Jesam ili bio sam: To je pitanje

Nažalost, mi često obilježavamo druge kada govorimo o njima. Na primjer, možemo reći nešto kao:

• »Starješina Brown je lijen misionar.« Umjesto toga, trebamo reći: »Starješina Brown u zadnje vrijeme ne radi naporno, ali vjerujem da se može popraviti.«

• »Mary nije religiozna osoba.« Suprotno tome, možemo reći: »Mary religija nije zanimala, ali mogla bi osjetiti Duha ako joj iznesem svoje svjedočanstvo.«

Kada kažemo da netko jest nešto, možemo osobu obilježiti ili staviti u kalup, sudeći bez davanja prostora za mogućnost promjene i poboljšanja. Ali kada kažemo da je netko bio nešto, govorimo da vjerujemo kako su rast i napredak mogući.

Većina prijevoda Biblije daje sljedeću verziju Spasiteljevog učenja: »Nemojte suditi, da ne budete suđeni« (Matej 7:1). Ali Prijevod Josepha Smitha daje pojašnjenje: »Ne sudite nepravedno… već sudite pravednim sudom« (u Mateju 7:2; naglasak dodan).

Svakako je prihvatljivo – čak se očekuje – da sudimo kada procjenjujemo i razlučujemo situacije i donosimo odluke. I posebno je važno da pravedno sudimo kada komuniciramo s ljudima.

Na primjer, trebamo pažljivo procijeniti s kim ćemo se vjenčati, koristiti razlučivanje da razumijemo nečije nakane, ili procijeniti nečije sposobnosti da ispuni profesionalno zaduženje.

Trebamo uvijek procjenjivati postupke ili odlike ljudi prema Gospodinovim mjerilima, kako su sadržana u Svetim pismima i riječima proroka. Iznad svega, trebamo biti sigurni da naše prosudbe ne pokušavaju neuljudno definirati, brzo stavljati u kalup ili nepravedno obilježiti ikoga.

Mi primjenjujemo nepravedan sud kada netočno prikazujemo druge, pogotovo ako čineći to impliciramo da se ne mogu promijeniti. U svim našim komunikacijama s drugima, trebamo se sjetiti da zbog Gospodinove pomirbene žrtve svatko od nas ima sposobnost popraviti se. Razmotrite ove primjere od Gospodina:

• Rekao je ženi uhvaćenoj u preljubu: »Idi i od sada ne griješi više« (Ivan 8:11).

• Rekao je jednom od muškaraca razapetih s njim: »Danas ćeš sa mnom biti u raju« (Luka 23:43).

• Kao uskrslo biće, nastavio je vidjeti Petrov potencijal i voditi ga, iako ga je Petar zanijekao tri puta (vidi Matej 26:34 i Ivan 21:15–17).

• Rekao je Savlu, koji je progonio svece, da se pokaje. Savao, koji je postao Pavao, poslušao je i postao je pravedan. (Vidi Djela 9:3–6.)

Gospodin Isus Krist prvak je u drugim prilikama – i trećim i četvrtim prilikama također. Podučio nas je da oprostimo »do sedamdeset i sedam puta« (Matej 18:22). On je jedina osoba koja je živjela savršen život na ovoj Zemlji, ali zbog njegovog života, njegovih učenja, njegove pomirbene žrtve i njegovog Uskrsnuća, te kroz uredbe njegovog evanđelja, mi također možemo postati savršeni jednog dana. Govorenje o našoj braći i sestrama na način koji iznosi sumnju u njihovu sposobnost da se promijene također bi iznijelo sumnju u moć Spasitelja i njegovog Pomirenja.

Činjenica je života da često sudimo (i nama se sudi) prema prvom dojmu. Međutim, u opasnosti smo da sudimo nepravedno kada sudimo samo na temelju prvih dojmova i ne uspijevamo prosuditi pravi karakter osobe.

»Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu« (1 Samuel 16:7). Isus je nazvao licemjere svojeg vremena »slični[ma] okrečenim grobovima što se izvana pričinjaju lijepi, a unutra su puni… svakog truleža« (Matej 23:27).

Spasitelj nije podučavao da pozitivan i pristojan vanjski izgled nije nešto dobro, već da je unutrašnji karakter (moralno i duhovno stanje) muškarca ili žene značajno važniji. Sjetite se naših veličanstvenih hramova – hramsko tlo je lijepo, no puno su važnije uredbe koje se obavljaju unutra.

Od misionara se također očekuje da održavaju mjerila odijevanja i dotjerivanja. Svojom čistoćom, skromnim odijevanjem i korištenjem primjerenog govora, oni postavljaju dobar primjer za one čije će upoznavanje s evanđeljem Isusa Krista doći kroz ono što vide i čuju od misionara.

Dok nastojimo donositi pravedne sudove, važno je koristiti razlučivanje. U Vodiču za Sveta pisma piše da je razlučivanje »razumjeti ili znati nešto kroz moć Duha… Uključuje uviđanje pravih odlika ljudi, te izvor i značenje duhovnih očitovanja« (»Razlučivanje, dar«).

Ponekad ljudi koji su zli iznutra koriste svjetovni izgled da nas pokušaju obmanuti tako da mislimo da su vrijedni oponašanja. Oni su »mudri u svojim očima i pametni sami pred sobom« (Izaija 5:21; vidi 2 Nefi 15:21). Spasitelj je mogao vidjeti dalje od ovog pretvaranja i mogao je razlučiti snagu karaktera i iskrenu namjeru srca čak i među najponiznijima i najpotlačenijima.

Alma je upotrijebio takvo razlučivanje kad se obratio onima koji su bili »prezreni od svih ljudi zbog siromaštva svojega«, ali ipak blagoslovljeni zato što su postali krotki i »ponizni u srcu« (vidi Alma 32:5–8).

Trebamo se sjetiti da se »ono što dolazi od Duha Božjega… mora uz pomoć Duha prosuđivati« (1 Korinćanima 2:14). Kada vidimo druge kako ih naš Otac na Nebu vidi, razlučivanje nam omogućuje primijeniti pravedni sud.

Svaki dan u svojem životu mi sudimo prosuđujući, procjenjujući i razlučujući. Međutim, Gospodin očekuje od nas da to činimo pravedno. Kao učenici Gospodina Isusa Krista, naše riječi i djela trebaju pokazati da smo milosrdni, brižni i spremni pomoći.

Kao pravedni suci, trebamo osigurati da obraćamo više pažnje na karakter osobe radije nego na njezin izgled. Istovremeno, trebamo se sjećati da svaki dan stvaramo prve dojmove time kako izgledamo i koje riječi koristimo. Većina će ljudi biti privučena saznati više o našem karakteru i poruci evanđelja ako naš izgled odražava visoku vrijednost naše poruke.

Naš Gospodin, Isus Krist, pokazao nam je savršeni uzorak koji možemo slijediti dok nastojimo suditi pravedno. Trebamo – kao što je on činio – uskladiti ono što vidimo na površini s onim što se događa unutar svake osobe.