Predsjednik Spencer W. Kimball (1895–1985)

Odrastajući u ruralnoj Arizoni Spencer W. Kimball naučio je raditi naporno u ranoj dobi. Unuk apostola Hebera C. Kimballa (1801–1868) i sin predsjednika okola, Spencer je također razvio snažno svjedočanstvo i duboku odanost evanđelju.

Kad je bio dječak, Spencerova je dužnost često bila voziti se na vrhu kola za sijeno, pritiskajući sijeno dok su ga njegova starija braća dobacivala. Bio je to vruć, prašnjav i škripav posao, ali on ga je obavzljao – osim kad bi zvono crkve zazvonilo oglašavajući početak Male škole, koja se tada održavala tijekom tjedna. On nikada nije izostajao i nije namjeravao ni sada izostati. Njegova su braća imala druge ideje i počela su nabacivati sijeno na kola još brže. Kad su primijetili da se sijeno gomila, Spencer je bio na pola puta do Male škole.

Spencer W. Kimball je služio kao misionar, biskup i predsjednik okola prije nego što je bio pozvan za apostola 1943. godine. Njegova je radna etika bila legendarna, unatoč više ozbiljnih bolesti koje su uključivale srčani udar i rak grla. On je poticao članove Crkve da produže svoj korak, a njegov je osobni moto bio jednostavno »Učini to«. Zbog njegovog zdravlja neki su mislili da će mandat Spencera W. Kimballa kao predsjednika Crkve možda biti kratak. Ali on je predsjedavao Crkvom 12 godina, tijekom kojih se broj hramova u funkciji udvostručio, broj misionara se povećao za 50 posto, a svećeništvo je bilo dodijeljeno svim dostojnim muškim članovima.