Mjesto u gostionici

Draga braćo i sestre, iako je preminuo prije 20 godina, postoje trenutci kada mi nedostaje moj otac. Uskrs mi daje obećanje da ću ga ponovno vidjeti.

Kada sam bio na fakultetu u Engleskoj, moj mi je otac došao u posjet. Njegovo je očevo srce znalo da mi nedostaje dom.

Moje je otac volio avanturu, osim u hrani. Čak i u Francuskoj, poznatoj po svojem kulinarstvu, rekao bi: »Jedimo kinesku hranu.« Dugogodišnji patrijarh u Crkvi, moj je otac bio duhovan i samilostan. Jedne je noći, kada su vozila hitne pomoći projurila kroz Pariz uz glasne sirene, rekao: »Gerrite, ovi su krici rane grada.«

Na tom sam putovanju osjetio druge krike i rane. Djevojka je prodavala sladoled iz malih pokretnih kolica. Njezini su korneti bili tek veličine jedne kuglice sladoleda. Iz nekoga se razloga veliki muškarac sukobio s djevojkom. Vičući i gurajući, prevrnuo je njezina kolica, rasipajući njezine kornete za sladoled. Ništa nisam mogao učiniti dok je on drobio njezine kornete svojim čizmama. I dalje mogu vidjeti tu djevojku na njezinim koljenima na ulici kako pokušava spasiti komadiće polomljenih korneta, a bolne joj suze cure niz lice. Njezina me slika proganja, podsjetnik na neljubaznost, bezosjećajnost, nesporazum koji prečesto nanosimo jedni drugima.

Drugog smo poslijepodneva, u blazini Pariza, moj otac i ja posjetili sjajnu katedralu u Chartresu. Malcolm Miller,¹ svjetski stručnjak za tu katedralu, ukazao je na tri seta Chartres vitraža. Rekao je da oni pričaju priču.

Na prvom su prozoru bili prikazani Adam i Eva kako napuštaju Edenski vrt.

Na drugom je ispričana usporedba o dobrom Samarijancu.

Na trećem je prikazan Gospodinov Drugi dolazak.

Zajedno, ovi vitraži mogu opisati naše vječno putovanje. Pozivaju nas da svima izrazimo dobrodošlicu mjestom u Njegovoj gostionici.²

Slika

Prozor u katedrali Chartres

iStock.com/digitalimagination

Poput Adama i Eve, mi dolazimo u svijet trnja i korova.³

Slika

Prozor u katedrali Chartres

iStock.com/digitalimagination

Na našim prašnjavim cestama prema Jerihonu, napadnuti smo, ranjeni i ostavljeni u boli.⁴

Iako bismo si trebali međusobno pomagati, prečesto prelazimo na drugu stranu ceste, iz bilo kojeg razloga.

Međutim, Dobri Samarijanac samilosno zastaje i povija naše rane vinom i uljem. Vino i ulje, simboli sakramenta i drugih uredbi, usmjeravaju nas na duhovno iscjeljenje u Isusu Kristu.⁵ Dobri Samarijanac postavlja nas na svojega vlastitog magarca ili, u nekim zapisima s vitraža, nosi nas na svojim ramenima. Dovodi nas u gostionicu, koja može predstavljati njegovu Crkvu. U gostionici Dobri Samarijanac kaže: »Brini se za nj… ja ću ti na povratku platiti.«⁶ Dobri Samarijanac, simbol našeg Spasitelja, obećao je vratiti se, ovoga puta u veličanstvu i slavi.

Slika

Prozor u katedrali Chartres

iStock.com/digitalimagination

U ovom nas uskršnjem razdoblju Isus Krist poziva da postanemo, poput njega, dobri Samarijanac; da njegovu gostionicu (njegovu Crkvu) učinimo skloništem za sve od životnih ozljeda i oluja.⁷ Pripremamo se za njegov obećani Drugi dolazak dok svakoga dana činimo »jednomu od ove… najmanje braće«⁸ kao što bismo činili njemu. »Jednomu od ove… najmanje braće« svatko je od nas.

Dok s Dobrim Samarijancem pristupamo u gostionicu, učimo pet stvari o Isusu Kristu i sebi.

Prvo, ulazimo u gostionicu takvi kakvi jesmo, sa slabostima i nesavršenostima koje svatko od nas ima. Ipak, svi imamo nešto što je potrebno za doprinijeti. Naše putovanje Bogu često je zajednički put. Mi imamo pripadnost kao ujedinjena zajednica – bilo da se suočavamo s pandemijama, olujama, šumskim požarima, sušama ili da potiho ispunjavamo dnevne potrebe. Primamo nadahnuće dok se zajedno savjetujemo, slušajući svaku osobu, uključujući svaku sestru, i Duha.

Dok se naše srce mijenja i mi primamo njegovu sliku na svoje lice,⁹ vidimo njega i sebe u njegovoj Crkvi. U njemu nalazimo jasnoću, ne nesložnost. U njemu nalazimo razlog da činimo dobro, razlog da budemo dobri i povećano svojstvo da postanemo bolji. U njemu otkrivamo stalnu vjeru, oslobađajuću nesebičnost, brižnu promjenu i uzdanje u Boga. U njegovoj gostionici pronalazimo i produbljujemo naš osobni odnos s Bogom našim Ocem i Isusom Kristom.

On se uzda u nas da pomognemo gostionicu učiniti mjestom kakvim ga on treba da bude. Dok nudimo svoje talente i najbolja nastojanja, njegovi duhovni darovi također osnažuju i blagoslivljaju.¹⁰

Tumač za španjolski jezik rekao mi je: »Starješino Gong, znao sam po Duhu što ćete reći kako bih to mogao prevesti«, rekao je ovaj vjerni brat, »darom jezika«.

Darovi vjere i uvjerenja dolaze, očitujući se različito u različitim situacijama. Jedna je draga sestra primila duhovnu utjehu kada je njezin suprug preminuo od bolesti COVID-19. Rekla je: »Znam svojega dragog supruga i bit ćemo ponovno zajedno.« U drugoj je COVID situaciji druga draga sestra rekla: »Osjetila sam kako trebam preklinjati Gospodina i liječnike da mojem suprugu daju još malo vremena.«

Drugo, on nas moli da njegovu gostionicu učinimo mjestom milosti i prostora na kojem se svi mogu okupiti s mjestom za sve. Kao učenici Isusa Krista, svi su jednaki; nema drugorazrednih skupina.

Svi smo dobrodošli prisustvovati na sakramentalnom sastanku, drugim nedjeljnim sastancima i društvenim događajima.¹¹ Mi pobožno štujemo našeg Spasitelja, obzirni i uviđavni jedni prema drugima. Vidimo i prihvaćamo svaku osobu. Smiješimo se, sjedimo s onima koji sjede sami, pamtimo imena, uključujemo nove obraćenike, braću i sestre koji se vraćaju, djevojke i mladiće, svako dijete Male škole.

Zamišljajući se na njihovu mjestu, izražavamo dobrodošlicu prijateljima, posjetiteljima, osobama koje su se doselile, zaposlenim pojedincima rastrganim na sve strane. Plačemo i radujemo se jedni s drugima te smo tu jedni za druge. Kada podbacimo u našim idealima te smo užurbani, nesvjesni, osuđujući ili pristrani, međusobno tražimo oprost i činimo bolje.

Obitelj iz Afrike koja sada živi u Sjedinjenim Državama rekla je: »Od prvoga su dana članovi Crkve bili blagonakloni i gostoljubivi. Svi su učinili da se osjećamo kao kod kuće. Nitko nije gledao s visoka na nas.« Otac je rekao: »U Bibliji se podučava da plodovi evanđelja dolaze iz korijena evanđelja.« »I misionari«, rekli su otac i majka, »želimo da naš sin i kćer odrastu i budu poput tih misionara.« Braćo i sestre, neka svatko od nas srdačno dočeka sve u njegovu gostionicu.

Treće, u njegovoj gostionici učimo da je savršenstvo u Isusu Kristu, ne u savršenstvu svijeta. Nestvarno i nerealistično, »insta-savršena« filtrirana svjetovna težnja za savršenstvom može učiniti da se osjećamo nedostatno, zatočeni »swipeovima«, »lajkovima« i dvostrukim klikovima. Za razliku od toga, naš Spasitelj Isus Krist zna sve o nama što ne želimo da drugi znaju te nas i dalje voli. Njegovo je evanđelje drugih i trećih prilika omogućenih njegovom pomirbenom žrtvom.¹² On poziva svakog od nas da budemo dobri Samarijanci, da manje osuđujemo i više praštamo sebi i jedni drugima, čak i dok nastojimo potpunije obdržavati njegove zapovijedi.

Pomažemo si dok pomažemo jedni drugima. Obitelj koju poznajem živjela je u blizini prometne ceste. Putnici bi često stali i pitali za pomoć. Rano jednoga jutra obitelj je čula lupanje po vratima. Umorni i zabrinuti oko toga tko bi to mogao biti u 2 sata, pitali su se bi li, samo ovaj puta, netko drugi mogao pomoći. Kako se uporno kucanje nastavilo, čuli su: »Vatra, vatra gori sa stražnje strane vaše kuće.« Dobri Samarijanci međusobno si pomažu.

Četvrto, u njegovoj gostionici postajemo dio evanđeoske zajednice usredotočene na Isusa Krista, utemeljene u obnovljenoj istini sa živućim prorocima i apostolima te još jednim svjedočanstvom o Isusu Kristu – Mormonovom knjigom. On nas dovodi u svoju gostionicu i također u svoju kuću – sveti hram. Dom Gospodnji mjesto je na kojem nas, kao i s ranjenim čovjekom na cesti prema Jerihonu, Dobri Samarijanac može očistiti i odjenuti, pripremiti za povratak u Božju nazočnost i ujediniti nas vječno u Božju obitelj. Njegovi su hramovi otvoreni za sve koji žive njegovo evanđelje vjerom i poslušnošću.

Hramsko radovanje uključuje evanđeosko jedinstvo posred raznolikih baština, kultura, jezika i naraštaja. Na svečanosti početka radova na hramu Taylorsville Utah, sedamnaestogodišnji Max Harker govorio je o obiteljskoj baštini vjere koju su započeli, šest naraštaja ranije, šukundjedov otac Joseph Harker i njegova supruga Susannah Sneath. U obnovljenom evanđelju Isusa Krista svatko od nas može postati snažna poveznica u obiteljskim naraštajima.

Naposljetku, peto, radujemo se što Bog voli svoju djecu iz naših različitih pozadina i okolnosti, u svakom narodu, puku i jeziku s mjestom za sve u njegovoj gostionici.

Tijekom proteklih 40 godina članovi Crkve postali su sve više međunarodni. Od 1998. više članova Crkve živi izvan Sjedinjenih Država i Kanade. Do 2025. očekujemo da bi jednaki broj članova Crkve mogao živjeti u Latinskoj Americi kao u Sjedinjenim Državama i Kanadi. Sabiranje vjernih potomaka oca Lehija ispunjavanje je proroštva. Vjerni sveci, uključujući one iz pionirskog koridora, ostaju spremnik posvećenosti i služenja za globalnu Crkvu.

Također, većina odraslih članova Crkva sada nisu vjenčani, obudovljeni su ili razvedeni. To je značajna promjena. To uključuje više od polovice sestara našega Potpornog društva i više od polovice naše odrasle svećeničke braće. Ovaj demografski uzorak okolnost je u globalnoj Crkvi od 1992., a u Crkvi u Sjedinjenim Državama i Kanadi od 2019.

Naš položaj pred Gospodinom i njegovom Crkvom nije pitanje našega bračnog statusa, već toga da postanemo vjerni i neustrašivi učenici Isusa Krista.¹³ Odrasle osobe žele biti viđene kao odrasle osobe te biti odgovorne i doprinositi kao odrasle osobe. Učenici Isusa Krista dolaze odsvuda, u svakom obliku, svakoj veličini, svake nijanse i dobi, svatko s talentima, pravednim željama i golemim sposobnostima da blagoslove i služe. Svakodnevno nastojimo slijediti Isusa Krista vjerom na pokajanje¹⁴ i trajnom radošću.

Tijekom ovog života ponekada čekamo na Gospodina. Možda nismo još tamo gdje bismo se nadali i željeli biti u budućnosti. Jedna je odana sestra rekla: »Vjerno čekati na Gospodina radi njegovih blagoslova sveti je položaj. Na tom se položaju ne smije biti sa žaljenjem, pokroviteljstvom ili osudom, već umjesto toga sa svetom časti.«¹⁵ U međuvremenu, živimo sada, ne čekajući na to da život počne.

Izaija je obećao: »Onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.«¹⁶

Naš Dobri Samarijanac obećao je vratiti se. Čuda se događaju kada se brinemo jedni o drugima kao što bi se on brinuo. Kada dođemo srcem skršenim i duhom raskajanim,¹⁷ možemo pronaći zagovor u Isusu Kristu i biti okruženi njegovim rukama punim razumijevanja i sigurnosti.¹⁸ Svete uredbe nude pripadnost savezu i »moć božanskog«¹⁹ radi posvećenja unutarnje nakane i vanjskog djelovanja. Uz njegovu dobrotu punu ljubavi i dugotrpnost njegova Crkva postaje našom gostionicom.

Dok stvaramo mjesto u njegovoj gostionici, izražavajući dobrodošlicu svima, naš nas Dobri Samarijanac može iscijeliti na našim prašnjavim smrtnim cestama. Sa savršenom ljubavlju, naš Otac i njegov Sin Isus Krist obećavaju »mir u ovom svijetu, i vječni život u svijetu koji će doći«²⁰ – »kako biste ondje gdje sam ja vi bili također«.²¹ Sa zahvalnošću tako svjedočim, u sveto ime Isusa Krista. Amen.