Samo nastavite – s vjerom

Starješina George A. Smith (apostol) primio je savjet od proroka Josepha Smitha u trenutku velike teškoće: »Rekao mi je da nikada ne postanem obeshrabren, kakve me god teškoće okruživale. Ako bih potonuo u najdublji ponor Nove Škotske, a sav se Stjenjak srušio na mene, ne smijem postati obeshrabren, već moram izdržati, primijeniti vjeru i održati hrabrost, pa ću naposljetku izaći na vrhu.«¹

Kako je prorok Joseph to mogao reći nekome tko je patio? Zato što je znao da je to istina. Živio ju je. Joseph je opetovano proživljavao ozbiljne teškoće u svojem životu. Međutim, dok je primjenjivao vjeru u Isusa Krista i njegovo Pomirenje te je jednostavno išao dalje, prevladavao je naizgled nepremostive prepreke.²

Danas bih želio ponoviti Josephovu molbu da ne dopustimo da nas obeshrabrenje prevlada kada se suočavamo s razočaranjem, bolnim iskustvima, našim vlastitim nepodobnostima ili drugim izazovima.

Kada kažem obeshrabrenje, ne govorim o iscrpljujućim izazovima kliničke depresije, poremećaja anksioznosti ili drugih bolesti koje zahtijevaju posebno liječenje.³ Govorim samo o čistom starom obeshrabrenju koje dolazi s usponima i padovima života.

Nadahnjuju me moji heroji koji samo nastavljaju – s vjerom – bez obzira na sve.⁴ U Mormonovoj knjizi čitamo o Zoramu, Labanovu sluzi. Kada je Nefi zadobio mjedene ploče, Zoram se suočio s izborom da slijedi Nefija i njegovu braću u divljinu ili da možda izgubi svoj život.

Kakav izbor! Zoram je prvo bio sklon tome da pobjegne, no Nefi ga je zadržao i zakleo mu se da će, bude li htio ići s njima, biti slobodan i imati mjesto s njihovom obitelji. Zoram se ohrabrio i otišao je s njima.⁵

Zoram je pretrpio mnoge nevolje u svojem novom životu, no ipak se probijao naprijed s vjerom. Nemamo naznake da se Zoram držao svoje prošlosti niti da je zamjerao Bogu ili drugima.⁶ Bio je odan prijatelj Nefiju – proroku – te su on i njegovo potomstvo živjeli u slobodi i blagostanju u obećanoj zemlji. Ono što je bilo ogromna prepreka na Zoramovu putu naposljetku je dovelo do bogatih blagoslova zbog njegove vjernosti i voljnosti da samo nastavi – s vjerom.⁷

Nedavno sam poslušao hrabru sestru koja je govorila o tome kako je ustrajala kroz teškoće.⁸ Imala je neke izazove i jedne je nedjelje sjedila u Potpornom društvu slušajući učiteljicu za koju je mislila da živi savršenim životom – potpuno drugačijim od njezina. Bila je umorna i obeshrabrena. Smatrala je da se ne može s time mjeriti – niti da čak može pripadati – pa je ustala i otišla, planirajući nikada se više ne vratiti u crkvu. Hodajući do svojeg auta, osjetila je izraziti dojam: »Idi u kapelu i poslušaj govornika na sakramentalnom sastanku.« Propitkivala je poticaj, ali ga je ponovno snažno osjetila pa je otišla na sastanak.

Poruka je bila upravo ono što je trebala. Osjetila je Duha. Znala je da Gospodin želi da ostane s njim, bude njegova učenica i da dolazi u crkvu pa je tako i učinila.

Znate li na čemu je bila zahvalna? Da nije odustala. Samo je nastavila – s vjerom u Isusa Krista, čak i kada joj je to bilo mučno, a ona i njezina obitelj obilno su blagoslivljani dok se ona probija naprijed.

Bog Neba i Zemlje pomoći će nam prevladati obeshrabrenje i sve prepreke na koje naiđemo ako se ugledamo u njega, slijedimo poticaje Duha Svetoga,⁹ i samo nastavimo – s vjerom.

Srećom, kada smo slabi ili nesposobni, Gospodin može osnažiti našu vjeru. On može povećati našu sposobnost iznad naše vlastite. Doživio sam to. Prije više od 20 godina, neočekivano sam bio pozvan kao član Sedamdesetorice područja i osjećao sam se vrlo nepodobno. Nakon mojih zaduženja za obuku trebao sam predsjedavati na svojem prvom saboru kolčića.¹⁰ Predsjednik kolčića i ja pedantno smo isplanirali svaki detalj. Netom prije sabora, predsjednik Boyd K. Packer – tadašnji vršitelj dužnosti predsjednika Zbora dvanaestorice apostola – nazvao me je da vidi može li ići sa mnom. Bio sam iznenađen, no naravno da sam pristao. Upitao sam ga kako bi htio nastaviti budući da će predsjedavati. Predložio je da poništimo planove i pripremimo se slijediti Duha. Srećom, i dalje sam imao 10 dana za proučavanje, molitvu i pripremu.

S otvorenim rasporedom, bili smo iza govornice 20 minuta prije početka sastanka vodstva. Nagnuo sam se prema predsjedniku kolčića i šapnuo: »Ovo je predivan kolčić.«

Predsjednik Packer nježno me dotaknuo laktom i rekao: »Bez razgovora.«

Prestao sam govoriti, a njegov govor s Općeg sabora »Pobožnost priziva objavu«¹¹ pao mi je na pamet. Primijetio sam da predsjednik Packer zapisuje svetopisamske reference. Duh mi je potvrdio da prima dojmove za sastanak. Moje je iskustvo učenja tek počelo.

Predsjednik Packer govorio je prvih 15 minuta i naglasio važnost vođenja svih sastanaka pod vodstvom Svetog Duha.¹² Zatim je rekao: »Sada ćemo poslušati starješinu Cooka.«

Na putu prema govornici upitao sam ga koliko bi dugo htio da odvojim i postoji li tema o kojoj bi htio da govorim. Rekao je: »Uzmite 15 minuta i nastavite kako se osjećate nadahnuti.« Odvojio sam oko 14 minuta i iznio sve što sam imao na umu.

Predsjednik Packer ponovno je ustao i govorio još 15 minuta. Iznio je ovaj stih iz Pisama:

»Izgovarajte misli koje ću staviti u srca vaša, i nećete se postidjeti pred ljudima…

Bit će vam dano… upravo u onome trenutku, što ćete reći.«¹³

Zatim je rekao: »Sada ćemo poslušati starješinu Cooka.«

Bio sam zapanjen. Nikada nisam razmotrio mogućnost da će se od mene tražiti da dva puta govorim na jednom sastanku. Nisam imao ništa na umu za reći. Moleći se gorljivo i oslanjajući se na Gospodina za pomoć, nekako sam bio blagoslovljen mišlju, stihom Pisama i mogao sam govoriti još 15 minuta. Sjeo sam potpuno iscrpljen.

Predsjednik Packer ponovno je govorio 15 minuta o slijeđenju Duha te je iznio Pavlova naučavanja da ne bismo trebali govoriti »riječima kakve uči ljudska mudrost, nego riječima kakve uči Duh«.¹⁴ Kao što možete zamisliti, bio sam preplavljen kada je po treći put bio nadahnut reći: »Sada ćemo poslušati starješinu Cooka.«

Bio sam prazan. Nisam imao ništa. Znao sam da je vrijeme za primjenjivanje više vjere. Polako sam pronašao svoj put do govornice, preklinjući Boga za pomoć. Kada sam prišao mikrofonu, Gospodin me čudesno blagoslovio da nekako iznesem još jednu 15-minutnu poruku.¹⁵

Sastanak je naposljetku završio, no brzo sam shvatio da će zasjedanje za odrasle započeti za sat vremena. O ne! Poput Zorama, iskreno sam poželio pobjeći, ali baš kao što je Nefi uhvatio njega, znao sam da će predsjednik Packer uhvatiti mene. Na sastanku za odrasle slijedili smo potpuno isti uzorak. Govorio sam još tri puta. Sljedeći dan, tijekom općeg zasjedanja, govorio sam jednom.

Nakon sabora, predsjednik Packer s ljubavlju je rekao: »Učinimo to ponovno jednom.« Volim predsjednika Boyda K. Packera i cijenim sve što sam naučio.

Znate li na čemu sam zahvalan? Na tome što nisam odustao niti se opirao. Da sam popustio svojoj očajničkoj želji za bijegom s tih sastanaka, propustio bih priliku da povećam svoju vjeru i primim bogato izlijevanje ljubavi i podrške od svoga Nebeskog Oca. Naučio sam o njegovu milosrđu, čudesnoj osposobljavajućoj moći Isusa Krista i njegova Pomirenja te o snažnom utjecaju Duha Svetoga. Unatoč mojoj slabosti,¹⁶ naučio sam da mogu služiti. Mogu doprinijeti kada je Gospodin uz mene ako samo nastavim – s vjerom.

Bez obzira na veličinu, opseg i ozbiljnost izazova s kojima se suočavamo u životu, svi imamo trenutke kada osjećamo da se želimo zaustaviti, da želimo otići, pobjeći ili možda odustati. No primjenjivanje vjere u našeg Spasitelja Isusa Krista pomaže nam prevladati obeshrabrenje bez obzira na to s kojim se preprekama suočavamo.

Baš kao što je Spasitelj dovršio djelo koje mu je bilo dano, on ima moć pomoći nam dovršiti djelo koje je nama dano.¹⁷ Možemo biti blagoslovljeni time da idemo naprijed na putu saveza, bez obzira koliko on stjenovit postao, i da naposljetku primimo vječni život.¹⁸

Kao što je prorok Joseph Smith rekao: »Budite postojani, vi sveci Božji, izdržite još malo i životna će oluja proći, a vas će nagraditi onaj Bog čije sluge vi jeste.«¹⁹ U ime Isusa Krista. Amen.