Moj pokus s vjerom

Naš razred Nedjeljne škole za 13-godišnjake nije bio baš poznat po pobožnosti. Međutim, imali smo divnu učiteljicu koja se trudila što je više mogla svaku lekciju podučiti s Duhom. Jedna takva lekcija bila je o čitanju Svetih pisama.

Na kraju lekcije dala nam je izazov. Bio je namijenjen za sve nas, ali iz nekog je razloga ona pogledala izravno u mene dok je govorila: »Dajem vam izazov da čitate Mormonovu knjigu doslovno svaki dan!« Pomislio sam: »Pokazat ću vam. Učinit ću to!«

Započeo sam s 1. Nefijem glava 1 te iste večeri i nastavio sam čitati svaki dan. Vjerojatno nisam imao ispravan stav kad sam počeo, ali tijekom vremena počelo mi se sviđati što je čitanje Mormonove knjige učinilo da osjećam. Čitanje svake večeri postalo je ugodna navika.

Više mjeseci kasnije došao sam do Alme 32 i bio sam zadivljen idejom o pokusu s vjerom. U školi smo upravo učili o provođenju znanstvenih pokusa, pa sam kleknuo i rekao Nebeskom Ocu da započinjem pokus. Zatražio sam da mogu spoznati je li Mormonova knjiga istinita.

Gledajući unatrag, znam da je Nebeski Otac odgovorio na moje molitve mnogo puta. Svakodnevno čitanje Mormonove knjige dalo mi je veću sposobnost nadvladavanja zla. Osjećao sam se bližim svom Ocu na Nebu. Osjećao sam se osnaženim moću Duha Svetoga da svladam prepreke. Ono što je Alma rekao o pokusu s Božjom riječi je istinito: »[Ona] počinje širiti dušu moju, da, počinje ona prosvjetljavati razumijevanje moje, da počinje mi ona biti slasna« (Alma 32:28).