Suočavanje s pornografijom: zaštititi, reagirati i iscijeliti

Zamislite u svojim mislima dijete koje volite. Kada kažete ovom djetetu: »Volim te«, što to znači? U svojoj srži, to znači da pružamo zaštitu kako bismo pomogli onima koje volimo da postanu najbolji što mogu i suoče se s izazovima života. Dio je zaštite stvaranje snažnih, pouzdanih, dosljednih odnosa. Ove vrste odnosa pomažu da bliže privučemo svoju djecu. Dok gradimo snažne odnose povjerenja i štitimo svoju djecu i unučad – ili bilo koje dijete – pružamo im sigurno mjesto kojem se mogu okrenuti. Ova im zaštita pomaže razumjeti tko su te im pomaže pojmiti njihov odnos s Bogom. Osjećati se cijenjeno i voljeno pomaže djeci zamisliti brižnoga Nebeskoga Oca koji daje upute za njihovu sreću i oslanjati se na njega.

Brine me da mnogi roditelji još ne shvaćaju koliko je pornografija doista opasna ili da možda misle kako je to problem samo za susjedovog dječaka. Stvarnost je da ovaj problem utječe na naše dječake i naše djevojčice, a mi ne razgovaramo dovoljno o tome.

Prije mnogo godina, moj suprug i ja čuli smo značajnu priču koju smo često ponavljali svojoj djeci. U priči se govori o staroj čegrtuši koja je zatražila dječaka u prolazu da je prenese do vrha planine kako bi vidjela još jedan zalazak sunca prije nego što umre. Dječak je oklijevao, no čegrtuša mu je obećala da ga u zamjenu za prijevoz neće ugristi. Nakon tog ustupka, dječak je ljubazno odnio zmiju do vrha planine na kojoj su zajedno gledali zalazak sunca.

Nakon što je odnio zmiju natrag u dolinu, dječak si je pripremio jelo i ležaj za noć. Ujutro je zmija upitala: »Molim te, dječače, možeš li me odnijeti natrag kući? Sada je vrijeme da napustim ovaj svijet i htjela bih se vratiti svojoj kući.« Dječak je osjećao da je bio siguran, a zmija je održala svoju riječ, pa je odlučio odnijeti zmiju kući kako je zatražila.

Pažljivo je podignuo zmiju, držao ju je blizu svojih prsa i odnio je natrag u pustinju do njezine kuće kako bi umrla. Netom prije nego je položio čegrtušu, čegrtuša se okrenula i ugrizla ga za prsa. Dječak je zavapio i bacio zmiju na tlo. »Gospođo zmijo, zašto si to učinila? Sada ću zasigurno umrijeti!« Čegrtuša ga je pogledala i nasmiješila se: »Znao si što sam kada si me podignuo.«

U današnjem svijetu vidim mnoge roditelje koji svojoj djeci pružaju zmiju. Govorim o pametnim telefonima. Ne možemo staviti mobilne telefone s pristupom internetu u ruke djece koja nisu dovoljno stara da bi bila dovoljno podučena, još nemaju nužne sposobnosti rasuđivanja i donošenja odluka te nemaju roditeljsku kontrolu i druge alate da ih zaštite. Jason S. Carroll, profesor obiteljskog života na Sveučilištu Brighama Younga, izjavio je: »Štitimo svoju djecu do trenutka kada se mogu štititi sama.« Prvo se razvija moždano deblo u kojem se nalaze centri mozga za užitak. Tek se kasnije u potpunosti razvijaju sposobnosti razlučivanja i donošenja odluka u frontalnom korteksu. »Stoga djeca imaju papučicu za ubrzavanje bez punog kočionog sustava.«¹

Svi bi telefoni trebali imati mjere zaštite, čak i oni tinejdžera. To je dobar savjet i za odrasle. Nitko nije imun na ugriz zmije otrovnice. Neki se roditelji odlučuju za preklopne mobitele za svoju djecu kako bi ograničili uporabu pozivanja i slanja tekstualnih poruka.

Uz pametne telefone postoje bezbrojni drugi uređaji na kojima se može pristupiti neželjenim medijima putem interneta. Nedavno je istraživanje pokazalo da se 79% izlaganja neželjenoj pornografiji događa kod kuće.² Da navedem samo nekoliko uređaja, djeca joj mogu biti izložena na tablet računalima, pametnim telefonima, igraćim konzolama, prenosivim DVD čitačima i pametnim TV-ima. Poznajem obitelji koje su odredile jedno visokoprometno područje u svojem domu u kojem se elektronski uređaji koriste. Ove obitelji nazivaju to »medijskom sobom« i svi se njihovi uređaji drže na otvorenom, na svjetlu. Nikada nijedna osoba nije sama u sobi na medijskom uređaju.

Neke su se obitelji odlučile za pravila poput onih da nema telefona u spavaćim sobama ili kupaonicama. Neke jednostavno kažu: »Nikada sam s telefonom.« Ipak, drugi postupno daju pristup aplikacijama koje njihova djeca mogu koristiti sa softverom koji omogućuje roditelju konfiguraciju djetetovog mobitela. Na ovaj način podučavaju da se povjerenje stječe i da je sigurnost na telefonu važna.

Koje god bile potrebe za vašu zasebnu obitelj, podučavajmo svakog člana obitelji da od samog početka mudro i pozitivno koriste tehnologiju – da razviju moralni način razmišljanja. Obrazujmo djecu na konstruktivne načine da pozitivno koriste tehnologiju. Možemo ih podučiti procjenjivanju time što će se upitati: »Hoće li uporaba ovoga služiti dobroj svrsi?« Naši odabiri u tome kako podučavamo svoje obitelji sada utjecat će na buduće naraštaje.

Nadam se da ćemo kao roditelji razmotriti važnost našeg odnosa s našom djecom i specifične napore koje ulažemo kako bismo ih zaštitili. Dok osnažujemo ove brižne odnose, djeca će bolje razumjeti zašto Bog upozorava na zla pornografije, prepoznat će kako je izbjegavati i bit će spremna ako naiđu na nju.

Slika

father talking with his son

Fotografija: Getty Images, korišteno u ilustrativne svrhe, modeli pozirali

Vođenje gostoljubivih, otvorenih, privlačnih razgovora koji potiču djecu da svojim roditeljima iznose svoje misli, iskustva i pitanja nije lako. Možemo pozvati djecu svih dobi da priznaju ako ili kada razviju ikakvu razinu problema s pornografijom – od prvih, nenamjernih izlaganja preko povremene uporabe, intenzivne uporabe do kompulzivne uporabe. Prvi su razgovori bolji, a djeca će spremnije priznati kada znaju da ih se voli i da ništa što kažu ili učine ne može promijeniti tu ljubav.

Međutim, vrlo rijetko dijete priznaje dobrovoljno. To se obično dogodi kada pozoran roditelj potakne dijete s: »Je li sve u redu?« ili »Ne činiš se potpuno svoj.« Što više ljubavi dijete osjeti, tim mu je lakše otvoriti se.

Ovo jamstvo ljubavi uspostavlja se u njihovim mislima od malih iskustava koje se opetovano ponavljaju. Manji problemi o kojima se raspravlja na brižan način stvaraju temelj zdrave reakcije tako da je, kada veliki problemi dođu, komunikacija i dalje otvorena. Najvažnije, djeca znaju da će vaša reakcija i dalje biti: »I dalje te volim. Ne prestajem te voljeti zbog nečega što se dogodilo. Uvijek ću te voljeti.«

Iz nekog razloga, ne razgovaramo puno s mladima i djecom o jednom od najsnažnijih poriva i najvećih kušnji s kojima će se susresti. Zbog naše nevoljkosti u položaju su da ih prvenstveno podučavaju internet, druga djeca ili tinejdžeri, ili čak popularni mediji. Neki od nas možda čak i oklijevamo upotrijebiti riječ pornografija oko djece u nastojanju da zaštitimo njihovu nevinost. Osjećamo se tako neugodno. Možda naši roditelji nikada nisu razgovarali s nama tako otvoreno. Što ako naši razgovori potaknu znatiželju? Što ako žele znati više? Kako možemo očekivati od naše djece da razgovaraju s nama o pornografiji ako mi nikada nismo razgovarali o njoj s njima?

Roditelji, moramo započeti razgovor i ne čekati da djeca dođu k nama. Volim prijedlog održavanja redovitih, učestalih, komotnih razgovora umjesto jednokratnog događaja. Pogodnosti su vođenja razgovora ti što su roditelji i vođe od povjerenja stručnjaci, ne Google; razgovor se može odviti u sigurnom okruženju i on povećava djetetovo povjerenje. Želimo da se djeca osjećaju spremna i osnažena, ne uplašena. Želimo razgovarati s njima, a ne govoriti im.

Kao roditelji i učitelji ne možemo pomoći djeci ako i sami nismo obrazovani. Ključno je naučavati što i zašto. Za sebe možemo naučiti i pomoći djeci razumjeti zašto je pornografija loša, zašto je tako opasna, zašto ne želimo da ih povrijedi te što učiniti naiđu li na nju.

Dajemo li svojoj djeci dovoljno zašto primjereno njihovoj dobi? Ako je jedini razlog koji im dajemo kako bi izbjegli pornografiju taj da je loša, to može postati nedostatan razlog. Umjesto toga, moramo predstaviti što više odgovora na zašto kako bismo uspostavili moralni imperativ koji je motivirajući za naše mlade.

Postoje brojni razlozi za izbjegavanje pornografije, no evo tek nekoliko motivacija organizacije Fight the New Drug koji bi mogli zainteresirati naše mlade:

Nadodala bih da je pornografija protivna Božjim zapovijedima. S ovim i mnoštvom drugih razloga gradimo slučaj protiv pornografije, no spoznaja bez primjene dovodi to frustracije. Moramo postaviti razumne i korisne granice, ograničenja i očekivanja. Ključno je pomaganje djeci stvoriti svoj unutarnji zaključak da se žele kloniti pornografije. Ako dijete ne donese svoj zaključak koji stav imati prema ovom pitanju, vjerojatnije je da će ono postati dio zapanjujuće statistike.

Kada su djeca izložena pornografiji i kada ih ona zarobi, ona se muče reagirati, oporaviti i iscijeliti. Srdačna, iskrena, stalna, čvrsta i strpljiva podrška potrebna je dok djeca preuzimaju svoju odgovornost za svoj osobni oporavak i ostvaruju svoj napredak. Nitko ne može pružiti ovu vrstu podrške poput roditelja. Nakon što smo pažljivo i osobno naučavali istinu, nakon što smo obzirno gradili povjerenje i poticali razgovore, tada djeca trebaju znati kako će naše jamstvo, unatoč njihovim pogreškama i odabirima, biti: »Uvijek ću te voljeti bez obzira na sve.«

Prisjećam se jednostavnog incidenta koji se dogodio u našoj obitelji prije mnogo godina. Moj suprug i ja nismo bili kod kuće, a naš je najstariji sin čuvao drugu djecu. Primili smo poziv od zabrinutog susjeda uzbunjujući nas da je vatrogasni kamion bio pred našom kućom. Požurili smo se kući i otkrili da se naš desetogodišnji sin igrao u stražnjem dvorištu pokraj šest jutara velikog polja punog visoke, suhe trave. Pokušao je vidjeti može li iskrama zapaliti vatru.

Očito je mogao! Do trenutka kada smo stigli, vatrogasci su ugasili maleni požar, održali su lekciju našem sinu, a susjedi su se počeli razilaziti. Naš je sin bio posramljen, uplašen, u suzama i znao je da je u nevolji.

Svi smo otišli u kuću. Naš je sin bio toliko uplašen da je sve što smo mogli učiniti, iako je situacija bila ozbiljna, bilo obgrliti rukama ovog dražesnog dječaka i uvjeriti ga u našu ljubav i olakšanje što nije bio povrijeđen.

Kada su djeca izložena pornografiji i posebice kada budu ulovljena u njezinu mrežu, osjećaju se posramljeno, uplašeno, a i uplakano. Teško je uzeti nešto što je bilo u tami i izložiti to svjetlu. Vlada osjećaj posramljenosti i ranjivosti. Možda će imati neuspjehe i izazove duž puta dok se oporavljaju i iscjeljuju. Njihova je potreba za stalnom ljubavi kritična. Međutim, roditelji trebaju biti svjesni da će njihova ljubav uvijek pomoći, ali neće biti sve što je potrebno.

U iscjeljenju ćete trebati usmjeriti dio te ljubavi koju imate za svoje dijete u pronalazak ispravnih izvora za pomoć. Vaša je ljubav temelj za ono što se treba dogoditi, no ako je netko koga volite zarobljen, vjerojatnije je da će vam biti potrebna profesionalna osoba koja može pomoći vašoj voljenoj osobi i vama također. 

Dok vi i vaši voljeni tražite iscjeljenje, nadam se da ćete pronaći snagu u Onome koji ima moć iscijeliti sve rane, okupiti ljude i stvoriti odnose znatno iznad naše trenutne sposobnosti da to zamislimo. Naš Spasitelj, obzirni Iscjelitelj, ima moć spasiti. Možemo biti roditelji našoj djeci i usmjeriti ih prema njemu, no samo on može biti njihov Spasitelj. I čudesno je to što on voli našu djecu čak i savršenije od nas – bez obzira na sve.

Slika

Jesus with children

Detalji iz slike Dopustite dječici da dođu k meni, Carl Heinrich Bloch