Izlazak na vidjelo Dragocjenog bisera

Godine 1851. starješina Franklin D. Richards, član Zbora dvanaestorice apostola i predsjednik Britanske misije, izdao je nekoliko objava, prijevoda i zapisa proroka Josepha Smitha te je nazvao zbirku Dragocjeni biser, a ona je kasnije dodana standardnim djelima. »Dragocjeni biser odabir je ponajboljih materijala što se tiču mnogih važnih značajki vjere i nauka Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana« (uvod u Dragocjeni biser). Izraz »dragocjen biser« dolazi iz usporedbe Isusa Krista (vidi Matej 13:45–46). U ovoj usporedbi trgovac prodaje sve što ima kako bi stekao dragocjeni biser.

Slika

biser u kamenici

Znate li kako nastaju biseri? Biser nastaje unutar kamenice dok ona reagira na iritaciju stranog tijela, poput zrnca pijeska. Kamenica proizvodi tvar koja se omotava oko zrnca, a to se naposljetku oblikuje u biser. Prirodni su biseri rijetki i smatraju se vrlo dragocjenima.

U ovoj ćete lekciji učiti o podrijetlu drugog bisera – knjige Svetog pisma s naslovom Dragocjeni biser. Dok proučavate kako je ova knjiga izašla na vidjelo, potražite neke razloge iz kojih nam je Dragocjeni biser dragocjen.

Pročitajte prvi odlomak u uvodu u Dragocjeni biser tražeći ono što je sadržano u Dragocjenom biseru. Riječ časopis odnosi se na novine ili listove – publikacije koje se objavljuju s vremena na vrijeme, na primjer dnevno, tjedno ili mjesečno.

U drugom odlomku uvoda, saznajemo da je 1851. starješina Franklin D. Richards iz Zbora dvanaestorice apostola sastavio zbirku materijala proroka Josepha Smitha i objavio ih kao Dragocjeni biser. Prije nego što materijali mogu postati dio standardnih djela, Prvo predsjedništvo ih mora odobriti i predstaviti Crkvi na općem saboru za glas podrške. Tijekom općeg sabora u listopadu 1880., Crkva je prihvatila Dragocjeni biser kao Sveto pismo – dio standardnih djela.

Slika

Starješina Franklin D. Richards

U trećem odlomku uvoda saznajemo da, otkada je Dragocjeni biser po prvi puta tiskan, dio je sadržaja nadodan ili uklonjen. Dio njegovog sadržaja je kasnije premješten u Nauk i saveze.

Pročitajte ostatak uvoda i utvrdite sadašnji sadržaj Dragocjenog bisera.

Knjiga Mojsijeva i Joseph Smith – Matej dio su Prijevoda Josepha Smitha kao prijevod Biblije. Prijevod Josepha Smitha je »revizija ili prijevod Biblije na engleskom jeziku u verziji kralja Jamesa, koji je prorok Joseph Smith započeo u lipnju 1830. godine. Bog mu je zapovjedio da napravi taj prijevod i on je to smatrao dijelom svojeg poziva kao proroka« (Vodič za Sveta pisma, »Prijevod Josepha Smitha«, scriptures.lds.org). Gospodin je objavio tekst knjige Mojsijeve Josephu Smithu dok je Joseph vršio dodavanja, izmjene i brisanja nekoliko prvih poglavlja Postanka tijekom svojeg prijevoda Biblije. Knjiga Mojsijeva sadrži dragocjene istine vezane uz naum spasenja Nebeskog Oca.

1. Pregledajte knjigu Mojsijevu i pronađite jedan stih koji sadrži istinu koju smatrate dragocjenom. Zapišite stih koji ste odabrali u svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama i zapišite zašto vam je smislen.

Poput knjige Mojsijeve, knjiga Abrahamova obnavlja dragocjene istine. Naučava o našem predsmrtnom životu i nudi veće razumijevanje vezano za Abrahamov život i službeništvo te savez koji je Gospodin sklopio s njime. Dragocjenost je imati knjigu Abrahamovu te vidjeti kako je on poštivao Boga u svakom trenutku i kako je Bog poštivao njega.

Slijedi opis toga kako je prorok Joseph Smith dobio drevne zapise u knjizi Abrahamovoj: »Dana 3. srpnja 1835. čovjek imenom Michael Chandler donio je u Kirtland, Ohio, četiri egipatske mumije i nekoliko svitaka papirusa koji su sadržavali drevne egipatske zapise. Antonio Lebolo otkrio je mumije i papiruse u Egiptu nekoliko godina ranije. Kirtland je bio jedno od mnogih mjesta u istočnim Sjedinjenim Državama gdje je Chandler izložio mumije. Chandler je nudio mumije i svitke papirusa na prodaju pa je nekoliko članova Crkve, na nagovor Josepha Smitha, doniralo novac kako bi ih otkupili. U izjavi datiranoj na 5. srpnja 1835. Joseph Smith je zabilježio, naglašavajući važnost ovih drevnih egipatskih zapisa: ‘Započeo sam prijevod nekih znakova ili hijeroglifa i, na našu veliku radost, otkrio kako jedan od svitaka sadrži zapise Abrahama… Možemo doista reći da Gospodin počinje objavljivati obilje mira i istine’ (History of the Church, 2:236)« (The Pearl of Great Price Student Manual [priručnik crkvenog obrazovnog sustava, 2000.], 28).

Neki su se pitali kako je prorok preveo drevne zapise. Joseph Smith nikada nije priopćio svoj način prevođenja ovih zapisa, no preveo ih je darom i moću Božjom. Crkva, učenjaci i povjesničari i dalje nastavljaju tražiti bolje razumijevanje porijekla ove knjige. Kao i sa svim drugim Svetim pismima, najbolji način stjecanja svjedočanstva o istinitosti knjige Abrahamove jest kroz pobožno proučavanje same knjige. Za više informacija otiđite na LDS.org, odaberite Gopel Topics potražite book of Abraham.

2. U svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama odgovorite na sljedeće pitanje: Zašto je važno zadobiti duhovno svjedočanstvo o istinitosti knjige Abrahamove?

Slijedi popis učestalo postavljanih pitanja s njihovim popratnim odgovorima o izlasku na vidjelo knjige Abrahamove:

Pitanje: Zašto je Joseph Smith rekao da je preveo Abrahamove zapise iako rukopisi nisu iz Abrahamovog doba?

Odgovor: Prorok Joseph Smith je rekao da je knjiga Abrahamova »prijevod nekih drevnih zapisa koji su pali u naše ruke iz katakombi u Egiptu, navodno sadržavajući zapise Abrahama dok je bio u Egiptu« (Times and Seasons, 1. ožujka 1842., 704).

Slika

fragment papirusa

Godine 1966. 11 je fragmenata s papirusa, koje je prorok Joseph Smith jednom posjedovao, otkriveno u muzeju umjetnosti Metropolitan Museum of Art u New York Cityju. Ovi su papirusi sadržavali autentične egipatske zapise, no nisu datirali iz vremena Abrahama niti su stvarno sadržavali osobni, rukom pisani zapis Abrahama. Važno je upamtiti da je pronađeno samo nekoliko fragmenata koje je Joseph Smith posjedovao, a ne svi papirusi. Knjiga Abrahamova mogla je biti prevedena s papirusa koji nisu pronađeni. Ovi izgubljeni papirusi možda su sadržavali prijepise Abrahamovih zapisa.

Trenutno jednostavno ne znamo točnu narav odnosa između knjige Abrahamove i papirusa koje je Joseph Smith posjedovao. Postoje razne predložene teorije o tome kako je prorok preveo ove zapise, no mi jednostavno ne znamo detalje. Znamo da je prorok Joseph Smith preveo knjigu Abrahamovu darom i moći Božjom.

Pitanje: Što je Joseph Smith učinio sa svojim prijevodom?

Odgovor: »Knjiga Abrahamova prvotno je objavljena kao nekoliko izvadaka u časopisu Times and Seasons, crkvenom časopisu, počevši s ožujkom 1842. u Nauvoou, Illinois [vidi uvod u Dragocjeni biser]. Prorok Joseph Smith je spomenuo da će kasnije objaviti više od knjige Abrahamove, no mučki je ubijen prije negoli je to uspio učiniti. S obzirom na moguću dužinu dovršenog prijevoda, Oliver Cowdery jednom je prilikom rekao kako bi ‘svesci’ bili potrebni da ga obuhvate (vidi Messenger and Advocate, prosinac 1835., 236).

Uz hijeroglifske zapise, rukopis je također sadržavao egipatske crteže. Dana 23. veljače 1842. prorok Joseph Smith je zamolio Reubena Hedlocka, profesionalnog rezbara i člana Crkve, da pripremi drvoreze triju od tih crteža kako bi mogli biti tiskani. Hedlock je dovršio ureze za tjedan dana, a Joseph Smith je objavio prijepise izvornika zajedno s knjigom Abrahamovom. Objašnjenje Josepha Smitha o crtežima popratilo je prijepise izvornika« (The Pearl of Great Price Student Manual, 28–29).

Slika

preslici 1, 2 i 3

Pitanje: Što se dogodilo s mumijama i papirusima?

Odgovor: »Nakon smrti proroka Josepha Smitha, četiri mumije i papirusi postali su vlasništvo Josephove obudovljene majke, Lucy Mack Smith. Nakon Lucyine smrti 1856., Emma Smith, prorokova žena, prodala je zbirku gospodinu A. Combsu. Nekoliko je teorija izneseno vezano uz to što se nakon toga dogodilo s mumijama i papirusima. Čini se da su barem dvije mumije izgorjele u velikom požaru u Chicagu 1871. (vidi H. B. Roberts, New Witnesses for God, 3 sveska [1909.–1911.], 2:380–382).

U rano proljeće 1966. dr. Aziz S. Atiya, profesor sa sveučilišta Utah, otkrio je nekoliko fragmenata papirusa knjige Abrahamove tijekom istraživanja u Muzeju umjetnosti Metropolitan u New York Cityju. Direktor muzeja predao je ove fragmente Crkvi 27. studenoga 1967. Trenutna lokacija drugih mumija i drugih dijelova papirusa nije poznata (vidi H. Donl Peterson, »Some Joseph Smith Papyri Rediscovered (1967)« u Studies in Scripture, Volume Two, 183–185)« (The Pearl of Great Price Student Manual, 29).

Uz naučavanje dragocjenog nauka i načela, Dragocjeni Biser dokaz je da je Joseph Smith bio prorok Božji.

3. Odgovorite na sljedeće pitanje u svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama: Što mislite na koji je način Dragocjeni Biser dokaz poziva Josepha Smitha kao proroka?

Dana 1. ožujka 1842. prorok Joseph Smith je objavio pismo koje je napisao Johnu Wentworthu, uredniku novina, objašnjavajući povijest i uvjerenja Crkve. Ono je postalo opće poznato kao Pismo Wentworthu. U njemu je Joseph izjavio 13 temeljnih načela evanđelja. Ova su uvjerenja uključena u Dragocjeni biser pod naslovom Članci vjere. Iako to nisu izjave o svim našim uvjerenjima, ona su važan zbir nauka i načela.

Pronađite i pročitajte Članke vjere u Dragocjenom biseru.

4. Odaberite dva članka vjere. U svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama dovršite sljedeće aktivnosti za svako od njih:

   1. Svojim riječima zapišite nauk ili načelo koje članak vjere naučava.

   2. Pronađite stih iz Svetih pisama koji podržava ili objašnjava nauk ili načelo u tom članku vjere. Zapišite uvide koje stih iz Svetih pisama nadodaje vašem razumijevanju ovog nauka ili načela.

   3. Navedite način na koji razumijevanje i vjerovanje u ovaj članak vjere može donijeti blagoslove u nečiji život.

Starješina L. Tom Perry iz Zbora dvanaestorice apostola je ispričao kako znanje o Člancima vjere može biti osobito korisno članovima Crkve:

Slika

Starješina L. Tom Perry

»Došao sam do zaključka da, ako ću proučavati sadržaj svakog Članka vjere, moći ću objasniti i obraniti svako načelo evanđelja koje ću imati priliku rastumačiti nekome tko traži obnovljenu istinu.

Kako bi to bio velik blagoslov kad bi svaki član Crkve naučio Članke vjere napamet i dobro upoznao načela koja se nalaze u svakom. Bili bismo spremniji iznositi evanđelje drugima…

Članci vjere nisu djelo skupine učenjaka, već ih je napisao jedan, nadahnuti čovjek koji je sveobuhvatno i sažeto objavio ključne nauke evanđelja Isusa Krista. Oni sadrže izravne i jednostavne izjave o načelima naše vjere i sačinjavaju snažne dokaze o božanskom nadahnuću koje je bilo u proroku Josephu Smithu« (»The Articles of Faith«, Ensign, svibanj 1998., 23–24).

5. Odgovorite na sljedeća pitanja u svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama:

   1. Kako izravne i jednostavne izjave o načelima mogu biti korisne u objašnjavanju i naučavanju evanđelja?

   2. Zapišite nešto o iskustvu kada su vam Članci vjere ili istine koje oni sadrže pomogli objasniti evanđelje nekome. Ako niste imali takvo iskustvo, navedite moguća pitanja koja bi drugi mogli postaviti o našoj vjeri, a koja bi se mogla odgovoriti Člancima vjere.

Možete postaviti cilj da proučavate i naučite napamet sve Članke vjere. Čineći to pridonijet ćete svojoj sposobnosti da objasnite načela evanđelja.

6. Napišite sljedeće na dnu današnjih zaduženja u svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama:

   Proučio sam lekciju »Izlazak na vidjelo Dragocjenog bisera« i dovršio je (datum).

   Dodatna pitanja, misli i uvidi koje bih želio iznijeti svojem učitelju: