Jedno u Kristu

Kao što je predsjednik Dallin H. Oaks napomenuo, danas je Cvjetnica, početak Svetog tjedna, označavanje Gospodinova pobjedonosnog ulaska u Jeruzalem, njegove patnje u Getsemaniju i smrti na križu samo nekoliko dana kasnije te njegova veličanstvenog Uskrsnuća na uskrsnu nedjelju. Odlučimo nikada ne zaboraviti što je Krist podnio da nas otkupi.¹ I nikada nemojmo izgubiti preplavljujuću radost koju ćemo ponovno osjetiti na Uskrs dok promišljamo o njegovoj pobjedi nad grobom i daru sveopćeg uskrsnuća.

Večer prije iskušenja i raspeća koje ga je čekalo, Isus se pridružio pashalnom obroku sa svojim apostolima. Na kraju te Posljednje večere, u svetoj zastupničkoj molitvi, Isus je molio svojeg Oca ovim riječima: »Sveti Oče, čuvaj u svome imenu [moje apostole] one koje si mi dao, da budu jedno kao i mi!«²

Zatim je, nježno, Spasitelj proširio svoju molbu na sve vjernike:

»Ne molim samo za njih nego i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u me,

da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno.«³

Postati jedno tema je koja se ponavlja u evanđelju Isusa Krista i u Božjim odnosima s njegovom djecom. U odnosu na grad Sion u Henokovo doba, rečeno je da »bijahu jednoga srca i jednoga uma«.⁴ Od prvih svetaca u prvobitnoj Crkvi Isusa Krista, u Novom zavjetu zabilježeno je: »Mnoštvo je vjernika bilo jedno srce i jedna duša«.⁵

U našoj je rasporedbi Gospodin upozorio: »Kažem vam, budite jedno; a ako niste jedno, niste moji«.⁶ Među razlozima koje je Gospodin naveo zašto rani svetci u Missouriju nisu uspjeli uspostaviti mjesto Siona bio je taj da »nisu složni prema slozi koju zahtijeva zakon celestijalnog kraljevstva«.⁷

Gdje Bog prevladava u svim srcima i umovima, ljudi su opisani kao »jedno, djeca Kristova«.⁸

Kada se uskrsli Spasitelj ukazao drevnim narodima Mormonove knjige, s neodobravanjem je primijetio da je u prošlosti bilo prepiranja među narodom o krštenju i drugim pitanjima. Zapovjedio je:

»Neka ne bude prepiranja među vama kao što je prije bilo; također neka ne bude prepiranja među vama gledom na pojedinosti nauka mojega, kao što je prije bilo.

Jer zaista, zaista, kažem vam, onaj tko ima duha sukobljavanja nije od mene, već je od đavla, koji je otac sukobljavanja.«⁹

U našem iznimno svadljivom svijetu, kako se može postići jedinstvo, posebice u Crkvi gdje trebamo imati »jed[nog] Gospodin[a], jedn[u] vjer[u] i jedno krštenje«?¹⁰ Pavao nam daje rješenje:

»Jer svi koji ste u Krista kršteni, Krista ste obukli.

Nema tu više ni Židova ni Grka; nema više ni roba ni slobodnjaka; nema više ni muškog ni ženskog, jer ste svi samo jedan u Kristu Isusu.«¹¹

Previše smo različiti i ponekad previše nesložni da bismo se mogli okupiti kao jedno na bilo kojoj drugoj osnovi ili pod bilo kojim drugim imenom. Samo u Isusu Kristu možemo doista postati jedno.

Postati jedno u Kristu odvija se jednu po jednu osobu – svatko od nas započinje sa sobom. Mi smo dvojna bića od tijela i duha te ponekada smo u ratu sami sa sobom. Kao što je Pavao izjavio:

»Istina, moj se nutarnji čovjek slaže u veselju s Božjim zakonom,

ali vidim u… udovima [tijela svojega] drugi zakon koji se bori protiv zakona moga uma te me zarobljava u zakon grijeha koji je u mojim udovima.«¹²

Isus je također bio biće tijela i duha. On bijaše iskušan; on razumije; on nam može pomoći postići unutarnje jedinstvo.¹³ Stoga, oslanjajući se na svjetlo i milost Kristovu, nastojimo dati svojem duhu i Duhu Svetom prevlast nad tjelesnim. A kada podbacimo, Krist nam je svojim Pomirenjem dao dar pokajanja i priliku da pokušamo ponovno.

Ako se pojedinačno svatko od nas u »Krista… obu[če]«, onda se zajedno možemo nadati da ćemo postati jedno, kao što je Pavao rekao, »tijelo Kristovo«.¹⁴ U »Krista [se] obu[ći]« zasigurno uključuje učiniti njegovu »najveć[u] i prv[u] zapovijed«¹⁵ našom najvećom i prvom obvezom, a ako volimo Boga, vršit ćemo njegove zapovijedi.¹⁶

Jedinstvo s našom braćom i sestrama u Kristovu tijelu raste dok slijedimo drugu zapovijed – nerazdvojno povezanu s prvom – da volim druge kao sebe same.¹⁷ I pretpostavljam da bi se među nama postiglo još savršenije jedinstvo kad bismo slijedili Spasiteljev viši i svetiji izraz ove druge zapovijedi – voljeti jedni druge ne samo kao što volimo sebe, već i kao što je on volio nas.¹⁸ Ukratko, to je »svaki čovjek [koji] traž[i] dobrobit bližnjega svoga, i čin[i] sve uz oko uprto na slavu Božju«.¹⁹

Objašnjavajući kako se zadobiva trajan mir i jedinstvo, predsjednik Marion G. Romney, bivši savjetnik u Prvom predsjedništvu, rekao je:

»Ako je jedna osoba, prepuštajući se Sotoni, ispunjena djelima tijela, ona ratuje u sebi. Ako dvoje popuste, svatko od njih ratuje u sebi i bore se jedni s drugima. Ako mnogi ljudi popuste, društvo [žanje] žetvu velikog stresa i sukoba. Ako vladari zemlje popuste, dolazi do sukoba širom svijeta.«

Predsjednik je Romney nastavio: »Kako djela tijela imaju univerzalnu primjenu, tako je ima i evanđelje mira. Ako ga jedan čovjek živi, on ima mir u sebi. Ako ga dva čovjeka žive, oni imaju mir u sebi i jedan s drugim. Ako ga građani žive, država ima domaći mir. Kad bude dovoljno država koje uživaju plod Duha kako bi kontrolirale globalna pitanja, tada i samo tada ratni bubnjevi neće ječati, a bojne zastave bit će smotane… (Vidi Alfred Lord Tennyson, »Locksley Hall«, The Complete Poetical Works of Tennyson, izd. W. J. Rolfe, Boston: Houghton-Mifflin Co., 1898., str. 93., redci 27. – 28.).«²⁰

Kada se mi u »Krista… obu[čemo]«, postaje moguće bilo riješiti ili odložiti razlike, nesuglasice i sporove. Prilično dramatičan primjer prevladavanja podjela nalazimo u povijesti naše Crkve. Starješina Brigham Henry Roberts (obično poznat kao B. H. Roberts), rođen u Engleskoj 1857., služio je kao član Prvog vijeća Sedamdesetorice – ono što danas nazivamo predsjedništvo Sedamdesetorice. Starješina Roberts bio je sposoban i neumoran branitelj obnovljenog evanđelja i Crkve u nekim od njezinih najtežih vremena.

Međutim, 1895. godine služba starješine Robertsa u Crkvi bila je ugrožena sukobom. B. H. bio je postavljen kao izaslanik na skupu koji je izradio nacrt ustava za Utu kada je Utah postala država. Nakon toga, odlučio je postati kandidat za kongres Sjedinjenih Država, ali nije obavijestio Prvo predsjedništvo niti tražio njegovo odobrenje. Predsjednik Joseph F. Smith, savjetnik u Prvom predsjedništvu, ukorio je B. H.-a zbog tog neuspjeha na općem svećeničkom sastanku. Starješina Roberts izgubio je izbore i smatrao je kako je njegov poraz uvelike bio zbog izjava predsjednika Smitha. Bio je kritičan prema crkvenim vođama u nekim političkim govorima i intervjuima. Povukao se iz aktivne crkvene službe. Na podužem sastanku u hramu Salt Lake s članovima Prvog predsjedništva i Vijeća dvanaestorice, B. H. ostao je uporan u opravdavanju samog sebe. Kasnije je »predsjednik [Wilford] Woodruff dao [starješini Robertsu] tri tjedna da ponovno razmotri svoj položaj. Ako ostane neraskajan, razriješit će ga iz Sedamdesetorice.«²¹

Na naknadnom privatnom sastanku s apostolima Heberom J. Grantom i Francisom Lymanom, B. H. je u početku bio nepopustljiv, no ljubav i Sveti Duh naposljetku su prevladali. Suze su mu došle na oči. Dvojica apostola bili su u mogućnosti odgovoriti na određene uočene prezire i uvrede koje su uznemirile B. H.-a te su otišli s iskrenom molbom za izmirenjem. Idućeg je jutra, nakon dugotrajne molitve, starješina Roberts poslao poruku starješinama Grantu i Lymanu da je bio spreman ponovno se sjediniti sa svojom braćom.²²

Kada se kasnije sastao s Prvim predsjedništvom, starješina Roberts rekao je: »Otišao sam Gospodinu i primio svjetlo i poduku kroz njegova Duha da se podložim ovlasti Božjoj«.²³ Motiviran svojom ljubavlju prema Bogu, B. H. Roberts ostao je vjeran i sposoban crkveni vođa do kraja svojeg života.²⁴

Također, u ovom primjeru možemo vidjeti kako jedinstvo ne znači jednostavno složiti se da svi trebaju činiti svoje ili ići svojim putem. Ne možemo biti jedno osim ako svi ne usmjerimo svoja nastojanja prema zajedničkom cilju. To znači, riječima B. H. Robertsa, podložiti se ovlasti Božjoj. Mi smo različiti udovi tijela Kristova, ispunjavamo različite funkcije u različitim trenutcima – uho, oko, glava, ruka, noge – ipak svi smo jedno tijelo.²⁵ Stoga je naš cilj »da ne bude razdora u tijelu, već da udovi brižno nastoje oko zajedničkog dobra sviju«.²⁶

Jedinstvo ne zahtijeva jednoličnost, ali zahtijeva sklad. Naša srca mogu biti isprepletena u ljubavi, biti jedno u vjeri i nauku, a da ipak navijamo za različite timove. Možemo se ne slagati oko raznih političkih pitanja, raspravljati o ciljevima i ispravnim načinima da ih ostvarimo te o mnogim takvim stvarima. No nikada se ne možemo ne slagati niti se sukobljavati s ljutnjom ili prezirom jedni prema drugima. Spasitelj je rekao:

»Jer zaista, zaista, kažem vam, onaj tko ima duha sukobljavanja nije od mene, već je od đavla, koji je otac sukobljavanja, i on podjaruje srca ljudi da se sa srdžbom međusobno sukobljavaju.

Gle, to nije nauk moj, podjarivati srca ljudi na srdžbu, jedne protiv drugih; već je ovo nauk moj, da takvo što mora prestati.«²⁷

Prije godinu dana, predsjednik Russell M. Nelson preklinjao nas je ovim riječima: »Nitko od nas ne može kontrolirati narode, postupke drugih ili članove svoje vlastite obitelji. No možemo kontrolirati sebe. Moj je poziv danas, draga braćo i sestre, okončati sukobe koji bjesne u vašem srcu, vašem domu i vašem životu. Zakopajte bilo koju i svaku sklonost da povrijedite druge – bilo da su te sklonosti temperament, oštar govor ili zamjeranje nekome tko vas je povrijedio. Spasitelj nam je zapovjedio da okrenemo drugi obraz [vidi 3 Nefi 12:39], da volimo svoje neprijatelje i molimo se za one koji nas s prezirom koriste [vidi 3 Nefi 12:44].«²⁸

Opet kažem da se jedino u našoj osobnoj odanosti Isusu Kristu i ljubavi prema njemu te kroz odanost i ljubav prema njemu možemo nadati da ćemo biti jedno – jedno iznutra, jedno kod kuće, jedno u Crkvi, naposljetku jedno u Sionu, a povrh svega, jedno s Ocem i Sinom i Duhom Svetim.

Vraćam se događajima Svetog tjedna i konačnoj pobjedi našeg Otkupitelja. Uskrsnuće Isusa Krista svjedoči o njegovoj božanstvenosti i da je on prevladao sve. Njegovo Uskrsnuće svjedoči da, vezani za njega savezom, i mi možemo prevladati sve i postati jedno. Njegovo Uskrsnuće svjedoči da su kroz njega besmrtnost i vječni život stvarnosti.

Ovoga jutra svjedočim o njegovu doslovnom Uskrsnuću i svemu što podrazumijeva, u ime Isusa Krista. Amen.