašto su Josephovi postupci bili tako ozbiljni. Zatim pozovite polaznike da izvijeste što su otkrili.
Zatražite od polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 3:7. Pozovite razred da prepozna što je Gospodin rekao da je Joseph Smith trebao učiniti kad je bio pod pritiskom od strane Martina Harrisa. (Prije nego što polaznik bude čitao, možete objasniti da se u ovom odlomku riječ čovjek odnosi na čovječanstvo.) Nakon što polaznici prepoznaju Gospodinov savjet, napišite sljedeće načelo na ploču: Trebamo se bojati Boga više nego čovjeka. (Možete predložiti da polaznici označe riječi ili izraze u stihu 7 koji podučavaju ovo načelo.)
Što mislite što znači bojati se Boga više nego čovjeka?
Kako biste pomogli polaznicima da razumiju što znači bojati se Boga, pozovite polaznika da pročita sljedeće objašnjenje starješine D. Todda Christoffersona iz Zbora dvanaestorice apostola:
Slika
starješina D. Todd Christofferson
»Ima mnogo mjesta u Svetim pismima koja savjetuju ljudskom rodu da se boje Boga. U naše vrijeme mi općenito tumačimo riječ strah kao »poštovanje« ili »pobožnost« ili »ljubav«; to jest, strah Božji znači ljubav prema Bogu ili poštovanje prema njemu i njegovom zakonu. To često može biti ispravno tumačenje, ali pitam se znači li ponekad strah doista strah, kao kada proroci govore o strahu da smo uvrijedili Boga kršeći njegove zapovijedi…
Trebamo ga tako voljeti i poštivati da se bojimo učiniti bilo što krivo u njegovim očima kakva god bila mišljenja drugih ili pritisak od drugih« (»A Sense of the Sacred« [Sastanak duhovne misli COS-a za mlade odrasle osobe, 7. studenog 2004.], 6–7, LDS.org; vidi i speeches.byu.edu).
Prema starješini Christoffersonu, što znači bojati se Boga?
Kako nam strah od Boga, kako je starješina Christofferson objasnio, može pomoći u donošenju ispravnih odluka kada osjećamo pritisak vršnjaka?
Pozovite polaznike da u tišini pročitaju Nauk i saveze 3:8, tražeći što bi Bog bio učinio da je Joseph Smith poslušao početni odgovor na Martinov zahtjev. Pozovite polaznike da sažmu što možemo naučiti iz ovog stiha. Polaznici mogu koristiti različite riječi, ali pobrinite se da razumiju kako će nas Gospodin, budemo li vjerni njegovim zapovijedima, podržati tijekom razdoblja nevolje. Možete zapisati ovo načelo na ploču.
Zatražite polaznike da razmisle o vremenu kada su slijedili Gospodinove zapovijedi a ne uvjeravanja ili utjecaj drugih ljudi. Pozovite nekoliko polaznika da iznesu kako su primili podršku od Gospodina zbog svoje poslušnosti.
Podsjetite polaznike da ste na početku lekcije zatražili da razmisle o situacijama kad su mogli biti kušani da slušaju prijatelja umjesto da budu poslušni. Zatim usmjerite njihovu pažnju na istinu koju ste napisali na ploči.
Kako vam ova istina može pomoći kad vas prijatelj iskušava da učinite nešto za što znate da nije ispravno?
Pozovite polaznike da u svoje bilježnice ili dnevnike proučavanja Svetih pisama napišu o tome kako mogu primijeniti ovu istinu na svoj trenutni odnos s prijateljima i obitelji.
Nakon dovoljno vremena zatražite polaznika da naglas pročita Nauk i saveze 3:9–10. Zatražite od razreda da prati, tražeći obećanje koje je Gospodin dao Josephu Smithu unatoč ozbiljnosti pogrešaka koje je Joseph počinio. (Možete predložiti da polaznici označe ono što pronađu.)
Koje je obećanje Gospodin dao Josephu Smithu? Kako se ovo obećanje odnosi na nas? (Polaznici mogu predložiti različita načela, ali nastojte naglasiti da ćemo ako se pokajemo za naše grijehe, primiti Gospodinovo milosrđe.)
Imajući na umu što je Gospodin rekao Josephu u Nauku i savezima 3:4–6, kako biste se vi osjećali nakon što biste čuli ovo Gospodinovo obećanje da ste bili na Josephovom mjestu?
Zatražite polaznike da u tišini pročitaju Nauk i saveze 3:9, 11 i prepoznaju upozorenja koja je Gospodin dao proroku Josephu Smithu.
Zašto su ova upozorenja važna da ih se sjetimo kada se kajemo za naše grijehe i tražimo Gospodinovo milosrđe?
Gospodin objašnjava svoje svrhe za Mormonovu knjigu
Zatražite polaznike da u tišini pročitaju Nauk i saveze 3:16–20, prepoznajući svrhe koje je Gospodin dao za Mormonovu knjigu.
Zašto je djelo koje su Joseph Smith i Martin Harris radili bilo tako važno za Gospodina i njegov narod?
Zaključite ovu lekciju pozivajući nekoliko polaznika da iznesu što su naučili i osjetili danas i kako mogu primijeniti istine koje su naučili. Iznesite svoje svjedočanstvo o Gospodinovom milosrđu kada se kajemo za naše grijehe. Možete također reći polaznicima da će u sljedećoj lekciji učiti o tome kako je Gospodin nadoknadio gubitak 116 stranica rukopisa.
Lucy Mack Smith je zabilježila da je supruga Martina Harrisa, Lucy, »bila vrlo čudna žena, koja je prirodno bila vrlo ljubomorne naravi… i kad bi se bilo što izreklo što ona nije jasno čula, sumnjala je da je to neka tajna koja joj se namjerno uskraćuje.« Lucy Harris bila je sumnjičava prema Josephu Smithu i uporno je željela vidjeti ploče. Kada je Martin otišao posjetiti Josepha u svezi s djelom prevođenja, Lucy Harris je također išla i ispitivala je Josepha o pločama, zahtijevajući da ih vidi. On joj je rekao da ne može, »jer mu nije bilo dozvoljeno pokazati ih ikome osim onima koje će Gospodin odrediti da svjedoče o njima«.
Te noći nakon što je Joseph rekao ovo Lucy Harris, ona je imala san, koji je ispričala Smithovima ujutro: »Osoba joj se ukazala koja joj je rekla da je, kada se sporila sa slugom Gospodnjim… učinila ono što nije ispravno u očima Božjim. Nakon toga on joj je rekao: ‘Gle, evo ploča, pogledaj ih i vjeruj.’« Lucy je tada rekla Josephu da želi pomoći u podržavanju prevođenja.
Nažalost, promjena srca Lucy Harris nije trajala dugo i ona je uskoro ponovno zahtijevala fizičke dokaze o pločama. Nedugo nakon što su se Joseph i Emma odselili u Harmony, Pennsylvania, Martin ih je slijedio ne rekavši svojoj ženi da odlazi. Kada je saznala, bila je ljuta što njezin muž provodi toliko vremena daleko od nje i bila je još više zabrinuta da ga Smithovi pokušavaju prevariti.
Martin se ubrzo vratio u New York, ali kad se pripremio ponovno otići u Harmony, Lucy Harris je inzistirala da ide s njim. Kada su stigli u dom Josepha i Emme, izjavila je da neće otići dok ne vidi ploče. Ispreturala je cijelu kuću, ali ih nije našla. Od tada nadalje tvrdila je da je njezinog muža obmanuo »veliki varalica«. Nakon dva tjedna Martin ju je odveo kući. Unatoč njezinim pokušajima da ga odgovori, on se vratio u Harmony da pomogne Josephu. U Martinovoj odsutnosti Lucy je nastavila ići okolo »od kuće do kuće, iznoseći svoje žalbe i izjavljujući da Joseph Smith obmanjuje ljude« (vidi History of Joseph Smith by His Mother, uredio Preston Nibley [1958.], 114–122).
Nedugo nakon što je Martin Harris otišao sa 116 stranica rukopisa, Emma Smith je rodila sina, Alvina, koji je umro isti dan kada se rodio. Emma je i sama gotovo umrla i dva je tjedna Joseph ostao uz nju. Do toga vremena Martina nije bilo tri tjedna i oni nisu primili nikakve poruke od njega. Joseph se brinuo zbog rukopisa, ali nije ništa spomenuo Emmi u strahu zbog njezina krhkog zdravlja.
»Međutim, nakon nekoliko dana [Emma] je sama spomenula temu i željela je da njezin muž ode i dovede njezinu majku da bude s njom, a on treba otputovati u Palmyru [New York], kako bi saznao razlog izostanka gospodina Harrisa, kao i toga što se ne javlja. Joseph se u početku protivio, ali vidjevši je tako veselu i tako voljnu da on napusti dom, na kraju je pristao.
Krenuo je prvom kočijom koja je išla za Palmyru i kada je ostao sam, počeo je razmatrati put kojim je Martin krenuo i rizik koji je on (Joseph) preuzeo dopustivši da rukopis ode iz njegovih ruku… te da je, ustrajavši u svojim molbama Gospodinu, možda upao u prijestup i tako izgubio rukopis.«
Nakon što je sišao s kočije i hodao posljednjih 32 km tijekom noći, Joseph je napokon stigao u dom svojih roditelja u Manchesteru. »Nakon što je Joseph uzeo malo hrane… zatražio nas je da odmah pošaljemo po gospodina Harrisa. To smo učinili bez odlaganja… Počeli smo pripremati doručak za obitelj; i pretpostavili smo da će gospodin Harris biti tu, čim bude spreman, da jede s nama, jer bi obično došao u velikoj žurbi kad bi se poslalo po njega. U osam sati stavili smo namirnice na stol, pošto smo ga očekivali svakog trenutka. Čekali smo do devet sati, a on nije došao – do deset, i još ga nije bilo – do jedanaest, još uvijek se nije pojavio. Ali u dvanaest i trideset vidjeli smo ga kako hoda sporim i odmjerenim korakom prema kući, očiju zamišljeno uperenih u tlo. Došavši do vrata zastao je, umjesto da prođe, i stao na ogradu i sjedio ondje neko vrijeme šešira spuštena preko očiju. Na kraju je ušao u kuću. Ubrzo nakon toga sjeli smo za stol, gospodin Harris s ostalima. Uzeo je svoj nož i vilicu kao da će ih upotrijebiti, ali ih je odmah ispustio. Hyrum je, vidjevši ovo, rekao: ‘Martine, zašto ne jedeš; jesi li bolestan?’ Na što je gospodin Harris pritisnuo svoje ruke na sljepoočnice i zavapio glasom duboke tjeskobe: ‘O, izgubio sam svoju dušu! Izgubio sam svoju dušu!’
Joseph, koji nije izrazio svoje strahove do sada, skočio je od stola, kliknuvši: ‘Martine, jesi li izgubio onaj rukopis? Jesi li prekršio svoju zakletvu i donio osudu na moju glavu kao i na svoju?’
‘Da, nestao je’, odgovorio je Martin, ‘i ne znam kamo’…
Joseph je rekao: …‘Sve je izgubljeno! Sve je izgubljeno! Što da učinim? Zgriješio sam – ja sam taj koji je izazvao gnjev Božji. Trebao sam biti zadovoljan prvim odgovorom koji sam primio od Gospodina; jer on mi je rekao kako nije sigurno dopustiti da zapisi odu iz mojeg posjeda.’ Plakao je i jecao, i neprestance hodao amo-tamo.
Na kraju je rekao Martinu da se vrati i potraži ponovno.
‘Ne’, rekao je Martin, ‘sve je uzalud; jer sam rasjekao krevete i jastuke [tražeći rukopis]; i znam da nije tamo.’
‘Znači moram li se’, rekao je Joseph, ‘vratiti s pričom poput ove? Ne usuđujem se učiniti to. I kako da se pojavim pred Gospodinom? Kojeg li prijekora nisam dostojan od anđela Svevišnjega?’…
Sljedećeg je jutra krenuo kući. Rastali smo se teških srca, jer se sada činilo da je sve što smo tako radosno iščekivali i što je bilo izvorom toliko mnogo tajnog zadovoljstva, u trenu pobjeglo, i pobjeglo zauvijek« (Lucy Mack Smith, History of Joseph Smith by His Mother, uredio Preston Nibley [1958.], 125–129).