Ljestve vjere

Kako će životni izazovi utjecati na našu vjeru u Isusa Krista? I kakav će učinak naša vjera imati na radost i mir koje doživljavamo u ovom životu?

Bila je 1977. godina. Telefon je zazvonio, a poruka je slomila naša srca. Carolyn i Doug Tebbs bili su u postupku selidbe u svoj novi dom nakon što su dovršili postdiplomski studij. Zbor starješina došao je utovariti kombi za selidbu. Doug, brinući se da je put čist prije vožnje unatrag, još je jednom pogledao. Ono što nije mogao vidjeti bila je njegova mala kći Jennie, koja je dotrčala iza kamioneta u pogrešnom trenutku. U trenu je njihova voljena Jennie otišla.

Što bi se zatim dogodilo? Bi li bol koju su tako duboko osjetili i nezamisliv osjećaj gubitka stvorili nepomirljiv ponor između Carolyn i Douga, ili bi to nekako povezalo njihova srca i učvrstilo njihovu vjeru u naum Nebeskog Oca?

Put kroz njihove nevolje bio je dug i bolan, no odnekuda su duhovne rezerve došle da ne izgube nadu, već da se »drž[e] puta svojega«.¹ Nekako je ovaj čudesan par postao još kristolikiji. Predaniji. Samilosniji. Vjerovali su da će Bog, u svoje vrijeme, posvetiti njihove nevolje za njihovu korist.²

Iako bol i gubitak nisu htjeli niti mogli u potpunosti otići, Carolyn i Doug bili su utješeni jamstvom da će njihovim čvrstim ostajanjem na putu saveza, njihova voljena Jennie biti njihova zauvijek.³

Njihov je primjer osnažio moju vjeru u Gospodinov naum. Ne vidimo sve. On vidi. Gospodin je rekao Josephu Smithu u zatvoru Liberty da »će ti sve ovo pružiti iskustvo, i bit će za dobro tvoje. Sin Čovječji siđe dublje od svega toga. Jesi li ti veći od njega?«⁴

Kada prihvatimo Gospodinovu volju, on nas podučava kako hodati s njim.⁵ Kao mladi misionar koji je služio na Tahitiju, bio sam zamoljen posluživati bolesnom novorođenčetu. Položili smo ruke na njegovu glavu i blagoslovili ga da ozdravi. Njegovo se zdravlje počelo poboljšavati, no onda se ponovno razbolio. Drugi smo ga put blagoslovili, ali s jednakim rezultatom. Treći je zahtjev došao. Molili smo Gospodina da njegova volja bude učinjena. Ubrzo nakon toga ovaj se mali duh vratio u svoj nebeski dom.

No bili smo u miru. Htjeli smo da novorođenče živi, ali Gospodin je imao druge planove. Prihvaćanje njegove volje umjesto naše ključ je za pronalaženje radosti bez obzira na naše okolnosti.

Jednostavna vjera koju imamo u Isusa Krista dok prvi put počinjemo učiti o njemu može ostati u našem srcu dok se suočavamo s izazovima života. Naša vjera u njega može nas voditi i vodit će nas kroz kompleksnosti života. Doista, pronaći ćemo da postoji jednostavnost s druge strane životnih kompleksnosti⁶ dok ostajemo »postojan[i] u Kristu, imajući savršen sjaj nade«.⁷

Dio je životne svrhe dopustiti tim potencijalnim kamenima spoticanja da postanu stepenice dok se penjemo onime što ja nazivam »ljestvama vjere« – ljestvama zato što predlažu da vjera nije statična. Mogu ići gore ili dolje prema odlukama koje donosimo.

Dok nastojimo graditi vjeru u Spasitelja, možda nećemo u potpunosti shvatiti Božju ljubav za nas i možemo biti poslušni njegovim zakonima iz osjećaja obveze. Krivnja čak može postati naš primarni poticaj, a ne ljubav. Možda još nismo iskusili pravu povezanost s njim.

Dok nastojimo povećati svoju vjeru, možemo biti zbunjeni zbog onoga što je Jakov naučavao. Podsjetio nas je da je »vjera bez djela beskorisna«.⁸ Možemo posrnuti ako mislimo da sve ovisi o nama. Preveliko oslanjanje na nas same može omesti našu sposobnost da pristupimo moćima nebeskim.

No dok idemo prema istinskoj vjeri u Isusa Krista, naš način razmišljanja počinje se mijenjati. Prepoznajemo da nas poslušnost i vjera u Spasitelja osposobljuju da njegov Duh uvijek bude s nama.⁹ Poslušnost više ne iritira, već postaje pothvat.¹⁰ Prepoznajemo da nam poslušnost Božjim zapovijedima omogućuje da nam on vjeruje. Uz njegovo povjerenje dolazi povećano svjetlo. To svjetlo vodi naše putovanje i omogućava nam jasnije vidjeti put kojim bismo trebali ići.

No ima još. Kako se naša vjera u Spasitelja povećava, promatramo suptilnu promjenu koja uključuje božansko razumijevanje našeg odnosa s Bogom – postojanog udaljavanja od »Što želim?« prema »Što Bog želi?« Poput Spasitelja, mi želimo djelovati da »ne bude [naša], nego tvoja volja«.¹¹ Želimo činiti Božje djelo i biti oruđe u njegovim rukama.¹²

Naš je napredak vječan. Predsjednik Russell M. Nelson podučio je da postoji toliko više toga što Nebeski Otac želi da znamo.¹³ Dok napredujemo, bolje razumijemo što je Gospodin podučio Josepha Smitha: »Jer budete li obdržavali zapovijedi moje primit ćete od punine njegove, i bit ćete proslavljeni u meni… kažem vam, primit ćete milost za milost.«¹⁴

Koliko li se visoko penjemo na ljestve vjere naša je odluka. Starješina Neil L. Andersen podučio je da »vjera nije slučajnost, već odabir.«¹⁵ Možemo odabrati donijeti odluke potrebne za povećanje naše vjere u Spasitelja.

Razmotrite utjecaj odluka koje su donesene kada su se Laman i Lemuel spustili niz ljestve vjere dok se Nefi popeo više. Postoji li jasniji prikaz od razlike između Nefijeva odgovora: »Poći ću i učiniti«¹⁶ naspram Lamana i Lemuela, nakon što su upravo vidjeli anđela, odgovarajući s: »Kako je moguće da će Gospod izručiti?«¹⁷

Nevjera blokira našu sposobnost da vidimo čuda, dok način razmišljanja s vjerom u Spasitelja otključava moći nebeske.

Čak i kada je naša vjera slaba, Gospodinova će ruka uvijek biti ispružena.¹⁸ Prije mnogo godina, primio sam zaduženje za reorganizaciju kolčića u Nigeriji. U posljednjoj je minuti došlo do promjene datuma. U kolčiću je bio čovjek koji je odlučio pobjeći iz grada za prvi datum sabora. Nije želio riskirati da bude pozvan za predsjednika kolčića.

Dok ga nije bilo, imao je strašnu nesreću, no bio je neozlijeđen. To je uzrokovalo da razmotri zašto je njegov život pošteđen. Ponovno je promislio o odluci koju je donio. Pokajao se i ponizno prisustvovao novom datumu sabora. I da, pozvan je da bude novi predsjednik kolčića.

Starješina Neal A. Maxwell naučavao je: »Samo usklađivanjem naših volja s Božjom nalazi se potpuna sreća. Sve manje rezultira manjim dijelom.«¹⁹

Nakon što smo činili »sve što leži u našoj moći«, tada je vrijeme da »stojimo mirno… Kako bismo vidjeli spasenje Božje.«²⁰ Vidio sam to dok sam služio kao poslužiteljski brat obitelji McCormick. Udana 21 godinu, Mary Kay vjerno je služila u svojim pozivima. Ken nije bio član Crkve i nije imao interesa postati članom, no voleći svoju suprugu, odabrao je ići u crkvu s njom.

Jedne nedjelje osjetio sam poticaj iznijeti svoje osvjedočenje Kenu. Upitao sam ga mogu li to učiniti. Njegov je odgovor bio jednostavan i jasan: »Ne hvala.«

Bio sam zbunjen. Osjetio sam poticaj i pokušao sam ga slijediti. Bilo je iskušavajuće odlučiti da sam učinio svoj dio. No nakon molitve i promišljanja mogao sam vidjeti da sam se, iako su moje namjere bile ispravne, previše oslanjao na sebe, a premalo na Gospodina.

Kasnije sam se vratio, no s drugačijim načinom razmišljanja. Ići ću jednostavno kao oruđe u Gospodinovim rukama, bez ijedne druge želje osim da slijedim Duha. Zajedno smo moj vjerni suradnik Gerald Cardon i ja ušli u kuću McCormickovih.

Ubrzo nakon toga osjetio sam poticaj da pozovem Geralda da otpjeva pjesmu »Otkupitelj moj živi, znam«.²¹ Dao mi je upitan pogled, no imajući povjerenja u moju vjeru, učinio je to. Predivan je duh ispunio prostoriju. Poticaj je došao da pozovem Mary Kay i Kristin, njihovu kćer, da iznesu svoja osvjedočenja. Dok su to činile, Duh je postao snažniji. Zapravo, nakon Kristinog svjedočanstva, suze su tekle niz Kenove obraze.²²

Bog je preuzeo. Srca nisu bila samo dirnuta, već su zauvijek promijenjena. Dvadeset i jedna godina nevjerovanja bila je oprana moću Duha Svetoga. Mjesec dana kasnije, Ken je bio kršten. Godinu dana kasnije, Ken i Mary Kay zapečaćeni su u domu Gospodnjem za vrijeme i svu vječnost.

Zajedno smo iskusili što znači zamijeniti svoju volju Gospodinovom voljom i naša se vjera u njega povećala.

Molim vas da razmotrite nekoliko pitanja koja su Gospodinovi proroci postavili dok se nastojite penjati svojim ljestvama vjere:

Jesam li svukao oholost?²³

Dajem li mjesto u svom srcu za riječ Božju?²⁴

Dopuštam li nevoljama svojim da budu posvećene za korist moju?²⁵

Jesam li voljan dopustiti da moja volja bude progutana u volji Očevoj?²⁶

Ako sam se osjećao da želim pjevati pjesmu otkupljujuće ljubavi, mogu li osjetiti to sada?²⁷

Dopuštam li Bogu da prevlada u mom životu?²⁸

Otkrijete li da je vaš trenutni put u sukobu s vašom vjerom u Spasitelja, tada vas molim da pronađete svoj put natrag k Njemu. Vaše uzvišenje i ono vašeg potomstva ovise o tome.

Posadimo sjeme vjere duboko u svoje srce. Njegujmo ovo sjeme dok se vežemo za Spasitelja poštujući saveze koje smo sklopili s njim. U ime Isusa Krista. Amen.