Nikada ne odustaj od prilike da svjedočiš o Kristu

Prije pet godina na današnji dan podigli smo ruke kako bismo podržali našega voljenog proroka predsjednika Russella M. Nelsona kao predsjednika Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, Gospodinova glasnika za ovo čudesno razdoblje rasta i objave. Kroz njega primili smo bezbrojne pozive i obećani su nam veličanstveni blagoslovi ako ćemo usmjeriti svoj život na našeg Spasitelja Isusa Krista.

Dok smo 2011. godine moj suprug i ja služili kao misijski vođe u predivnoj Curitibi u Brazilu, moj je telefon zazvonio tijekom jednoga sastanka. Žureći da ga utišam, primijetila sam da je poziv od mojeg oca. Brzo sam napustila sastanak kako bih se javila: »Bok, tata!«

Neočekivano je njegov glas bio ispunjen emocijama: »Bok, Bonnie. Moram ti nešto reći. Dijagnosticiran mi je ALS.«

Moj je um bio ispunjen zbunjenošću: »Čekaj! Što je ALS?«

Tata je već objašnjavao: »Moj će um ostati budan dok se moje tijelo polako gasi«.

Osjetila sam kako se cijeli moj svijet mijenja dok sam se započinjala boriti s onime što ta tužna vijest podrazumijeva. No toga je nezaboravnog dana njegova posljednja rečenica pronašla trajno mjesto u mojem srcu. Moj je dragi otac žurno rekao: »Bonnie, nikada ne odustaj od prilike da svjedočiš o Kristu«.

Promišljala sam i molila se o tatinom savjetu. Često sam se pitala znam li u potpunosti što znači nikada ne odustati od prilike da svjedočim o Isusu Kristu.

Poput vas, povremeno sam ustala prve nedjelje u mjesecu i svjedočila o Kristu. Mnogo sam puta svjedočila o evanđeoskim istinama kao dio lekcije. Odvažno sam podučavala istinu i kao misionarka obznanjivala Kristovo božansko porijeklo.

Ipak, ova se molba činila osobnijom! Činilo se kao da je rekao: »Bonnie, ne dopusti svijetu da te obuzme! Ostani odana svojim savezima sa Spasiteljem. Nastoj iskusiti njegove blagoslove svaki dan i budi sposobna svjedočiti putem Duha Svetoga o njegovoj moći i nazočnosti u svojem životu!«

Živimo u palom svijetu, s ometanjima koja navode naše oči i srca nadolje umjesto prema nebu. Baš poput Nefijaca u 3 Nefiju 11, mi trebamo Isusa Krista. Možete li zamisliti sebe tamo, među ljudima koji su iskusili toliko kaosa i uništenja? Kako bi bilo čuti Gospodinov osobni poziv:

»Ustanite i priđite mi, da biste mogli staviti ruke svoje u bok moj, i također da biste mogli opipati otiske čavala na rukama mojim i na nogama mojim, kako biste mogli znati da sam ja… Bog cijele zemlje, te da bijah pogubljen za grijehe svijeta.

I… mnoštvo pođe… jedan po jedan… i… vidješe očima svojim, i… opipaše rukama svojim, i… spoznaše… i vidješe svaki za se.«¹

Ti su Nefijci gorljivo išli naprijed da bi stavili svoje ruke u njegov bok i opipali otiske čavala na njegovim rukama i stopalima kako bi se mogli osvjedočiti da to jest Krist. Slično tome, mnogi vjerni ljudi koje smo ove godine proučavali u Novom zavjetu gorljivo su čekali Kristov dolazak. Zatim su zakoračili sa svojih polja, od svojih radnih i blagovaonskih stolova te ga slijedili, gurajući se i tiskajući, i sjeli s njim. Jesmo li se željni osvjedočiti kao mnoštva u Svetim pismima? Jesu li blagoslovi koje tražimo manje potrebni od njihovih?

Kada je Krist fizički posjetio Nefijce kod njihova hrama, njegov poziv nije bio stajati na udaljenosti i gledati ga, već dotaknuti ga, kako bi za sebe osjetili stvarnost Spasitelja čovječanstva. Kako se možemo dovoljno približiti da steknemo osobno osvjedočenje o Isusu Kristu? To može biti dio onoga što me moj otac pokušavao podučiti. Iako možda nećemo uživati u istoj fizičkoj blizini kao oni koji su hodali s Kristom tijekom njegova zemaljskog službeništva, kroz Duha Svetoga možemo svaki dan iskusiti njegovu moć! Koliko god trebamo!

Djevojke diljem svijeta toliko su me podučile o traženju Krista i stjecanju svakodnevnoga, osobnog svjedočanstva o njemu. Dopustite mi da iznesem mudrost dviju djevojaka:

Livvy je cijeli svoj život gledala Opći sabor. Zapravo, u njezinom domu svih pet zasjedanja tradicionalno gledaju zajedno kao obitelj. U prošlosti je sabor za Livvy značio crtkarati ili utonuti u povremeni nenamjerni drijemež. No ovaj prošli Opći sabor u listopadu bio je drugačiji. Postao je osoban.

Ovoga je puta Livvy odlučila biti aktivni primatelj. Utišala je obavijesti na svojem telefonu i bilježila dojmove od Duha. Bila je začuđena kada je osjetila određene stvari koje je Bog želio da čuje i čini. Ta je odluka gotovo odmah promijenila njezin život.

Samo nekoliko dana kasnije, njezini su je prijatelji pozvali na neprimjeren film. Prisjetila se: »Osjetila sam kako se riječi i duh sabora vraćaju u moje srce i čula sam se kako odbijam njihov poziv.« Ona je također imala hrabrosti da iznese svoje svjedočanstvo o Spasitelju u svojem odjelu.

Nakon tih događaja, izjavila je: »Čudesno je to što sam, kada sam se čula kako svjedočim da Isus jest Krist, osjetila Duha Svetoga kako mi to ponovno potvrđuje«.

Livvy nije poskakivala poput kamena preko površine saborskog vikenda; zaronila je, umom i duhom, te tamo pronašla Spasitelja.

A zatim, tu je Maddy. Kada je njezina obitelj prestala dolaziti u crkvu, Maddy je bila zbunjena i nije bila sigurna što učiniti. Shvatila je da nešto značajno nedostaje. Stoga je u dobi od 13 godina Maddy počela sama ići u crkvu. Iako je ponekad bilo teško i neugodno biti sama, znala je da u crkvi može pronaći Spasitelja te je željela biti tamo gdje je on. Rekla je: »U crkvi mi se duša osjećala kao da je kod kuće«.

Maddy se držala činjenice da je njezina obitelj bila zapečaćena zajedno za vječnost. Počela je dovoditi svoju mlađu braću sa sobom u crkvu i proučavati s njima Sveta pisma kod kuće. Naposljetku im se njezina mama počela pridruživati. Maddy je rekla mami o svojoj želji da služi misiju i upitala je može li njezin majka biti spremna ići s njom u hram.

Danas je Maddy u COM-u. Ona služi. Svjedoči o Kristu. Njezin je primjer pomogao dovesti oba njezina roditelja natrag u hram i natrag Kristu.

Poput Livvy i Maddy, dok biramo tražiti Krista, Duh će o njemu svjedočiti u mnogim različitim situacijama. Ova svjedočanstva Duha događaju se dok postimo, molimo se, čekamo i nastavljamo naprijed. Naša bliskost s Kristom raste kroz često štovanje u hramu, svakodnevno pokajanje, proučavanje Svetih pisama, pohađanje crkve i vjeronauka, promišljanje o svojem patrijarhalnom blagoslovu, dostojno primanje uredbi i poštivanje svetih saveza. Sve to poziva Duha da prosvijetli naš um te donosi dodatni mir i zaštitu. No poštujemo li ih kao svete prilike kako bismo svjedočili o Kristu?

Mnogo sam puta odlazila u hram, no kada štujem u domu Gospodnjem, to me mijenja. Ponekad, dok postim, otkrivam da jednostavno osjećam glad, no u drugim se trenutcima gostim Duhom sa svrhom. Ponekad sam promrmljala molitve koje se ponavljaju i rutinske su, no također sam revno dolazila primiti Gospodinov savjet kroz molitvu.

Postoji moć u tome da nam te svete navike manje budu kontrolni popis, a više osvjedočenje. Proces će biti postepen, ali će napredovati sa svakodnevnim, aktivnim sudjelovanjem i svrhovitim iskustvima s Kristom. Dok dosljedno djelujemo prema njegovu naučavanju, stječemo svjedočanstvo o Kristu, gradimo odnos s njim i svojim Nebeskim Ocem. Počinjemo postajati poput njih.

Neprijatelj stvara toliko buke da može biti teško čuti Gospodinov glas. Naš svijet, naši izazovi i naše okolnosti neće postati tiši, no možemo i moramo gladovati te žeđati za onime što je Kristovo kako bismo ga jasno čuli.² Želimo stvoriti mišićno pamćenje učeništva i svjedočanstva koje će svaki dan naše oslanjanje na našeg Spasitelja staviti u središte pažnje.

Mojeg oca nema već više od 11 godina, no njegove su riječi žive u meni. »Bonnie, nikada ne odustaj od prilike da svjedočiš o Kristu.« Pozivam vas da mi se pridružite u prihvaćanju njegova poziva. Posvuda tražite Krista; obećavam vam da je tu!³ Istinska radost počiva na našoj voljnosti da se približimo Kristu i osvjedočimo za sebe.

Znamo da će se u posljednjim danima »svako… koljeno prignuti i svaki jezik priznati« da Isus jest Krist.⁴ Molim se da će nam sada ovo svjedočanstvo postati normalno i prirodno iskustvo – da ćemo iskoristiti svaku priliku radosno svjedočiti: Isus Krist živi!

O, koliko ga volim. Koliko smo zahvalni na njegovu vječnom Pomirenju koje je »učinilo… vječni život mogućnošću, a besmrtnost stvarnošću za sve«.⁵ Svjedočim o dobroti našeg Spasitelja i njegovoj velikoj slavi. U njegovo sveto ime, i to ime Isusa Krista. Amen.