Tijekom 20. stoljeća misionarski rad se proširio diljem Zemlje. Crkveni vođe molili su se za usmjerenje u vezi s ograničenjem zaređenja u svećeništvo i hramskih uredbi za članove Crkve afričkog porijekla. Konačna je objava došla predsjedniku Crkve, Spenceru W. Kimballu, te je potvrđena njegovim savjetnicima u Prvom predsjedništvu i članovima Zbora dvanaestorice apostola u hramu Salt Lake dana 1. lipnja 1978. Oni su objavili tu objavu u pismu od 8. lipnja 1978.
Gospodin objavljuje da se svećeništvo i hramski blagoslovi mogu pružiti svakom dostojnom članu Crkve
Zamislite da imate prijatelja koji je svetac posljednjih dana i muči se s nekim pitanjima o nauku, pravilima ili običajima Crkve.
Odgovorite na sljedeće pitanje u svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama: Što biste potaknuli svojeg prijatelja da učini?
U sljedećoj izjavi predsjednika Dietera F. Uchtdorfa iz Prvog predsjedništva označite dijelove koji su vam posebice od koristi:
Slika
predsjednik Dieter F. Uchtdorf
»Što je sa sumnjama i pitanjima? Kako otkrivate da je evanđelje istinito? Je li ispravno imati pitanja o Crkvi ili njezinom nauku? Moji dragi mladi prijatelji, mi smo narod koji postavlja pitanja jer znamo da raspitivanje vodi do istine. To je način na koji je Crkva započela – od mladića koji je imao pitanja. Zapravo, nisam siguran kako osoba može otkriti istinu, a da ne postavlja pitanja. Rijetko ćete u Svetim pismima otkriti objavu koja nije došla kao odgovor na pitanje. Kada god je Joseph Smith imao pitanje i nije bio siguran u odgovor, pristupio je Gospodinu, a rezultat su predivne objave u Nauku i savezima. Često je spoznaja koju je Joseph primao bila i više od onoga što se tražilo u prvotnom pitanju. To je stoga što ne samo da Gospodin može odgovoriti na pitanja koja postavimo, već, još važnije, može nam dati odgovore na pitanja koja smo trebali postaviti. Poslušajmo te odgovore.
Misionarski rad Crkve utemeljen je na iskrenim istraživačima koji postavljaju vrlo iskrena pitanja. Raspitivanje je rodno mjesto svjedočanstva. Neki bi se mogli osjećati posramljenima ili nedostojnima jer imaju istraživačka pitanja u vezi s evanđeljem, no ne trebaju se tako osjećati. Postavljati pitanja nije znak slabosti, već prethodnik rasta.
Bog nam zapovijeda da tražimo odgovore na svoja pitanja (vidi Jakovljeva 1:5–6), a sve što traži jest da tražimo ‘iskrena srca, s pravom nakanom, imajući vjeru u Krista’ (Moroni 10:4). Kada to činimo, istina o svemu može nam biti očitovana ‘moću Duha Svetoga’ (Moroni 10:5).
Ne bojte se; postavljajte pitanja. Budite znatiželjni, no nemojte sumnjati! Uvijek se čvrsto držite vjere i svjetla koje ste već primili. Zato što vidimo nesavršeno u smrtnosti, neće sve imati smisla sada.
Traženje odgovora na pitanja može vas približiti Bogu, jačajući vaše svjedočanstvo umjesto da ga poljulja. Istina je da ‘vjera je ne imati savršenu spoznaju’ (Alma 32:21), no dok koristite svoju vjeru, primjenjujući načela evanđelja svakoga dana pod svim okolnostima, iskusit ćete slatke plodove evanđelja, a po tom ćete plodu znati o njenoj istini (vidi Matej 7:16–20; Ivan 7:17; Alma 32:41–43)« (»The Reflection in the Water« [govor s domjenka Crkvenog obrazovnog sustava, 1. studenoga 2009.], LDS.org).
Sljedeći zapis prikazuje kako su dva pojedinca, Helvécio i Rudá Martins, nastojali primiti i razumjeti istinu postavljanjem pitanja:
Slika
starješina Helvécio Martins
starješina Helvécio Martins
»Tijekom vedre travanjske večeri 1972. … Helvécio Martins je promišljao o potrazi njegove obitelji za istinom. On i njegova supruga, Rudá, istražili su mnoge vjere, no činilo se da nijedna nije ispunila njihovu duhovnu prazninu. ‘Razgovarao sam s Bogom te večeri, tražeći pomoć’, rekao je« (»Elder Helvécio Martins of the Seventy« Ensign, svibanj 1990., 106).
Nekoliko dana kasnije, misionari su došli u njihov dom u Rio de Janeiru, Brazil. Starješina Martins se prisjećao: »Onoga trenutka kada su ta dva mladića zakoračila u naš stan, sva je moja potištenost i duhovna nelagoda odmah nestala te je zamijenjena mirom i spokojem za koje sada znam da su došli utjecajem Duha Svetoga« (s Markom Groverom, The Autobiography of Elder Helvécio Martins [1994.], 43).
Dok su Helvécio i Rudá, koji su bili afričkog porijekla, razgovarali su misionarima, Helvécio je postavio pitanje o ulozi crnih ljudi u Crkvi Martinsi su naučili da je u to vrijeme crkveno pravilo branilo crnim muškarcima afričkog porijekla da budu zaređeni u svećeništvo. To ih je navelo da misionarima postave daljnja pitanja.
Da ste vi bili na mjestu obitelji Martins, koja biste pitanja vi mogli imati dok biste učili o ograničenjima sa svećeništvom?
Sljedeća izjava je uvod u Službenu izjavu 2 u izdanju Svetih pisama iz 2013. Dok čitate izjavu, potražite odgovore na pitanja koje bi osobe mogle imati o ograničenju sa svećeništvom.
»Mormonova knjiga naučava da ‘svi su jednaki pred Bogom’, uključujući ‘crna [i] bijela… zasužnjena [i] slobodna… muško [i] žensko’ (2. Nefi 26:33). Tijekom povijesti Crkve, ljudi svake rase i etničke pripadnosti u mnogim državama kršteni su i živjeli su kao vjerni članovi Crkve. Tijekom života Josepha Smitha, nekoliko je crnih muških članova Crkve zaređeno u svećeništvo. Rano u njezinoj povijesti, vođe Crkve su prestali predavati svećeništvo crnim muškarcima afričkog porijekla. Crkveni zapisi ne nude jasan uvid u podrijetlo ovog običaja. Vođe Crkve vjerovali su da je potrebna objava od Boga kako bi se promijenio ovaj običaj pa su tražili vodstvo uz molitvu. Objava je došla predsjedniku Crkve, Spenceru W. Kimballu, a potvrdili su je drugi vođe Crkve u hramu Salt Lake dana 1. lipnja 1978. Objava je uklonila sva ograničenja vezana uz rasu koja su se nekoć primjenjivala na svećeništvo.«
Odgovorite na sljedeće pitanje u svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama: Na koja se pitanja u vezi s ograničenjem svećeništva mogu pronaći odgovori u ovoj izjavi?
Primijetite sljedeću rečenicu u izjavi gore: »Crkveni zapisi ne nude jasan uvid u podrijetlo ovog običaja.« Iako neki ljudi mogu predložiti razloge zašto muškarci afričkog porijekla nisu bili zaređivani u svećeništvo neko vrijeme, ti razlozi vjerojatno nisu točni. Izjava u uvodu u Službenu izjavu 2 predstavlja službeni stav Crkve.
Dok čitate sljedeći odlomak, potražite što je obitelj Martins učinila nakon što su saznali za obnovljeno evanđelje:
Obitelj Martins krštena je 2. srpnja 1972. te je vjerno služila u Crkvi. Kada je njihov najstariji sin, Marcus, primio patrijarhalni blagoslov, obećano mu je da će propovijedati evanđelje. Iako je ograničenje svećeništva u to vrijeme sprečavalo Marcusa da služi cjelodnevnu misiju, njegovi su roditelji otvorili štedni račun. Godine 1975. Crkva je najavila izgradnju hrama u São Paulu, Brazil. Kako bi pomogla u prikupljanju sredstava, sestra Martins je prodala svoj nakit. Brat Martins je vjerno služio kao član odbora za promidžbu za hram. Obitelj Martins je podnijela ove žrtve iako su vjerovali da neće imati priliku primiti svećeničke uredbe u hramu.
Postavite sljedeće pitanje u svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama: Što mislite zašto je obitelj Martins bila voljna biti krštena i vjerno služiti u Crkvi, iako su u to vrijeme bili zahvaćeni ograničenjem sa svećeništvom?
Usporedite svoj odgovor sa sljedećom izjavom koju je starješina Martins dao: »Pronašli smo istinu i ništa nas ne bi zaustavilo da živimo po njoj… Kada vam Duh kaže da je evanđelje istinito… kako možete to zanijekati?« (u »Elder Helvécio Martins of the Seventy«, 106.)
Stoga što je obitelj Martins primila svjedočanstvo preko Duha Svetoga, mogli su ići dalje, vjerujući Gospodinu, unatoč onom što nisu razumjeli.
Uz obitelj Martins, tisuće ljudi afričkog porijekla u raznim narodima spoznale su istinitost obnovljenog evanđelja u desetljećima prije objave iz 1978. Vođe Crkve u Salt Lake Cityju primile su bujicu pisama od nekrštenih obraćenika u Nigeriji i Gani koji su tražili da misionari budu poslani u Afriku. Godinama su crkveni vođe uz molitvu razmatrale to pitanje, no osjećali su da još nije došlo vrijeme da se misionari pošalju u Afriku, gdje mjesni članovi ne bi mogli predsjedavati ili vršiti uredbe.
Slika
predsjednik Spencer W. Kimball
predsjednik Spencer W. Kimball
Službena izjava 2 sadrži službenu najavu objave koju je predsjednik Spencer W. Kimball primio dana 1. lipnja 1978. Pročitajte prvi odlomak počevši s izrazom: »Draga braćo«, tražeći što su vođe Crkve rekle čemu su svjedočili.
Čime su crkveni vođe bili nadahnuti dok su svjedočili proširenju Gospodinovog djela?
Pročitajte odlomak koji započinje s: »Svjesni obećanja«. Potražite kako su vođe Crkve djelovali prema željama s kojima su bili nadahnute.
Kako su predsjednik Kimball i drugi vođe Crkve djelovali prema nadahnutim željama?
Ovaj nam odlomak pomaže razumjeti da proroci traže Gospodinovo vodstvo u usmjeravanju Crkve. Možete zapisati ovo načelo u svojim Svetim pismima.
Primijetite kako drugi odlomak započinje s izrazom: »Svjesni obećanja koja dadoše proroci«. Ovaj nas izraz podučava kako su vođe Crkve znali da će u određeno vrijeme svi dostojni muškarci imati priliku primiti svećeništvo. Mnoge su godine prije 1978. Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice apostola raspravljali i molili se o ograničenju sa svećeništvom. Crkveni vođe su osjetili da je potrebna objava kako bi se promijenilo ograničenje koje je bilo na snazi više od stoljeća. Neko je vrijeme to pitanje zaokupljalo misli predsjednika Kimballa, a on je često išao u hram i molio se o tome.
Pročitajte odlomke u Službenoj izjavi 2 koji započinju s: »On ču naše molitve«, i, »Izjavljujemo«, tražeći Gospodinov odgovor na molitve predsjednika Kimballa, njegovih savjetnika u Prvom predsjedništvu i članova Zbora dvanaestorice apostola. Možete označiti ono što otkrijete.
Ovi nam odlomci pomažu razumjeti da Gospodin usmjerava svoju Crkvu kroz objavu njegovim prorocima. Možete zapisati ovaj nauk u svoja Sveta pisma.
Ova je objava imala duboki utjecaj na ljude diljem svijeta. Pročitajte reakciju Helvécija Martinsa i njegove supruge, Rude, kada su saznali za objavu: »Nisam mogao suzdržati svoje osjećaje. Rudá i ja smo otišli u našu spavaću sobu, kleknuli i molili se. Plakali smo dok smo zahvaljivali našem Ocu na Nebu za događaj o kojem smo tek sanjali. Taj je dan zaista došao i bio je za naših smrtnih života« (Autobiography, 69–70).
Obitelj Martins bila je zapečaćena u hramu. Njihov sin, Marcus, bio je prvi član Crkve afričkog porijekla koji je služio misiju nakon objave o kraju ograničenja svećeništva. Helvécio Martins je postao mjesni svećenički vođa, a naposljetku je pozvan služiti kao član Drugog zbora Sedamdesetorice.
Misionari su poslani u Afriku ubrzo nakon što je zaprimljena objava o prestanku ograničenja svećeništva. Od tada su izgrađeni hramovi na tom kontinentu i stotine tisuća ljudi je primilo uredbe evanđelja za sebe i za svoje preminule pretke.
Možda će vas upitati zašto Crkva određeno vrijeme nije zaređivala u svećeništvo muškarce afričkog porijekla. Razmotrite kako biste mogli odgovoriti na ovo pitanje. Za više informacija posjetite LDS.org, odaberite Gospel Topics i potražite race and the priesthood.
Prikladno je objasniti drugima da ne znamo zašto je započelo ograničenje sa svećeništvom. Uz to, možete iznijeti istine koje znamo, poput onih koje ste naučili u ovoj lekciji te posvjedočiti o njima. U svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama zapišite kako biste vi mogli odgovoriti na pitanje zašto Crkva određeno vrijeme nije zaređivala u svećeništvo muškarce afričkog porijekla. Dok oblikujete svoj odgovor, možete iskoristiti primjer obitelji Martins kao i uvod u Službenu izjavu 2 iz izdanja Svetih pisama iz 2013.
Napišite sljedeće na dnu današnjih zaduženja u svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama: